Read the New Testament in 24 Weeks

1 Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih.

² Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji^[a].

³ Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista, ⁴ koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca. ⁵ Njemu zauvijek sva slava. Amen!

Samo je jedna Radosna vijest

⁶ Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest. ⁷ Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu. ⁸ Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet. ⁹ Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet.

¹⁰ Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.

Pavlova služba

¹¹ Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. ¹² Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest—objavio mi ju je Isus Krist.

¹³ Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. ¹⁴ Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.

¹⁵ No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. ¹⁶ I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime ¹⁷ niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.

¹⁸ Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom^[b] i ostao s njim dva tjedna. ¹⁹ Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. ²⁰ Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. ²¹ Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.

²² No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. ²³ One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« ²⁴ I hvalili su Boga zbog mene.

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. ² Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

³ Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. ⁴ Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. ⁵ No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

⁶ I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. ⁷ No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. ⁸ Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. ⁹ Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. ¹⁰ Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.

Pavao i Petar

¹¹ No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. ¹² Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. ¹³ I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. ¹⁴ Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«

¹⁵ Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. ¹⁶ No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista^[c]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista^[d], a ne zbog držanja Zakona.

¹⁷ Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! ¹⁸ Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. ¹⁹ Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. ²⁰ Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. ²¹ Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.