Revised Common Lectionary (Complementary)
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[a]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
BOŽJA slava odlazi iz Hrama
10 Potom sam pogledao u svod kupole nad glavama krilatih bića. Iznad svoda je bilo nešto nalik prijestolju, napravljeno od modroga dragog kamena. 2 Tada je BOG rekao čovjeku u lanenoj odjeći: »Idi među kotače ispod krilatih bića. Ondje napuni ruke užarenim ugljenom i raspi ga po gradu Jeruzalemu.«
Vidio sam ga kako ide. 3 Krilata su bića stajala na južnoj[a] strani Hrama kad im je prišao čovjek u lanenoj odjeći. Oblak je ispunio unutrašnje dvorište. 4 BOŽJA slava podigla se iznad krilatih bića i pomaknula do praga na ulazu u Hram. Oblak je ispunio Hram, a sjaj BOŽJE slave obasjao njegovo dvorište. 5 Krilata su bića poletjela, a zvuk njihovih krila čuo se sve do vanjskog dvorišta. Zvuk je bio glasan kao glas Svemoćnog Boga.
6 Bog je bio zapovjedio čovjeku u lanenoj odjeći da zagrabi užarenog ugljena između kotača ispod krilatih bića. Čovjek je prišao i stao pored kotača. 7 Jedno od krilatih bića ispružilo je svoju ruku i zahvatilo nešto užarenog ugljena koji je bio u prostoru između četiri bića. Stavilo je ugljen u ruke čovjeka u lanenoj odjeći, a on ga je primio i izašao. 8 (Krilata su bića pod svojim krilima imala nešto slično ljudskim rukama.)
9 Vidio sam četiri kotača. Pored svakoga krilatog bića bio je po jedan kotač. Kotači su bili kao od prozirnoga svjetlucavoga dragog kamena[b]. 10 Svi su kotači izgledali isto. Činilo se da je u svakom kotaču još jedan kotač. 11 Krilata bića mogla su se kretati u sva četiri smjera i nisu skretala sa svog puta. Kretala su se ravno u smjeru u kojem su im bile okrenute glave. 12 Bila su posve prekrivena očima. Oči su im bile posvuda po tijelu—po leđima, rukama, krilima, i po sva četiri kotača. 13 Čuo sam da kotače zovu »kotači koji se vrte«.
14 Svako je krilato biće imalo četiri lica. Jedno je bilo lice bika[c], drugo lice čovjeka, treće lava, a četvrto orla. 15 Shvatio sam da su ta krilata bića ista ona živa bića koja sam vidio u svojoj viziji na kanalu Kebar.
Tada su se krilata bića podigla u zrak. 16 I kotači su se podigli s njima. Kad su bića raširila svoja krila i podigla se od zemlje, kotači se nisu odmicali od njih. 17 Kad su se bića smirila, smirili su se i kotači. Kad su se podigla u zrak, kotači su išli s njima. Jer, u kotačima je bio duh živih bića.
18 Tada se BOŽJA slava podigla s praga na ulazu u Hram, pomaknula prema krilatim bićima i zaustavila iznad njih. 19 Bića su raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Gledao sam ih kako odlaze. Zaustavila su se na istočnim vratima BOŽJEGA Hrama, a slava Izraelovog Boga bila je nad njima.
Božje je kraljevstvo među vama
(Mt 24,23-28.37-41)
20 Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide.
21 Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.«
22 A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 23 A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih! 24 Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi. 25 No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti. 26 Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg: 27 ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali, sve dok Noa nije ušao u arku. Tada je došao potop i sve ih pobio. 28 Bit će kao što je bilo i u Lotovo vrijeme: ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. 29 No onoga dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba je udarila vatra i sumpor i svi su bili pobijeni. 30 Tako će biti i na dan kad se pojavi Sin Čovječji.
31 Onaj tko se toga dana zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću po svoje stvari! Isto tako, ako tko bude u polju, neka se ne vraća! 32 Sjetite se Lotove žene! 33 Tko se bude trudio sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko god izgubi svoj život, dobit će ga. 34 Kažem vam, te noći dvojica će ležati u jednoj sobi; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. 35 Dvije će žene zajedno mljeti žito; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.« 36 [a]
37 Učenici su ga pitali: »Gdje će to biti, Gospodine?«
A on im je odgovorio: »Gdje leže mrtva tijela, ondje će se skupljati i lešinari.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International