New Testament in a Year

9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« ¹¹ Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

¹² Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? ¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. ¹⁵ Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

¹⁶ Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

¹⁷ Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. ¹⁸ Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

¹⁹ Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

²⁰ Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

²¹ Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. ²² Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

²³ Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

²⁴ Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

²⁵ Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

²⁶ Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷ A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. ²⁸ Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom^[b].«