Old/New Testament

Nerazrješivost ženidbe

10 Krenuvši odande, dođe u područje Judeje, a s onu stranu Jordana. I opet k njemu nahrupi mnoštvo, a on ih je ponovno poučavao kao što bijaše običavao.^{[a] 2} Pristupiše farizeji te su ga, iskušavajući, pitali: »Je li mužu dopušteno ženu otpustiti?« ³ A on im odgovori: »Što vam je zapovjedio Mojsije?« ⁴ Oni nato rekoše: »Mojsije je dopustio napisati joj otpusni list i - otpustiti.« ⁵ Isus im onda reče: »Zbog otvrdjelosti vašega srca napisao vam je tu zapovijed. ⁶ Ali od početka stvorenja 'muško i žensko stvori ih. ⁷ Zbog toga će čovjek ostaviti svojega oca i majku te će prionuti uza ženu svoju^{[b] 8} i njih će dvoje biti jedno tijelo.' Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. ⁹ Što dakle Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja.«

¹⁰ Učenici su ga u kući opet o tome ispitivali, ¹¹ pa im reče: »Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub protiv prve. ¹² I ako žena napusti svojega muža i uda se za drugoga, preljub čini.«

Isus i dječica

¹³ Donosili su mu dječicu da ih dotakne, a učenici im priječili.^{[c] 14} Vidjevši to, Isus se rasrdi pa im reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni, i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje. ¹⁵ Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, zasigurno neće u njega ući.« ¹⁶ I zagrlivši ih, blagoslivljao ih je, polažući na njih ruke.

Bogataš

¹⁷ Dok je polazio na put, netko pritrča, pade pred njim na koljena i upita ga: »Učitelju dobri! Što mi je činiti da baštinim život vječni?« ¹⁸ A Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar do Bog jedini. ¹⁹ Zapovijedi znadeš: 'Ne ubij, ne učini preljuba, ne ukradi, ne posvjedoči lažno, ne prevari, poštuj svojega oca i majku!'« ²⁰ On mu nato reče: »Učitelju! Sve sam to držao od svoje mladosti.« ²¹ Pogledavši na nj, Isus ga zavoli te mu reče: »Jedno ti nedostaje! Idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi i slijedi me!« ²² A on se snuždi zbog te riječi, te ode žalostan jer je imao velik imetak.

²³ Pogledavši Isus unaokolo, reče svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici ući u kraljevstvo Božje!« ²⁴ Učenici su bili zapanjeni njegovim riječima, ali im Isus opet reče: »Djeco! Kako je teško ući u kraljevstvo Božje!^{[d] 25} Lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« ²⁶ A oni se još više snebivali govoreći jedni drugima: »A tko se onda može spasiti?« ²⁷ Pogledavši ih, Isus reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće!«

Nagrada učenicima

²⁸ Petar mu stade govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i tebe slijedimo.« ²⁹ Isus reče: »Zaista, kažem vam, nema nijednoga koji bi zbog mene i zbog Evanđelja ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive, ³⁰ a da neće sada u ovome vremenu s progonstvima primiti stostruko: i kuće i braću i sestre i majke i djecu i njive, a u budućem svijetu život vječni. ³¹ A mnogi će prvi biti posljednji, i posljednji prvi.«