Old/New Testament
Opsjednuti Gerazenac
26 Doploviše u gerazenski kraj, koji je nasuprot Galileji.[a] 27 Čim izađe na kopno, ususret mu iz grada dođe neki čovjek koji je imao zle duhove. Već se dugo vremena nije odijevao niti boravio u kući, nego po grobnicama.[b]
28 Kad ugleda Isusa, kriknu, pade ničice pred njega i jakim glasom reče: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« 29 Bijaše, naime, zapovjedio nečistome duhu da izađe iz toga čovjeka. Jer ga već dugo vremena bijaše držao pa su ga čuvali vezana u lancima i verigama, a on bi raskidao okove, i zli bi ga duh gonio u pustinju. 30 Isus ga upita: »Kako ti je ime?« On pak reče: »Legija«, jer su mnogi zli dusi ušli u njega. 31 Oni su ga preklinjali da im ne zapovjedi vratiti se u Bezdan.
32 Veliko je krdo svinja paslo ondje u gori, pa ga oni stadoše preklinjati da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33 Zli dusi nato izađoše iz čovjeka te uđoše u svinje. Krdo se sjuri niz padinu u jezero i podavi se.
34 Kad svinjari vidješe što se dogodilo, pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. 35 I ljudi izađoše vidjeti što se dogodilo, pa dođoše k Isusu i nađoše onoga čovjeka, iz koga bijahu izašli zli dusi, gdje odjeven i pri zdravoj pameti sjedi do Isusovih nogu. I prestrašiše se. 36 Oni pak koji to vidješe, ispripovjediše kako se opsjednuti spasio. 37 I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gerazenske da ode od njih, jer ih obuze velik strah. On uđe u lađicu i vrati se.[c]
38 A čovjek iz koga bijahu izašli zli dusi molio ga je da bude s njime. No on ga otpusti govoreći: 39 »Vrati se svojoj kući i pripovijedaj što ti Bog učini.« I on ode razglašujući po svemu gradu što mu je Isus učinio.
Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice
40 Kad se Isus vraćao, dočeka ga mnoštvo, jer ga svi bjehu očekivali. 41 I gle, dođe čovjek imenom Jair, koji bijaše nadstojnik sinagoge. On pade pred Isusove noge, usrdno ga moleći da uđe u njegovu kuću, 42 jer imaše kćerku jedinicu, od oko dvanaest godina, koja je umirala.
Dok je išao onamo, mnoštvo se tiskalo oko njega. 43 A neka žena, koja je već dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, i koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike a nitko je nije mogao iscijeliti,[d] 44 priđe mu odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine, a izljev joj krvi odmah prestade. 45 »Tko me se dotaknu?« - upita Isus. A kako su svi nijekali, Petar reče: »Učitelju, mnoštvo te gura i tiska.«[e] 46 A Isus reče: »Netko me se dotaknu, jer osjetih da iz mene izlazi sila.« 47 Kad žena uvidje da se nije skrila, pristupi dršćući, pade pred njega ničice, te mu pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. 48 A on joj reče: »Kćeri! Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«
49 Dok je on još govorio, dođe netko od nadstojnikovih ukućana, govoreći: »Kći ti je umrla. Ne muči više učitelja.« 50 Kad je Isus to čuo, reče mu: »Ne boj se, samo vjeruj, i bit će spašena!« 51 Kad dođe u kuću, nikomu ne dopusti da s njime uđe osim Petru, Ivanu, Jakovu te ocu djetetovu i majci. 52 Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: »Ne plačite, jer ona nije umrla, nego spava.« 53 A oni mu se podsmjehivahu, znajući da je umrla. 54 A on, prihvativši je za ruku, viknu: »Dijete, ustani!« 55 I njezin se duh povrati, te ona odmah ustade, a on zapovjedi da joj dadu jesti. 56 Njezini se roditelji zapanjiše, a on im zapovjedi da nikomu ne reknu što se dogodilo.
Copyright © 2001 by Life Center International