M’Cheyne Bible Reading Plan
Božji ukor dokaz je njegove ljubavi
12 Budući da smo okruženi tolikim mnoštvom svjedoka vjere, odbacimo svako breme i grijeh koji nam smetaju, osobito grijeh koji nas tako lako zavede. Ustrajno trčimo utrku koju nam je Bog odredio!
2 Uprimo pogled u Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere. On je podnio smrt na križu ne mareći za sramotu, ali čekala ga je radost. Sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, zdesna Božjemu prijestolju.
3 Razmišljajte o svemu onomu što je on podnio od grešnika, svojih protivnika, da ne sustanete i da ne klonete duhom.
4 Još se nikad niste oduprli grijehu do krvi.
5 Zar ste već zaboravili Božje ohrabrujuće riječi upućene svojoj djeci? Rekao je:'Sine moj, ne prezri opomenu Gospodnju
i ne obeshrabri se kad te Bog opomene.
6 Jer Gospodin kori one koje voli
i kažnjava one koje prihvaća za svoju djecu.'[a]
7 Trpite Božju stegu jer vas Bog njome odgaja - postupa s vama kao sa svojom djecom. A ima li djeteta kojega otac ne kori?
8 Ako vas Bog ne kori, kao što čini sa svom svojom djecom, onda mu niste prava, nego nezakonita djeca.
9 Kad su nas već naši tjelesni očevi korili i mi smo ih poštivali, nećemo li se još radije pokoriti stezi našega duhovnog Oca da postignemo vječni život?
10 Jer zemaljski su nas očevi korili kratko vrijeme kako im se činilo najbolje. Ali Božja je stega uvijek za naše dobro - da postanemo dionicima njegove svetosti.
11 Nijedan se ukor, doduše, ne čini radošću, nego žalošću dok ga trpimo. Ali onima koji se njime odgajaju poslije donosi plod pun mira: pravednost.
12 Zato uspravite klonule ruke i klecava koljena.
13 Poravnajte staze pred sobom da se hromi ud ne iščaši, nego da ozdravi.
Poziv na poslušnost Bogu
14 Trudite se sa svima živjeti u miru, čistim i svetim životom, jer koji nisu sveti, neće vidjeti Gospodina.
15 Pazite da tko od vas ne ostane bez Božje milosti, da ne proklija kakav korijen gorčine pa unese zabunu i mnoge zarazi.
16 Pazite da tko ne postane bludnikom ili bezbožnikom poput Ezava, koji je za jedan jedini obrok prodao pravo koje je imao kao prvorođeni sin.
17 Kada je poslije htio da ga otac blagoslovi, on to nije učinio. Bilo je prekasno za kajanje premda je gorko plakao.
18 Vi niste prišli opipljivoj gori, usplamtjelome ognju, tami ni oluji poput Izraelaca na gori Sinaju kad im je Bog dao Zakon.
19 Oni su čuli takav zvuk trublje i takvu tutnjavu izgovorenih riječi da su molili Boga da više ne govori.
20 Prestravila ih je Božja naredba: 'Ako se makar i životinja dotakne gore, mora se kamenovati!'[b]
21 I sam se Mojsije tako prestrašio tog prizora da je rekao: 'Strah me je i dršćem.'[c]
22 Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu živoga Boga, nebeskome Jeruzalemu, svečanome skupu bezbrojnih tisuća anđela.
23 Pristupili ste skupu Božjih prvorođenaca kojih su imena zapisana na nebesima. Pristupili ste samome Bogu, koji je sudac svim ljudima. Pristupili ste duhovima otkupljenika na nebu, koji su učinjeni savršenima.
24 Pristupili ste Isusu, posredniku novoga saveza između Boga i ljudi, škropljeničkoj krvi koja milostivo prašta, a ne traži osvetu poput Abelove.[d]
25 Pazite da budete poslušni Bogu, onomu koji vam govori. Jer ako Izraelci nisu umaknuli kad su odbili slušati Mojsija, zemaljskoga glasnika, kako da umaknemo mi ako odbijemo slušati onoga koji nam govori s nebesa?
26 Kad je Bog govorio sa Sinaja, njegov je glas uzdrmao zemlju. 'Još jednom ću protresti ne samo zemlju nego i nebesa
27 To znači da će ono što je zemaljsko biti uzdrmano kako bi ostalo samo ono vječno.
28 Budući da smo primili kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni i ugađajmo Bogu služeći mu sa strahopoštovanjem i s predanjem.
29 Jer naš je Bog oganj koji proždire!
Marija posjećuje Elizabetu
39 Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje,
40 k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu.
41 Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom
42 te glasno poviče: 'Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!
43 Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina!
44 Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti!
45 Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!'
Marijin hvalospjev
46 Marija tada reče:
'Slavi duša moja Gospodina!
47 Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju!
48 Spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom
49 jer mi je Svesilni, čije je ime sveto, učinio velika djela.
50 Njegova je milost od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga štuju.
51 Moćnom rukom čini silna djela, rastjeruje ohole i umišljene.
52 Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio neznatne.
53 Gladne je nasitio dobrima, a bogataše otpustio praznih ruku.
54 Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu sjećajući se milosti
55 koju je obećao našim precima: da će Abrahamu i njegovim potomcima uvijek biti milostiv.'
56 Marija je s Elizabetom ostala otprilike tri mjeseca, a zatim se vratila doma.
Rođenje Ivana KRSTITELJA
57 Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina.
58 Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom.
59 Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu,
60 ali se Elizabeta usprotivi: 'Nipošto! Mora se zvati Ivan!'
61 'Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!'
62 Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati.
63 On zatraži da mu daju pločicu i napiše: 'Zove se Ivan.' Svi se začude,
64 a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.
65 Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji.
66 I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: 'Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.'
Zaharijino proročanstvo
67 Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo:
68 'Slava Gospodinu Bogu Izraelovu jer je pohodio svoj narod i otkupio ga!
69 Podiže nam silnog Spasitelja iz potomstva svojega sluge Davida,
70 kao što je od davnine obećao kroz riječi svojih svetih proroka:
71 spasiti nas od neprijatelja i od ruku svih naših mrzitelja.
72 Bio je milosrdan našim precima i spomenuo se svojega svetog Saveza,
73 zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu.
74 Izbavio nas je od neprijatelja da mu možemo služiti bez straha
75 u svetosti i pravednosti u sve svoje dane.
76 A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put.
77 Poučit ćeš njegov narod kako da spozna spasenje kroz oproštenje svojih grijeha,
78 po milosrdnom srcu našega Boga po kojemu će nas pohoditi zora s visine
79 da donese svjetlo onima koji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjeni te da naše korake povede putem mira.'
80 Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.