Revised Common Lectionary (Complementary)
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[a] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
3 BOG će vam dati odmor od patnje i muke te će završiti teško ropstvo koje vam je bilo nametnuto.
Pjesma o babilonskom kralju
4 Tada ćeš o babilonskom kralju pjevati ovu rugalicu:
Tako je skončao tlačitelj,
nestala je njegova bahatost!
5 BOG je slomio štap opakih,
njihovu vladarsku palicu
6 koja je gnjevno udarala narode
neprekidnim udarcima,
koje je bijesno vladalo narodima
i nesmiljeno ih progonilo.
7 Cijela zemlja počiva spokojna,
odjekuje radosno pjevanje.
8 Čak i borovi, i libanonski cedrovi,
likuju nad tobom i govore:
»Otkad si pao,
nitko nas ne dolazi sjeći.«
9 Svijet mrtvih se uskomešao
da te dočeka kada siđeš.
U tvoju čast budi duhove umrlih,
sve mrtve zemaljske vođe;
s prijestolja diže sve kraljeve narodâ.
10 Svi će se oni odazvati i reći ti:
»I ti si mrtav, kao i mi,
postao si poput nas.«
11 Sav tvoj ponos u Podzemlje se strovalio,
zajedno sa svirkom tvojih harfi.
Crvi su kao prostirka pod tobom
i kao pokrov nad tobom.
Herodova zbunjenost
(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)
14 U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. 2 Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.«
Umorstvo Ivana Krstitelja
3 Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, 4 jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« 5 Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen 7 da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. 8 Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« 9 Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. 10 Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. 11 Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. 12 Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International