Revised Common Lectionary (Complementary)
Pavao - od Boga pozvan i odvojen
11 Obznanjujem vam, doista, braćo, da Evanđelje koje navijestih nije od ljudi - 12 jer ga ja ne primih ili naučih od čovjeka, nego po otkrivenju Isusa Krista. 13 Čuli ste, naime, za moje negdašnje ponašanje u židovstvu, kako sam odveć progonio crkvu Božju i pokušavao je zatrijeti, 14 te kako sam napredovao u židovstvu iznad mnogih vršnjaka u svojem narodu, jer sam bio krajnje revan za otačke predaje. 15 Ali kad se svidje Bogu - Onomu koji me odvoji od utrobe majke moje i pozva svojom milošću -[a] 16 otkriti u meni svojega Sina da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju, 17 niti uzađoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego otiđoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask. 18 Istom poslije tri godine uzađoh u Jeruzalem upoznati Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19 Od apostola pak ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, Gospodnjega brata. 20 A ono što vam pišem, evo pred Bogom tvrdim: ne lažem. 21 Zatim dođoh u sirijske i cilicijske krajeve. 22 Po viđenju pak bijah nepoznat judejskim crkvama u Kristu. 23 One jedino bijahu čule: »Naš negdašnji progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć zatirao.« 24 I slavile su Boga zbog mene.
Uskrišenje udovičina sina
11 Ode zatim u grad zvani Nain. S njime su išli njegovi učenici i silno mnoštvo. 12 Približi se gradskim vratima, kad gle: iznosili su mrtvaca, sina jedinca u majke koja bijaše udovica. S njome je bilo brojno mnoštvo iz grada. 13 Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom te joj reče: »Ne plači!« 14 I pristupivši, dotaknu se nosila; nosači zastadoše, a on reče: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« 15 I podiže se mrtvac i stade govoriti, a on ga predade njegovoj majci. 16 Sve ih obuze strah. Slavili su Boga govoreći: »Prorok velik ustade među nama!« i »Pohodi Bog narod svoj!« 17 Ovaj se glas o njemu proširi po cijeloj Judeji i po svoj okolici.
Copyright © 2001 by Life Center International