Old/New Testament

²² I svjetina se pridruži protiv njih, te im pretori strgoše odjeću i zapovjediše da ih išibaju. ²³ Pošto im zadaše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu te zapovjediše tamničaru da ih pomno čuva. ²⁴ Tamničar ih, primivši takvu zapovijed, baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

²⁵ Oko ponoći Pavao i Sila moleći pjevahu hvale Bogu, dok su ih drugi sužnji slušali. ²⁶ Iznenada nastade velik potres tako da se temelji zatvora uzdrmaše; odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. ²⁷ Tamničar se probudi, pa vidjevši otvorena tamnička vrata izvuče mač i htjede se ubiti, misleći da su sužnji pobjegli. ²⁸ A Pavao povika jakim glasom: »Ne čini sebi nikakva zla, jer svi smo ovdje!« ²⁹ Tada on, zaiskavši svjetlo, uletje te se dršćući baci pred Pavla i Silu. ³⁰ Onda ih izvede van i upita: »Gospodo, što mi treba činiti da budem spašen?« ³¹ A oni rekoše: »Povjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i dom tvoj!« ³² I navješćivali su riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu. ³³ On ih još tog noćnog sata uze sa sobom i opra im rane; i odmah bude kršten on i svi njegovi. ³⁴ Onda ih uvede u dom i prostre stol, te se zajedno sa svim domom uzradova što je povjerovao Bogu.

³⁵ Kad osvanu dan, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!« ³⁶ Tamničar te riječi priopći Pavlu: »Pretori poručiše da vas pustim. Izađite sada dakle i pođite u miru!« ³⁷ A Pavao im reče: »Javno nas neosuđene išibaše, premda smo rimski građani, i baciše u tamnicu. A sad da nas kriomice otpuste? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!« ³⁸ Liktori priopće te riječi pretorima. A oni se prestrašiše čuvši da su Rimljani. ³⁹ I dođoše te se ispričaše pa, pošto ih izvedoše, zamoliše ih da odu iz grada. ⁴⁰ Izašavši iz tamnice, dođoše k Lidiji. I vidjevši braću utješiše ih te otiđoše.