M’Cheyne Bible Reading Plan
Narod se opet žali
11 Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. 2 Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. 3 To su mjesto prozvali Tabera[a] jer je BOŽJA vatra planula na njih.
4 Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! 5 Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, 6 a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!«
7 Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. 8 Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. 9 Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana.
Mojsije dobiva sedamdeset pomoćnika
10 Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao.
11 »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio—da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? 12 Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? 13 Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ 14 Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. 15 Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.«
16 BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. 17 Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. 18 Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. 19 I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, 20 nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’«
21 Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ 22 Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?«
23 »Je li BOŽJA moć ograničena?«[b] rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.«
24 Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. 25 BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. 26 Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru.
27 Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!«
28 Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!«
29 No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja?[c] Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!«
30 Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor.
Prepelice
31 BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra[d] i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. 32 Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi[e]. Zatim su prostrli meso svuda po taboru. 33 No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. 34 Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava[f] jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom.
35 Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[a],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
1 Viđenje o Judi i Jeruzalemu, koje je imao Izaija, Amosov sin. Bilo je to u vrijeme vladavine judejskih kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije.
Božja parnica protiv Izraela
2 Nebo i Zemljo, poslušajte!
Ovo govori BOG:[a]
»Podigao sam svoju djecu i odgojio ih,
ali oni su se pobunili protiv mene.
3 Čak i vol poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle svoga gospodara,
no Izrael mene ne poznaje,
vlastiti me narod ne razumije.«
Nebesa i zemlja govore Izraelu
4 Jao, grešni narode,
pod teretom krivnje.
Vi ste zli rod, pokvarena djeca.
Ostavili ste BOGA,
prezreli Svetoga Izraelovog Boga,
okrenuli se i otišli od njega.
5 Kakva korist od toga da vas kažnjava
kad ćete se i dalje buniti.
Već vas boli čitava glava,
srce vam je iznemoglo.
6 Ranjeni ste od glave do pete,
svaki vam je dio tijela ozlijeđen i porezan.
A rane vam nisu očišćene i previjene,
niti su melemom ublažene.
7 Zemlja vam je pusta,
a gradovi spaljeni.
Stranci su vam poharali polja
i oteli njihove plodove.
8 Jeruzalem[b] je ostao prazan,
kao vinograd bez nadzora,
kao povrtnjak bez čuvara,
kao grad pod opsadom.
Stanovnici Jeruzalema govore
9 Da nam BOG Svevladar
nije ostavio nekoliko preživjelih,
sličili bismo Sodomi,
nestali bismo kao Gomora.[c]
10 Čujte BOŽJU riječ,
vladari Sodome!
Poslušaj poruku svog Boga,
narode Gomore!
BOG odgovara Jeruzalemu
11 »Što meni znači gomila vaših žrtava?«
govori BOG.
»Dosta mi je ovnovskih paljenica
i loja utovljenih životinja.
Nije mi mila krv junaca, janjaca i jarića.
12 Kad dolazite pred mene,
tko to traži od vas?
Nemojte više da vaše životinje
gaze moja hramska dvorišta.
13 Ne donosite više bezvrijedne darove,
gadi mi se vaš tamjan.
Mladi mjeseci, šabati i okupljanja—
ne podnosim vaše skupove
jer činite nepravdu.
14 Mrzim vaše mlade mjesece i blagdane.
Postali su teret koji mi je dojadilo nositi.
15 Kad raširite ruke u molitvi,
sakrit ću od vas svoje oči.
I da me obaspete molitvama,
ne bih vas slušao.
Ruke su vam ogrezle u krvi.
16 Operite se i očistite!
Maknite mi svoja zlodjela s očiju.
Prestanite činiti zlo
17 i naučite činiti dobro.
Pravdu tražite, potlačene izbavljajte,
siročad branite, za udovicu se zauzimajte.«
18 »Idemo se raspraviti«, govori BOG.
»Premda su vam grijesi tamni kao grimiz,
mogu se očistiti.
Možete biti poput čiste vune,
bijeli kao snijeg.
19 Budete li poslušni,
jest ćete najbolje plodove zemlje.
20 A ako se oduprete i pobunite,
bit ćete uništeni mačem«,
BOŽJA su usta govorila.
Nevjerni Jeruzalem
21 Kako se vjerni grad
pretvorio u prostitutku!
U njemu je prebivala pravda,
a sada žive ubojice.
22 Srebro ti se pretvorilo u otpad[d],
najbolje vino se razvodnilo.
23 Vladari su ti buntovnici
i prijatelji lopova.
Svi odreda vole mito
i jure za darovima.
Ne brane siročad,
ne prihvaćaju parnicu udovice.
24 Zbog svega toga, Gospodar BOG Svevladar,
silni Izraelov Bog, kaže:
»Oslobodit ću se svojih neprijatelja
i izlit ću na njih svoju ljutnju.
25 Protiv tebe ću okrenuti svoju ruku,
sasvim te očistiti od otpada
i ukloniti svu tvoju nečistoću.
26 Vratit ću ti suce, kao nekad,
i savjetnike da bude kao u početku.
Poslije toga ćeš se zvati
Grad Pravednosti, grad vjerni.«
27 Sion će se otkupiti pravdom,
a njegovi pokajnici pravednošću.
28 Buntovnici i grešnici bit će skršeni
i bit će zatrti svi koji su BOGA ostavili.
29 Stidjet ćete se zbog hrastova
koje ste obožavali.
Bit će vas sram zbog vrtova
koje ste izabrali.[e]
30 Postat ćete kao hrast
kojem se suši lišće
i kao vrt bez vode.
31 Jaki će postati kao suhe stabljike[f],
a njihova djela poput iskre.
Zajedno će gorjeti,
a nikoga neće biti da ih ugasi.
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
15 Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao.
16 Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. 17 Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. 18 Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. 19 Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. 20 Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.«[f] 21 Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. 22 Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja.
Kristova žrtva briše grijehe
23 Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. 24 Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom.
25 On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. 26 U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. 27 Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. 28 Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International