Old/New Testament

Ahaz, kralj Jude

(2 Kr 16,1-20)

28 Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida, ² nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala. ³ Palio je tamjan u dolini Ben Hinom^[a] i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask.

Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem. ⁶ Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka. ⁷ Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja. ⁸ Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju.

⁹ No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali. ¹⁰ I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM? ¹¹ Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.«

¹² Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija—Johananov sin, Berekija—Mešilemotov sin, Jehizkija—Šalumov sin i Amasa—Hadlajev sin. ¹³ Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.«

¹⁴ I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu. ¹⁵ Poimence prozvani ljudi—Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa—ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju.

¹⁶ U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije. ¹⁷ Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike. ¹⁸ Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje^[b]. Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili. ¹⁹ BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU. ²⁰ Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć.

²¹ Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. ²² U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU. ²³ Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela. ²⁴ Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. ²⁵ U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka.

²⁶ Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

²⁷ Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Ezekija, kralj Jude

(2 Kr 18,1–20,21)

29 Ezekija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David.

Očišćenje i posvećenje Hrama

³ U prvome mjesecu prve godine svoje vladavine Ezekija je otvorio vrata BOŽJEGA Hrama, popravio ih i obnovio.

⁴ Okupio je svećenike i Levite na istočnoj strani hramskog dvorišta ⁵ te im rekao:

»Poslušajte me, Leviti! Posvetite sebe i posvetite Hram BOGA koji je Bog vaših predaka. Iznesite iz svetišta sve što je nečisto. ⁶ Naši su očevi bili nevjerni. Činili su zlo pred našim BOGOM. Zapostavili su ga. Prestali su obraćati pažnju na BOŽJE prebivalište i okrenuli mu leđa. ⁷ Zatvorili su vrata hramskog predvorja i pustili da dogore svjetiljke. Nisu palili tamjan niti su prinosili žrtve paljenice u svetištu Izraelovog Boga. ⁸ BOG se jako razljutio na Judu i Jeruzalem. Učinio ih je predmetom užasavanja, zgražavanja i nevjerice, kao što vidite i svojim očima. ⁹ Zato su naši očevi pali od mača, a naši sinovi, kćeri i žene su u ropstvu.

¹⁰ U mom je srcu želja da sad sklopim savez s BOGOM Izraela, da se tako odvrati od nas žestina njegove ljutnje. ¹¹ Sinovi moji^[c], nemojte sad biti nemarni. Vas je BOG odabrao da stojite pred njim i služite, da budete njegovi službenici koji mu prinose mirisni tamjan.«

¹² Ovo su Leviti koji su prionuli na posao:

¹⁵ Okupili su se i izvršili na sebi obred očišćenja. Potom su ušli u BOŽJI Hram da ga očiste, kao što je kralj bio zapovjedio, u skladu s BOŽJOM zapovijedi. ¹⁶ Svećenici su ušli unutar BOŽJEGA Hrama da izvrše obred očišćenja. U dvorište su BOŽJEGA Hrama iznijeli sve nečisto što su zatekli u BOŽJEM Hramu. Leviti su sve to iznijeli na potok Kidron. ¹⁷ Obredom su posvećivanja Hrama započeli prvog dana u prvome mjesecu. Osmoga su dana u mjesecu došli do predvorja BOŽJEGA Hrama. A sljedećih su osam dana posvećivali sâm BOŽJI Hram. Završili su šesnaestog dana u prvome mjesecu.

¹⁸ Potom su otišli kralju Ezekiji i rekli: »Očistili smo cijeli BOŽJI Hram i žrtvenik za žrtve paljenice, s cijelim njegovim priborom. Očistili smo i stol za kruhove s njegovim priborom. ¹⁹ Sve predmete, koje je tijekom svoje vladavine, u svojoj nevjeri, uklonio kralj Ahaz, popravili smo i posvetili. Sad se nalaze ispred BOŽJEG žrtvenika.«

²⁰ Kralj Ezekija poranio je sljedećeg jutra, okupio gradske dužnosnike i s njima se popeo u BOŽJI Hram. ²¹ Dotjerali su sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu očišćenja za kraljevstvo, za Svetište i za narod Jude. Kralj je zapovjedio svećenicima, Aronovim potomcima, da prinesu žrtve na BOŽJI žrtvenik. ²² Zaklali su goveda, a svećenici su sakupljali krv žrtava i njome škropili žrtvenik. Zatim su zaklali ovnove i njihovom krvlju poškropili žrtvenik. Potom su zaklali janjce i krvlju poškropili žrtvenik. ²³ Jarci za žrtvu očišćenja dovedeni su pred kralja i okupljene ljude te su svi na njih položili ruke. ²⁴ Tada su svećenici zaklali životinje i prinijeli njihovu krv na žrtvenik, kao žrtvu očišćenja cijelog Izraela. Jer, kralj je bio zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva očišćenja trebaju prinijeti za cijeli Izrael.

