M’Cheyne Bible Reading Plan
Stjepanov govor pred Vijećem
7 Veliki svećenik ga upita: 'Je li to istina?'
2 Stjepan odgovori: 'Braćo i časni oci, poslušajte me! Naš se slavni Bog ukazao našemu ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu.
3 Rekao mu je: "Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.'[a]
4 Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5 Ali nije mu u njoj dao nikakvu baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima iako Abraham još nije imao djece.
6 Bog mu je također rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih ondje tlačiti četiri stotine godina.
7 Ali rekao je: "Narodu kojemu će robovati ja ću suditi. A zatim će izići i klanjati mi se na ovomu mjestu.'[b]
8 Zatim je Bog s Abrahamom sklopio savez obrezanja. Tako je Izak, Abrahamov sin, obrezan kad mu je bilo osam dana. Izak je tako učinio sa svojim sinom Jakovom, a Jakov s dvanaestoricom sinova, patrijarsima židovskoga naroda.
9 A Jakovljevi sinovi, patrijarsi, bili su ljubomorni na svojega brata Josipa pa su ga prodali kao roba u Egipat. Ali Bog je bio s njim
10 i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim kraljem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora.
11 Poslije je zavladala glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane.
12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita pa je onamo poslao svoje sinove, naše pretke.
13 Kad su drugi put otišli onamo, Josip je otkrio braći tko je, pa je faraon upoznao njegovu obitelj.
14 Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju braću da dođu u Egipat. Bilo ih je sedamdeset pet.
15 Tako je Jakov došao u Egipat. Ondje su umrli on i njegovi sinovi, naši preci.
16 Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
17 Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je naš narod rastao i množio se.
18 Ali na egipatsko prijestolje dođe novi kralj, koji nije poznavao Josipa.
19 Zlostavljao je naše pretke i primoravao roditelje da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre.
20 U to se doba rodio Mojsije. Bio je prelijepo dijete. Roditelji su se o njemu brinuli tri mjeseca.
21 Kad su ga na koncu morali ostaviti, pronašla ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitoga sina.
22 Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je silnim i u riječima i na djelima.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga ponuka da posjeti svoje rođake, izraelski narod.
24 Ondje ugleda kako neki Egipćanin zlostavlja Izraelca. Braneći zlostavljanog Izraelca, suprotstavi se Egipćaninu te se osveti i ubije ga.
25 Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ga je Bog poslao da ih spasi, ali oni nisu razumjeli.
26 Sutradan opet ode k njima i ugleda kako se tuku dva Izraelca. Počne ih nagovarati da se pomire: "Ljudi!' reče im. "Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!'
27 Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odgurne Mojsija i reče: "A tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?
28 Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?'
29 Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju. Ondje su mu se rodila dva sina.
30 Četrdeset godina nakon toga ukazao mu se anđeo u pustinji blizu gore Sinaja, u plamtećoj vatri gorućega grma.
31 Mojsije je opazio gorući grm i zadivljen se pitao što je to. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas:
32 "Ja sam Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.' Mojsije se silno preplaši. Nije se usuđivao gledati.
33 Gospodin mu reče: "Izuj sandale s nogu jer stojiš na svetoj zemlji.
34 Dobro sam vidio nevolju svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!'[c]
35 Toga istog Mojsija kojega su se odrekli pitajući ga: "Tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?' Bog im je poslao kao poglavara i otkupitelja da ih izbavi, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu.
36 On ih je izveo iz Egipta čineći čudesa i znakovlje. Vodio ih je kroz Crveno more i kroz pustinju četrdeset godina.
37 Taj je isti Mojsije rekao izraelskome narodu: "Bog će vam podignuti proroka poput mene iz vašega naroda.'[d]
38 Isti je Mojsije bio posrednikom između izraelskoga naroda i anđela koji mu je dao riječi života na gori Sinaju da ih preda nama.
39 Naši preci nisu mu se htjeli pokoriti, nego su ga odbili i srcima se opet okrenuli prema Egiptu.
40 Rekli su Aronu: "Napravi nam bogove koji će ići pred nama jer ne znamo što se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!'
41 Načinili su idola u obliku teleta, prinijeli mu žrtve i veselili se tomu što su učinili.
42 A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju Suncu, Mjesecu i zvijezdama kao svojim bogovima. U proročkoj je knjizi zapisano:
"Zar ste meni prinosili žrtve
za četrdeset godina u pustinji, Izraele?
43 Ne; okrenuli ste se poganskim bogovima -
Molohovu svetištu
i zvijezdi boga Refana,
likovima koje ste načinili
da biste im se klanjali.
Zato ću vas odvesti u progonstvo
dalje od Babilona!'[e]
44 Naši su preci sa sobom kroz pustinju nosili Šator svjedočanstva. Bio je načinjen točno prema predlošku koji je Mojsiju pokazao Bog.
45 Mnogo godina zatim, kad je Jošua ratovao protiv poganskih naroda koje je Bog istjerao iz te zemlje, Šator su unijeli sa sobom u novu zemlju. Ondje je ostao sve do vremena kralja Davida.
