Revised Common Lectionary (Complementary)
13 Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. 14 Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. 15 Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16 Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. 17 Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića. 18 Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« 19 Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,[a] 20 i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu, 21 posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao. 22 Zato mu se i uračuna u pravednost. 23 No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«, 24 nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih, 25 predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja.
Prvi navještaj muke i uskrsnuća
31 I stade ih poučavati da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i poslije tri dana ponovno ustati. 32 Tu im je riječ otvoreno govorio. A Petar ga povuče ustranu te ga stade odvraćati. 33 On pak, okrenuvši se, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: Odlazi, Sotono! Tamo, za mnom, ti je mjesto! Jer ti na umu nije što je Božje, nego što je ljudsko.«
Potpuna predanost
34 Tada dozvavši mnoštvo i svoje učenike, reče im: »Hoće li tko za mnom, slijediti me, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i neka me slijedi! 35 Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; a tko zbog mene i Evanđelja svoj život izgubi, spasit će ga. 36 Ta što koristi čovjeku da stekne sav svijet, a svoj život upropasti? 37 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za svoj život? 38 Doista, tko se postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grješničkom naraštaju, i Sin Čovječji postidjet će se njega kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima.«
Preobraženje
2 I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, te ih povede na visoku goru, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3 Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele - tako da ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.[a] 4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem, koji bijahu razgovarali s Isusom. 5 Tada Petar stade govoriti Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: tebi jednu, i Mosiju jednu, i Iliji jednu.« 6 Nije, doista, znao što da kaže, jer su bili vrlo prestrašeni. 7 I pojavi se oblak koji ih je zasjenjivao, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Njega slušajte!« 8 I odmah, obazrevši se unaokolo, nikoga više ne vidješe sa sobom do Isusa sama.
9 Dok su silazili s gore, on im zapovjedi da nikomu ne kazuju što su vidjeli, sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.
Copyright © 2001 by Life Center International