²⁵ Kralj je u BOŽJI Hram postavio Levite s cimbalima, harfama i lirama. Učinio je to u skladu s onim što su svojevremeno bili zapovjedili David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan. Jer, tako je BOG bio odredio i objavio preko svojih proroka. ²⁶ Leviti su stajali s Davidovim glazbalima u rukama, a svećenici s trubama. ²⁷ Tada je Ezekija zapovjedio da se žrtva paljenica prinese na žrtvenik. Kad je počelo prinošenje žrtve, počelo je i pjevanje BOGU, popraćeno glazbom truba i glazbala izraelskoga kralja Davida. ²⁸ Cijeli se skup klanjao u štovanju, uz pjevanje pjevača i zvukove truba, sve dok se nije završilo prinošenje žrtve paljenice.

²⁹ Kad je prinošenje završilo, kralj i svi prisutni duboko su se poklonili. ³⁰ Kralj Ezekija i dužnosnici zapovjedili su Levitima da slave BOGA istim riječima kao što su nekad slavili David i vidjelac Asaf, a oni su radosno slavili i duboko se klanjali.

³¹ Tada je Ezekija rekao: »Sad ste sebe posvetili BOGU. Priđite i donesite žrtve i prinose zahvalnosti u BOŽJI Hram.«

Ljudi su donosili žrtve zahvalnice. Oni koji su tako željeli, donijeli su žrtve paljenice. ³² Zajednica je prinijela sedamdeset goveda, sto ovnova i dvjesto janjaca za žrtve paljenice BOGU. ³³ Ostalih je posvećenih darova bilo još šesto goveda i tri tisuće ovaca. ³⁴ No svećenika je bilo premalo da bi odrali sve životinje prinesene kao žrtve paljenice jer se ostali svećenici još nisu posvetili za službu. Zato su im njihova braća Leviti pomagali sve dok posao nije obavljen. Naime, Leviti su bili spremniji od svećenika da se posvete za službu. ³⁵ Bilo je mnogo žrtava paljenica, obilje loja od žrtava slavljenica te žrtava pića koje idu uz žrtve paljenice. Tako je ponovo uspostavljena služba u BOŽJEM Hramu.

³⁶ Ezekija i cijeli narod radovali su se tome što je Bog učinio za svoj narod, i to još tako brzo.

Isusova molitva

17 Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe. ² Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao. ³ A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao. ⁴ Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim. ⁵ Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta.

⁶ Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje. ⁷ Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe. ⁸ Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao. ⁹ Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi. ¹⁰ Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima. ¹¹ Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas. ¹² Dok sam bio s njima, čuvao sam ih snagom tvog imena, koje si mi dao, i sačuvao sam ih. Ni jedan se nije izgubio, osim onoga osuđenog na propast, da se ispuni Sveto pismo.

¹³ Sada ja dolazim k tebi. Ali ovo molim dok sam još na svijetu, da bi oni mogli imati istinsku radost koju ja imam. ¹⁴ Ja sam im prenio tvoje učenje. Svijet ih je mrzio jer ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. ¹⁵ Ja te ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. ¹⁶ Oni ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. ¹⁷ Istinom ih pripremi da ti služe. Tvoje je učenje istina. ¹⁸ Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet. ¹⁹ Ja se predajem da ti služim, radi njih, da bi i oni bili uistinu predani služenju tebi.

²⁰ Ali ja ne molim samo za njih nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovom poučavanju. ²¹ Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. Neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. ²² Predao sam im slavu koju si mi dao, tako da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno. ²³ Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene.

²⁴ Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu sa mnom, da vide slavu koju si mi dao. Jer, ti si me volio prije postanka svijeta. ²⁵ Oče pravedni, svijet te ne poznaje, ali ja te poznajem. I oni znaju da si me ti poslao. ²⁶ Ja sam im pokazao kakav si i dalje ću im pokazivati. Tako će ljubav kojom ti voliš mene biti u njima i ja ću biti u njima.«