46 Davidu je Bog bio milostiv, te ga je zamolio za dopuštenje da izgradi Hram Jakovljevu Bogu.
47 Ali izgradio ga je tek Salomon.
48 Ipak, Svevišnji ne prebiva u hramovima koje su izgradile ljudske ruke. Kao što kaže prorok:
49 "Nebo mi je prijestolje,
a zemlja podnožje mojim nogama.
Kakav mi vi dom možete izgraditi?
Gdje da počivam?
50 Zar nije moja ruka stvorila sve u nebu i na zemlji?'[f]
51 Tvrdoglavi ste! Pogani ste u srcima i gluhi za istinu![g] Uvijek se opirete Svetome Duhu , baš kao i vaši preci!
52 Ima li ijedan prorok kojega vaši oci nisu progonili? Pobili su one koji su pretkazali dolazak Pravednika - kojega ste vi izdali i smaknuli.
53 Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!'
54 Kad su to čuli, židovski se vođe toliko razgnjeve na Stjepana da na njega počnu škripati zubima.
55 Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna.
56 'Vidim otvorena nebesa
57 Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega.
58 Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla.[h]
59 Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: 'Gospodine Isuse, primi moj duh!'
60 Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!' Pošto to izgovori, izdahne.
Isus iscjeljuje uzetog čovjeka
2 Nekoliko dana nakon toga vrati se u Kafarnaum, a vijest o njegovu dolasku brzo se pročuje gradom.
2 U kući u kojoj je boravio okupilo se toliko ljudi da više nije bilo mjesta ni za koga, čak ni pred vratima. A on im je propovijedao Riječ.
3 Uto dođu četvorica noseći uzetog čovjeka na nosilima.
4 Kako nisu mogli kroz mnoštvo doći do Isusa, načine rupu u glinenom krovu nad njegovom glavom i spuste bolesnika na nosilima ravno pred Isusa.
5 Isus je vidio njihovu vjeru pa reče uzetomu: 'Sine, oprošteni su ti grijesi!'
6 Ali neki židovski vjerski vođe koji su ondje sjedili rekoše u sebi:
7 'Kako ovaj može tako govoriti! On huli! Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!'
8 Isus duhom prozre njihove misli pa im reče: 'Zašto to smatrate hulom?
9 Što je lakše reći uzetu čovjeku: "Grijesi su ti oprošteni' ili "Ustani, uzmi svoja nosila i idi'?'
10 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast ovdje na zemlji opraštati grijehe.' Zatim se okrene prema uzetomu i reče:
11 'Iscijeljen si! Ustani, uzmi nosila i idi kući!'
12 Čovjek smjesta ustane, uzme nosila i iziđe naočigled mnoštvu. Svi su se divili i slavili Boga govoreći: 'Takvo što još nikad nismo vidjeli!'
Isus poziva Levija
13 Isus ponovno ode na obalu jezera. Poučavao je mnoštvo koje se okupilo oko njega.
14 Prolazeći tuda, opazi Levija, Alfejeva sina, kako ubire porez te ga pozove: 'Pođi sa mnom i budi mi učenikom.' Levi ustane i pođe za njim.
15 Te večeri Levi pozove Isusa i njegove učenike te ostale ubirače poreza i mnoge okorjele grešnike sebi na večeru. Mnogo takvih bilo je među onima koji su išli za Isusom.
16 No kad neki pismoznanci, farizeji, ugledaju Isusa kako jede s tim ozloglašenim ljudima, kazaše njegovim učenicima: 'Kako može jesti s tim ološem?'[a]
17 Kad je Isus to čuo, reče im: 'Liječnik ne treba zdravima, nego bolesnima! Došao sam da pozovem na obraćenje grešnike, a ne da se družim s onima koji sebe smatraju pravednima.'
Rasprava o postu
18 Ivanovi učenici i farizeji povremeno su postili. Jednoga dana neki ljudi dođu Isusu i upitaju ga: 'Zašto Ivanovi učenici i farizeji poste, a tvoji učenici ne poste?'
19 Isus im odgovori: 'Mogu li uzvanici na svadbenoj večeri postiti dok su s mladoženjom? Ne mogu postiti dok je mladoženja s njima.
20 Ali jednog će im ga dana ugrabiti i tada će postiti.
21 Nitko ne krpa rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna! Zakrpa bi se skupila, razvukla tkaninu i napravila još veću rupu.
22 Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino lijeva u nove mjehove.'
Rasprava o suboti
23 Jedne su subote Isus i njegovi učenici prolazili poljem usjeva. Učenici počnu putem trgati klasje.
24 Farizeji rekoše Isusu: 'Ne bi to smjeli činiti! Zakonom je zabranjeno skupljati usjev subotom.'
25 Ali Isus im odgovori: 'Niste li nikada u Pismu čitali o tomu što je David učinio kad su on i njegovi pratioci u nevolji ogladnjeli?
26 Ušao je u Dom Božji[b] (u to je doba veliki svećenik bio Ebijatar) i jeo prineseni kruh koji je dopušteno jesti samo svećenicima te ga je dao jesti i svojim pratiocima.
27 Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
28 Ja, Sin Čovječji, gospodar sam i subote.'
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.