Old/New Testament
Povratak apostola
30 Potom se apostoli okupe kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su činili i poučavali. 31 Tada im reče: »Pođite i vi sami u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo« - jer su mnogi dolazili i odlazili, te nisu imali vremena ni jesti. 32 I otploviše lađicom na samotno mjesto, u osamu. 33 A dok su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i stigoše prije njih.
Isus nahranio pet tisuća ljudi
34 Kad izađe, ugleda veliko mnoštvo i sažali se nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira. Tada ih stade poučavati u mnogočemu. 35 Nastupi već i kasni sat kad mu njegovi učenici pristupiše i rekoše: »Ovo je mjesto pusto, i već je kasno. 36 Otpusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi štogod da pojedu.« 37 A on im odgovori: »Vi im dajte jesti.« A oni mu kažu: »Da pođemo za dvjesta denara kupiti kruha i damo im jesti?« 38 Nato ih upita: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite.« Kad doznaše, kažu: »Pet, i dvije ribe.« 39 I zapovjedi im da sve, po skupinama, posjednu po zelenoj travi. 40 I posjedaše redom po stotinu i po pedeset. 41 I uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi kruhove te davaše svojim učenicima da iznesu pred njih. I te dvije ribe razdijeli svima. 42 I svi jedoše i nasitiše se; 43 te nakupiše punih dvanaest košara ulomaka, a i od riba. 44 A onih je što jedoše kruhove bilo pet tisuća muškaraca.[a]
Isus hoda po moru
45 On odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prijeđu prije njega na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 I kad se s njima rastao, ode u goru da se pomoli. 47 A kad se spusti večer, lađica bijaše nasred mora, a on sam na kopnu. 48 I vidjevši ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići, 49 a oni, ugledavši ga gdje hodi po moru, pomisliše da je utvara, pa kriknuše. 50 Svi ga, naime, ugledaše te se uplašiše. A on odmah progovori s njima i rekne: »Hrabri budite! Ja sam, ne bojte se!« 51 I uđe k njima u lađicu, a vjetar utihnu. A oni se veoma, prekomjerno, snebivali u sebi;[b] 52 nisu, naime, razumjeli ono s kruhovima, nego im srce bilo otvrdjelo.
Isus iscjeljuje u genezaretskom kraju
53 Preplovivši zatim prijeko, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše. 54 Čim izađoše iz lađice, odmah ga prepoznaše. 55 Pretrčaše sav onaj kraj i na posteljama stadoše donositi bolesne onamo gdje bi čuli da je on. 56 I kamo god bi ulazio - u sela ili u gradove ili u zaseoke - na trgove bi stavljali bolesnike i usrdno ga molili da se dotaknu barem skuta njegove haljine. I koji bi ga se dotakli, spasavali bi se.
Copyright © 2001 by Life Center International