M’Cheyne Bible Reading Plan

Bog proviđa hranu

16 Sva je izraelska zajednica otišla iz Elima i stigla do pustinje Sin, koja se nalazi između Elima i Sinaja. Bilo je to petnaestog dana drugoga mjeseca^[a] od izlaska iz Egipta. ² U pustinji je sva zajednica počela gunđati protiv Mojsija i Arona. ³ Rekli su im: »Da smo bar svi poginuli od BOŽJEG pomora u Egiptu dok smo sjedili pokraj lonaca s mesom i jeli kruh do mile volje. A vi ste nas doveli u ovu pustinju, da glađu ubijete sav ovaj velik narod.«

⁴ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Učinit ću da vam s neba pada kruh kao kiša. Neka narod svakog dana ide i sakupi onoliko koliko mu treba za taj dan. Tako ću ih iskušati i vidjeti hoće li se držati moje upute. ⁵ A šestog dana neka sakupe dvostruko više nego drugih dana i neka pripreme hranu za dva dana.«^[b]

⁶ Mojsije i Aron rekli su svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je BOG izveo iz Egipta, ⁷ a ujutro ćete vidjeti BOŽJU slavu jer je čuo kako gunđate protiv njega. Da, gunđate protiv njega, a ne nas, jer mi samo činimo što nam kaže.«

⁸ Mojsije je još rekao: »BOG će vam večeras dati da jedete meso, a ujutro kruh, koliko vam drago, jer je BOG čuo vaše gunđanje protiv njega. Ta što smo mi učinili osim onoga što nam je govorio? Tako vi zapravo ne gunđate protiv nas, nego protiv BOGA.«

⁹ Zatim je Mojsije rekao Aronu: »Reci cijeloj izraelskoj zajednici: ‘Dođite pred BOGA jer je čuo vaše gunđanje.’« ¹⁰ Dok im je Aron tako govorio, oni su pogledali prema pustinji, a ondje se BOŽJA slava pokazala u oblaku.

¹¹ BOG je rekao Mojsiju: ¹² »Čuo sam gunđanje Izraelaca. Ovako im reci: ‘Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se najesti kruha. Tada ćete spoznati da sam ja vaš BOG.’«

¹³ Te su večeri doletjele prepelice i prekrile tabor, a ujutro je oko tabora ležao sloj rose. ¹⁴ Kad je rosa isparila, na pustinjskom su se tlu pojavile sitne pahuljice, slične mrazu kad se nahvata na zemlju. ¹⁵ Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su se međusobno: »Što je to?« jer nisu znali što je.

Mojsije im je rekao: »To je kruh koji vam je BOG dao da jedete. ¹⁶ Evo što je BOG zapovjedio: ‘Svatko neka sakupi onoliko koliko mu treba. Sakupite jedan lonac^[c] po osobi, prema broju ljudi u svome šatoru.’«

¹⁷ Izraelci su tako učinili. Neki su sakupili mnogo, a neki malo. ¹⁸ Kad su to izmjerili, vidjeli su da im nije bilo ni previše ni premalo—svatko je sakupio točno koliko mu je trebalo za jelo.

¹⁹ Tada im je Mojsije rekao: »Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!« ²⁰ No neki ga nisu poslušali, nego su ostavili malo i za ujutro pa se to ucrvalo i usmrdjelo. I Mojsije se razljutio na njih.

²¹ Tako su svakog jutra sakupljali koliko im je trebalo za jelo. Kad bi ugrijalo sunce, istopilo bi se ono što nisu pokupili. ²² Šestog su dana sakupili dvostruko više—dva lonca po osobi. Kad su svi glavari zajednice došli reći Mojsiju o tome, ²³ on im je rekao: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sutra je dan potpunog odmora, sveti šabat^[d] u BOŽJU čast. Zato ispecite i skuhajte ono što želite jesti, a sve što vam preostane sačuvajte za ujutro.’« ²⁴ Kao što im je Mojsije zapovjedio, sačuvali su ostatak za ujutro i nije se usmrdjelo niti ucrvalo.

