Old/New Testament

Deset djevica

25 »Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i otiđoše u susret zaručniku. ² Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih; ³ jer lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. ⁴ A mudre sa svjetiljkama uzeše i ulje u posudama. ⁵ Kako je zaručnik okasnio, sve zadrijemaše i pozaspaše. ⁶ O ponoći je nastala vika: 'Evo zaručnika! Izađite mu u susret!' ⁷ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. ⁸ A lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svojega ulja, jer se naše svjetiljke gase!' ⁹ Mudre im odgovoriše: 'Nipošto! Ne bi nikako bilo dovoljno nama i vama. Nego radije idite trgovcima te ga sebi kupite.' ¹⁰ Dok su one išle kupiti, dođe zaručnik. I one koje bijahu pripravne, uđoše s njime na svadbu. I vrata se zatvoriše. ¹¹ Dođu pak kasnije i one druge djevice govoreći: 'Gospodine, Gospodine, otvori nam!' ¹² Ali on odgovori: 'Zaista, kažem vam, ne poznajem vas!' ¹³ Bdijte dakle, jer ne znate dana ni časa!«^[a]

Povjereni talenti

¹⁴ »I kao kad čovjek koji, polazeći na put, dozva svoje sluge i preda im svoj imetak; ¹⁵ jednomu dade pet talenata, drugomu dva, trećemu jedan - svakomu prema njegovoj sposobnosti. I otputova. Odmah ¹⁶ onaj koji je primio pet talenata ode te, radeći s njima, stekne drugih pet. ¹⁷ Isto tako onaj s dvama stekne druga dva. ¹⁸ Ali onaj koji je primio jedan, ode, iskopa zemlju i sakri novac svojega gospodara. ¹⁹ Poslije dugo vremena dođe gospodar tih sluga i stane s njima sređivati račun. ²⁰ Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet talenata govoreći: 'Gospodaru, predao si mi pet talenata, evo drugih sam pet stekao!' ²¹ Njegov mu gospodar reče: 'Dobro, slugo dobri i vjerni. Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svojega!' ²² A pristupi i onaj s dva talenta te reče: 'Gospodaru, predao si mi dva talenta, evo druga sam dva talenta stekao!' ²³ Njegov mu gospodar reče: 'Dobro, slugo dobri i vjerni. Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svojega.' ²⁴ Pristupi pak i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: tvrd si čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao; ²⁵ pobojah se, pa odoh i sakrih tvoj talenat u zemlju. Evo, imaš svoje!' ²⁶ A njegov mu gospodar odgovori: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao. ²⁷ Trebao si dakle moj novac dati novčarima, i ja bih, vrativši se, podigao svoje s dobitkom. ²⁸ Uzmite dakle od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. ²⁹ Jer svakomu tko ima dat će se, i obilovat će, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ³⁰ A beskorisnoga slugu izbacite van, u tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'«