Revised Common Lectionary (Complementary)

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv. ³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju, ³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan - ³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. ³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo. ⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje, ⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. ⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima. ⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

Kristovo uskrsnuće

15 Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kojemu i stojite. ² Po njemu se i spasavate, ako se čvrsto držite riječi koju vam navijestih; osim ako uzalud povjerovaste. ³ Jer vam najprije predadoh što i primih:

⁶ Potom se jednom ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki usnuše. ⁷ Potom se ukaza Jakovu, zatim svim apostolima. ⁸ A posljednjem se od sviju ukaza i meni kao nedonoščetu. ⁹ Doista, ja sam najmanji među apostolima, i nisam dostojan ni zvati se apostolom jer progonih crkvu Božju. ¹⁰ Ali sam milošću Božjom to što jesam, i milost njegova prema meni nije bila zaludna, jer sam se trudio više od njih sviju - ali ne ja, nego milost Božja koja je sa mnom. ¹¹ Dakle, bilo ja ili oni, tako propovijedamo i tako uzvjerovaste.

³⁴ Tada Petar otvori usta i reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego je u svakome narodu onaj tko ga se boji i čini pravdu Njemu prihvatljiv. ³⁶ Riječ koju posla sinovima Izraelovim navješćujući Evanđelje mira po Isusu Kristu, koji je Gospodin sviju, ³⁷ vi znate; ono što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja što ga je propovijedao Ivan - ³⁸ za Isusa iz Nazareta, kako ga Bog pomaza Duhom Svetim i silom, koji prođe čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. ³⁹ Mi smo svjedoci svega što učini u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. I njega smaknuše, objesivši ga na drvo. ⁴⁰ Njega Bog trećega dana uskrisi i dade mu da se očituje, ⁴¹ ne svemu narodu, nego od Boga unaprijed izabranim svjedocima, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. ⁴² On nam zapovjedi da propovijedamo narodu i posvjedočimo: ovo je Onaj od Boga postavljeni sudac živima i mrtvima. ⁴³ O njemu svjedoče svi proroci da će svaki tko u njega vjeruje po njegovu imenu primiti oproštenje grijeha.«

Prazan grob

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro dok još bijaše tama, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Tada potrči i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, koga je Isus ljubio, te im rekne: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

³ Izađe onda Petar i onaj drugi učenik i dođu na grob. ⁴ Obojica su trčala zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi na grob. ⁵ On se nadviri i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Dođe onda i Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe u grob te promotri povoje gdje leže, ⁷ i rubac, koji bijaše oko njegove glave, ali nije ležao uz povoje, nego posebno složen na jednome mjestu. ⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi na grob, pa vidje i povjerova. ⁹ Još, naime, ne bijahu shvatili Pisma da On treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰ Onda se učenici opet vratiše kući.

Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako uplakana zaviri u grob ¹² te ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo; jedan kod glave, a drugi kod nogu. ¹³ Oni je upitaju: »Ženo, zašto plačeš?« Odvrati im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« ¹⁴ Rekavši to, ona se okrenu i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Isus je upita: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« A ona, misleći da je vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« ¹⁶ Rekne joj Isus: »Marijo!« A ona se okrenu te mu kaza hebrejski: »Rabbuni!« - što znači »Učitelju«.^{[a] 17} Isus joj rekne: »Nemoj me više zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu'.«

¹⁸ Marija Magdalena ode te javi učenicima: »Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.«

Uskrsnuće Isusovo

16 Kad prođe subota, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma kupiše mirisne pomasti, kako bi ga došle pomazati. ² I vrlo rano prvoga dana u tjednu, o izlasku sunca, dođu na grob. ³ Među sobom su razgovarale: »Tko će nam otkotrljati kamen s grobnih vrata?« ⁴ Pogledaju i spaze da je kamen već otkotrljan; bijaše, doista, vrlo velik. ⁵ I ušavši u grob, ugledaše mladića odjevena u bijelu haljinu gdje sjedi zdesna, i ostadoše užasnute. ⁶ A on im reče: »Neka vas užas ne obuzima! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrišen je! Nije ovdje! Evo mjesta gdje ga položiše. ⁷ Nego idite, recite njegovim učenicima - i Petru: ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti, kao što vam reče.« ⁸ One potom izađoše i pobjegoše od groba; jeza i zaprepaštenje ih obuzimali. I nikomu ništa ne rekoše, jer su se bojale.