Old/New Testament

23 Pavao pak upravi pogled na Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve čiste savjesti živio pred Bogom sve do ovoga dana.« ² Nato velesvećenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima. ³ Tada mu Pavao reče: »Tebe će udariti Bog, zide obijeljeni! Ti sjediš da mi sudiš po Zakonu, a protuzakonito zapovijedaš da me udaraju?« ⁴ Oni pak koji su ondje stajali rekoše: »Zar velesvećenika Božjeg pogrđuješ?« ⁵ A Pavao reče: »Ja nisam znao, braćo, da je on velesvećenik; jer, pisano je: 'Glavara naroda svojega ne proklinji!'«

⁶ A Pavao, znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, poviče u Vijeću: »Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih meni se sudi!« ⁷ Čim on to reče, nastade svađa između farizeja i saduceja, i mnoštvo se razdijeli. ⁸ Jer saduceji govore da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, dok farizeji to sve priznaju. ⁹ Nato nastade velika vika te ustadoše neki pismoznanci iz farizejskog dijela pa se suprotstavljahu: »Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čovjeku. A što ako mu duh progovori, ili anđeo?«^{[a] 10} Kako nastade golema svađa, poboja se zapovjednik da ovi Pavla ne rastrgnu, te zapovjedi vojnicima da siđu, ugrabe ga od njih i dovedu u vojarnu. ¹¹ Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Budi hrabar! Jer kao što si o meni posvjedočio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedočiti i u Rimu.«

Urota protiv Pavla

¹² A kad osvanu dan, Židovi skovaše urotu i zakleše se jedan drugome da neće ni jesti ni piti dok Pavla ne ubiju.^{[b] 13} Urotnika koji su prisegnuli bilo je više od četrdeset. ¹⁴ Dođu oni k svećeničkim glavarima i starješinama te rekoše: »Zakletvom smo se zakleli da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ Vi stoga sada zajedno s Vijećem predočite zapovjedniku da ga izvede pred vas, kao da kanite pomnije ispitati njegov slučaj, a mi smo spremni smaknuti ga prije no što se približi.«