Old/New Testament

²⁴ Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«

²⁵ Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene, ²⁶ ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede. ²⁸ Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. ²⁹ Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke.^{[a] 30} Ja i Otac jedno smo.«

³¹ Tada Židovi opet zgrabiše kamenje da ga kamenuju. ³² Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³ Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer se ti, premda čovjek, praviš Bogom.« ³⁴ Odgovori im Isus:

»Nije li u vašem Zakonu zapisano: 'Ja rekoh: bogovi ste!' ³⁵ Ako bogovima nazva one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može dokinuti - ³⁶ možete li onda onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kazati: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'? ³⁷ Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ali ako činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima, kako biste spoznali i razumjeli da je Otac u meni i ja u Ocu.«^[b]

³⁹ Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruke.

⁴⁰ I ode opet preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje ostade. ⁴¹ A mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamena, ali sve što je za ovoga rekao bijaše istinito.« ⁴² I ondje mnogi povjerovaše u njega.