New Testament in a Year

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.

³ Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. ⁴ Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ ⁵ Tako su i oni otišli raditi u vinograd.

Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. ⁶ Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’

⁷ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’

⁸ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’

⁹ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. ¹⁰ Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. ¹¹ Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. ¹² Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’

¹³ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? ¹⁴ Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. ¹⁵ Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’

¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«