New Testament in a Year

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-7.21-22; Mk 9,42)

17 Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! ² Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen^[a] oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. ³ Čuvajte se!

Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! ⁴ I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«

Vjera

⁵ Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«

⁶ A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«

Dobri sluga

⁷ »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? ⁸ Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ ⁹ Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? ¹⁰ Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«

Zahvalnost

¹¹ Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. ¹² Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. ¹³ Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«

¹⁴ Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!«^[b]

Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. ¹⁵ Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. ¹⁶ Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. ¹⁷ Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? ¹⁸ Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« ¹⁹ Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«