²⁵ »Jedite to danas«, rekao je Mojsije, »jer danas je šabat, dan odmora Bogu u čast. Danas nećete pronaći hranu na tlu. ²⁶ Šest je dana sakupljajte, a sedmog dana, na šabat, neće je biti.«

²⁷ Neki su ipak otišli sakupljati hranu sedmog dana, ali nisu ništa pronašli. ²⁸ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Dokle ćete odbijati držati se mojih zapovijedi i uputa? ²⁹ Gledajte, BOG vam je dao šabat pa vam šestog dana daje hrane za dva dana. Sedmog dana neka svatko ostane tamo gdje se nalazi—ne odlazite od svoga mjesta.« ³⁰ Tako se sedmoga dana narod odmarao.

³¹ Izraelski je narod ovu hranu nazvao mana^[e]. Bila je bijela kao sjeme korijandra, a imala je okus pogačica s medom.

³² Mojsije je rekao narodu: »Ovako je BOG zapovjedio: ‘Sačuvajte lonac mane za svoje buduće naraštaje, da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji, nakon što sam vas izveo iz Egipta.’« ³³ Zatim je rekao Aronu: »Uzmi jedan lonac i napuni ga manom pa to stavi pred BOGA, da se čuva za buduće naraštaje.«

³⁴ I kao što je BOG zapovjedio Mojsiju, Aron je stavio manu da se čuva kao svjedočanstvo. ³⁵ Izraelci su ju jeli četrdeset godina, sve dok nisu stigli do naseljene zemlje. Jeli su manu dok nisu stigli do granice Kanaana. ³⁶ (Mjera za manu bila je jedan gomer ili jedna desetina efe^[f].)

Isus kod Zakeja

19 Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom. ² U njemu je živio neki čovjek koji se zvao Zakej. On je bio glavni poreznik i vrlo bogat čovjek. ³ Želio je vidjeti tko je Isus, ali je bio niskog rasta pa od silnoga naroda nije mogao ništa vidjeti. ⁴ Stoga je otrčao naprijed do mjesta kuda je Isus trebao proći i popeo se na divlju smokvu da bi bolje vidio. ⁵ Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je prema gore i rekao Zakeju: »Siđi brzo, Zakeju! Danas ću biti tvoj gost.«

⁶ Zakej je brzo sišao i sav sretan srdačno ga primio u kuću. ⁷ Svi su to vidjeli i počeli mrmljati: »Otišao je u goste grešniku.«

⁸ A Zakej je ustao i rekao Gospodinu: »Gledaj, Gospodine, polovicu svega što imam dat ću siromašnima. A ako sam ikoga u čemu prevario, vratit ću mu četverostruko.«

⁹ Isus mu je rekao: »Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin. ¹⁰ Sin je Čovječji došao potražiti i spasiti izgubljene.«

Usporedba o povjerenom novcu

(Mt 25,14-30)

¹¹ Kako se Isus približavao Jeruzalemu, ljudi su mislili da će odmah nastupiti Božje kraljevstvo. ¹² Isus je znao što misle pa im je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek plemenitog roda otišao u daleku zemlju da ga proglase kraljem i da se zatim vrati kući. ¹³ Pozvao je deset slugu, dao svakomu popriličan iznos novca^[a] i rekao: ‘Ulažite novac u poslove dok se ne vratim!’ ¹⁴ No njegovi su ga sugrađani mrzili pa su poslali za njim svoje predstavnike da prenesu ljudima te zemlje: ‘Ne želimo da nam ovaj čovjek bude kralj!’

