Old/New Testament

Joram, kralj Jude

(2 Kr 8,16-24)

21 Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj. ² Joramova braća, Jošafatovi sinovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi judejskoga kralja Jošafata. ³ Otac im je davao mnogo darova u srebru i zlatu, dragocjenosti i utvrđene gradove u Judi. No kraljevstvo je predao Joramu, prvorođenome sinu. ⁴ Kad je Joram preuzeo kraljevstvo svog oca i učvrstio vlast, mačem je poubijao svu svoju braću i neke od izraelskih poglavara.

⁵ Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao osam godina. ⁶ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao njegova obitelj. ⁷ Ipak, zbog saveza, koji je sklopio s Davidom, BOG nije želio uništiti njegovu vladarsku lozu. Davidu je obećao da će on i njegovi potomci zauvijek vladati^[a] u Izraelu.

⁸ U vrijeme Joramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svoga kralja. ⁹ Joram je tada krenuo na njih sa svim svojim zapovjednicima i bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali Joram se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. ¹⁰ Sve do danas Edom je neovisan od Jude. U isto se vrijeme od Joramove vlasti odcijepio i grad Libna, pošto je kralj bio zapostavio BOGA svojih predaka. ¹¹ Gradio je poganska svetišta po judejskim brdima i navodio stanovnike Jeruzalema na štovanje idola. Odveo je Judejce daleko od njihovog Boga.

¹² Od proroka Ilije dobio je pismo u kojem je stajalo:

»BOG tvoga pretka Davida poručuje: ‘Nisi živio poput svog oca Jošafata ili judejskoga kralja Ase, ¹³ nego poput kraljeva Izraela. Zaveo si Judejce i stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu, kao što je Ahabova obitelj zavela Izrael. Poubijao si svoju rođenu braću, a bili su bolji od tebe. ¹⁴ Stoga, BOG će sad strašno kazniti tvoj narod, tvoju djecu i tvoje žene. Uništit će tvoju imovinu, ¹⁵ a ti ćeš teško oboljeti na crijeva. Bolest će se pogoršavati iz dana u dan, a na kraju će ti se prosuti utroba.’«

¹⁶ BOG je protiv Jorama podigao Filistejce i Arape koji su živjeli blizu Etiopljana. ¹⁷ Krenuli su na Judu. Provalili su u zemlju i odnijeli svu imovinu iz kraljevske palače. Odveli su Joramove sinove i žene. Ostao je samo najmlađi Ahazija^[b].

¹⁸ Nakon tih događaja, BOG je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva. ¹⁹ Njegovo je stanje iz dana u dan bilo sve teže, sve dok mu nakon dvije godine nisu ispala crijeva. Umro je u strašnim mukama. Narod nije palio vatru u njegovu čast, kao što je to bio običaj prilikom smrti njegovih prethodnika. ²⁰ Kad je postao kralj, imao je trideset i dvije godine. Vladao je u Jeruzalemu osam godina. Nitko nije požalio za njim. Sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

Ahazija, kralj Jude

(2 Kr 8,25-29; 9,21-28)

22 Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj.

² Ahazija je imao dvadeset i dvije godine^[c] kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. ³ Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo. ⁴ U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast. ⁵ Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama. ⁶ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. ⁷ Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj. ⁸ Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi. ⁹ Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom.

Atalija, kraljica Jude

(2 Kr 11,1-16)

¹⁰ Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena. ¹¹ No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen. ¹² Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom.

Isus je put

14 »Neka vaša srca ne budu žalosna. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene. ² Mnogo je soba u kući moga Oca. Da nije tako, zar bih vam rekao da vam idem pripremiti mjesto? ³ Kada odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete ondje gdje sam ja. ⁴ Vi znate put koji vodi onamo kamo idem.«

⁵ »Gospodine«, rekao mu je Toma, »ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?«

⁶ Isus mu je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene. ⁷ Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca. Vi ga sad poznajete i vidjeli ste ga.«

⁸ Filip mu je rekao: »Gospodine, pokaži nam Oca! To će nam biti dovoljno.«

⁹ »Toliko sam dugo s vama«, odgovorio mu je Isus, »a ti me, Filipe, još ne poznaješ! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? ¹⁰ Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam upućujem nisu moje. To Otac koji živi u meni čini svoja djela. ¹¹ Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte mi zbog djela koja sam učinio. ¹² Govorim vam istinu. Tko vjeruje u mene, taj će činiti djela koja i ja činim. Zapravo, činit će čak i veća djela jer ja odlazim k Ocu. ¹³ I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac. ¹⁴ Što god zatražite u moje ime, učinit ću.«

Obećanje—Sveti Duh

¹⁵ »Ako me volite, izvršavat ćete moje zapovijedi. ¹⁶ Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Zastupnika^[a], da bude uz vas zauvijek. ¹⁷ On je Duh istine. Svijet ga ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete jer boravi s vama i jer će biti u vama.

¹⁸ Neću vas ostaviti same kao siročad. Vratit ću se k vama. ¹⁹ Još samo malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Budući da ja živim—i vi ćete živjeti. ²⁰ Na taj ćete dan znati da sam ja u Ocu, da ste vi u meni i da sam ja u vama. ²¹ Tko je prihvatio moje zapovijedi i izvršava ih, taj me voli. Tko voli mene, njega će voljeti i moj Otac. I ja ću ga voljeti i pokazati mu se.«

²² Juda, ne Juda Iskariotski, upitao ga je: »Gospodine, kako to da ćeš se pokazati samo nama, a ne i svijetu?«

²³ Isus mu je odgovorio: »Ako me tko voli, držat će se mog učenja i moj će ga Otac voljeti. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴ Tko me ne voli, ne drži se mog učenja, premda učenje koje slušate nije moje. Ono pripada Ocu koji me poslao.

²⁵ Ovo sam vam rekao sada, dok sam još s vama. A Tješitelj, Sveti Duh, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu. ²⁶ On će vas podsjetiti na sve što sam vam bio rekao.

²⁷ Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir, ali ne kao što ga daje svijet. Neka vaša srca ne budu žalosna. Ne bojte se! ²⁸ Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Da me volite, radovali biste se što odlazim k Ocu jer je Otac veći od mene. ²⁹ Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰ Više neću s vama puno razgovarati jer dolazi vladar ovoga svijeta. On nema vlast nada mnom. Ali, da bi svijet spoznao kako volim Oca, činim upravo onako kako mi je zapovjedio Otac. ³¹ Ustanite! Pođimo odavde!«