Read the New Testament in 24 Weeks

Sluge Novoga saveza s Bogom

3 Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? ² Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. ³ Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.

⁴ Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. ⁵ Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. ⁶ On nas je osposobio da budemo sluge Novog saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.

⁷ Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— ⁸ koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? ⁹ Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! ¹⁰ Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. ¹¹ Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

¹² Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. ¹³ Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. ¹⁴ Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. ¹⁵ Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. ¹⁶ Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. ¹⁷ Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, ¹⁸ tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Blago u glinenim posudama

4 Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. ² Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. ³ A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. ⁴ Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta^[a] zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. ⁵ Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. ⁶ Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu.

⁷ Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. ⁸ Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. ⁹ Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. ¹⁰ Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. ¹¹ Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. ¹² Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama.

¹³ Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,^[b] i mi vjerujemo te zato i govorimo. ¹⁴ Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. ¹⁵ Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.

Život po vjeri

¹⁶ Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. ¹⁷ Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. ¹⁸ Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.