¹⁵ No on je ipak postao kraljem i vratio se kući. Zatim je poslao po sluge kojima je dao novac da vidi kakvu su ostvarili zaradu. ¹⁶ Prvi je sluga pristupio i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još deset puta toliko.’ ¹⁷ Gospodar mu je rekao: ‘Dobro si napravio, dobri slugo! Zato što si bio vjeran u malome, vladat ćeš nad deset gradova.’ ¹⁸ Zatim mu je pristupio drugi sluga i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još pet puta toliko.’ ¹⁹ Tom je slugi rekao: ‘A ti ćeš vladati nad pet gradova.’ ²⁰ Tada mu je i treći sluga rekao: ‘Gospodaru, evo ti tvoj novac, koji sam zamotao u tkaninu i čuvao! ²¹ Bojao sam te se jer si tvrd čovjek. Uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.’ ²² A Gospodar mu je rekao: ‘Sudit ću ti na osnovi tvojih vlastitih riječi, zli slugo! Znao si da sam tvrd čovjek i da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam sijao. ²³ Pa zašto onda nisi položio moj novac u banku, da ga, kada dođem, podignem s kamatama?’ ²⁴ A onima što su stajali pokraj njega je rekao: ‘Uzmite mu novac i dajte ga onomu koji ima deset puta toliko!’ ²⁵ Oni su mu rekli: ‘Gospodaru, pa on već ima deset puta više.’ ²⁶ ‘Kažem vam’, odgovorio im je gospodar, ‘svakome koji ima, dat će se još, a onome koji nema, oduzet će se i ono što ima. ²⁷ A što se tiče mojih neprijatelja, koji me nisu htjeli za kralja, dovedite ih ovamo i pogubite preda mnom!’«

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Mk 11,1-11; Iv 12,12-19)

²⁸ Nakon što im je to rekao, Isus je krenuo dalje, prema Jeruzalemu. ²⁹ Kad je stigao nedaleko od Betfage i Betanije, gradova u blizini Maslinske gore, poslao je naprijed dvojicu svojih učenika i rekao im: ³⁰ »Pođite u ovo selo ispred vas! Čim uđete, naći ćete privezano magare koje još nikada nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! ³¹ A ako vas tko upita zašto ga odvezujete, recite: ‘Treba Gospodinu.’«

³² Dvojica su učenika otišla u selo i našla magare, kako im je Isus i bio rekao. ³³ Dok su ga odvezivali, vlasnici su ih pitali: »Zašto odvezujete magare?«

³⁴ Učenici su odgovorili: »Treba Gospodinu.« ³⁵ Doveli su magare Isusu, stavili na njega svoje ogrtače pa posjeli Isusa na magare. ³⁶ Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, ljudi su prostirali svoje ogrtače po putu.

³⁷ A kad se Isus približio obronku Maslinske gore, mnoštvo je sljedbenika počelo iz svega glasa radosno slaviti Boga za sva čuda koja su vidjeli. ³⁸ Govorili su:

³⁹ Neki su mu farizeji iz mnoštva rekli: »Učitelju, ukori svoje sljedbenike!«

⁴⁰ A on im je odgovorio: »Kažem vam, ako oni budu šutjeli, kamenje će vikati.«

Isus plače nad Jeruzalemom

⁴¹ Kad je stigao nadomak grada i ugledao ga, zaplakao je nad njim ⁴² i rekao: »Kad bi barem danas znao što će ti donijeti mir, ali ti to sada ne vidiš! ⁴³ Doći će vrijeme kad će tvoji neprijatelji podići nasipe oko tebe i okružiti te sa svih strana. ⁴⁴ Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu. Neće ostati ni kamen na kamenu unutar tvojih zidova jer nisi prepoznao vrijeme kad je Bog došao k tebi.«

Isus u Hramu

(Mt 21,12-17; Mk 11,15-19; Iv 2,13-22)

⁴⁵ Isus je otišao u Hram i počeo tjerati iz njega sve koji su ondje trgovali.^{[c] 46} Rekao je: »Zapisano je: ‘Moja kuća bit će kuća molitve’,^[d] a vi ste je pretvorili u ‘pljačkaško sklonište’^[e].«

⁴⁷ Isus je svaki dan poučavao u Hramu. Vodeći svećenici, učitelji Zakona i neki narodni glavari htjeli su ga ubiti, ⁴⁸ ali kako je sav narod pozorno slušao svaku riječ koju je Isus govorio, nisu nalazili načina kako da ga ubiju.

34 Potom je Elihu nastavio:

Blago u glinenim posudama

4 Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. ² Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. ³ A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. ⁴ Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta^[a] zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. ⁵ Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. ⁶ Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu.

⁷ Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. ⁸ Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. ⁹ Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. ¹⁰ Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. ¹¹ Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. ¹² Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama.

¹³ Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,^[b] i mi vjerujemo te zato i govorimo. ¹⁴ Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. ¹⁵ Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.

Život po vjeri

¹⁶ Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. ¹⁷ Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. ¹⁸ Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.