M’Cheyne Bible Reading Plan
Jonatan napada Filistejce
14 Toga je dana Šaulov sin Jonatan rekao svome mladom štitonoši: »Hajdemo u filistejski tabor, s druge strane doline.«
No o tome nije obavijestio svog oca.
2 Šaul je sjedio u sjeni jednog stabla šipka u Migronu, nadomak Gibee. S njim je bilo šestotinjak vojnika. 3 Bio je tu i Ahija, koji je nosio svećenički prsluk. Ahija je bio Ahitubov sin. Ahitub i Ikabod bili su braća, Pinhasovi sinovi i Elijevi unuci, a Eli je bio BOŽJI svećenik u Šilu. Nitko nije primijetio da je Jonatan otišao.
4 S obje strane prijevoja, kojim je Jonatan trebao proći na putu do filistejskog tabora, uzdizale su se klisure. Klisura s jedne strane nosila je ime Boses[a], a s druge Sene[b]. 5 Klisura bliže Mikmašu bila je okrenuta prema sjeveru, a ona bliže Gibei prema jugu.
6 Jonatan je rekao svome mladom štitonoši: »Idemo u tabor onih neobrezanih[c]. Možda će nam BOG pomoći jer BOGA ništa ne može spriječiti da donese pobjedu, bilo nas malo ili mnogo.«
7 A štitonoša je odgovorio: »Učini kako misliš da je najbolje. Uz tebe sam.«
8 Nato će Jonatan: »Prijeći ćemo k njima i pustiti ih da nas vide. 9 Ako nam kažu da ih pričekamo dok oni dođu k nama, ostat ćemo gdje jesmo i nećemo se penjati do njih. 10 Ali, ako nas pozovu da mi dođemo gore k njima, popet ćemo se. To će biti znak da nam BOG daje pobjedu.«
11 Tako su se njih dvojica otkrila Filistejcima.
»Gledajte!« povikali su filistejski stražari. »Hebreji[d] izlaze iz svojih skloništa.«
12 Filistejci su dovikivali Jonatanu i njegovom štitonoši: »Dođite gore! Pokazat ćemo mi vama.«
A Jonatan je tada rekao svom štitonoši: »Penji se za mnom. BOG ih predaje Izraelcima.«
13 Jonatan se penjao rukama i nogama. Štitonoša je išao za njim. Jonatan je obarao Filistejce, a njegov ih štitonoša potom dokrajčivao. 14 U prvome su naletu pobili dvadesetak ljudi na površini od pola dana oranja[e]. 15 Panika je uhvatila sve Filistejce, u taboru i izvan njega. I postrojbe i prvoborci tresli su se od straha. Zemlja se potresla i zavladala je velika panika.
Poraz Filistejaca
16 Šaulovi su izviđači u Gibei, u zemlji Benjaminovog plemena, uočili metež i strku među filistejskim vojnicima.
17 Nato je Šaul rekao svojim vojnicima: »Prebrojite se i utvrdite tko nedostaje.«
Prilikom postrojavanja vidjelo se da nema Jonatana i njegovog štitonoše.
18 Tada je Šaul rekao Ahiji: »Donesi Božji kovčeg!« (U to je vrijeme Božji kovčeg bio među Izraelcima).[f]
19 Dok je Šaul razgovarao sa svećenikom Ahijom, metež u filistejskom taboru se pojačavao. Šaulovo je nestrpljenje raslo. Tada je rekao svećeniku: »Stani!«[g]
20 Okupio je cijelu svoju vojsku i krenuo u bitku. Zatekli su Filistejce kako u potpunoj zbrci podižu mačeve jedan na drugoga. 21 A Hebreji, koji su do tada bili uz Filistejce u njihovom taboru, sad su se priklonili Izraelcima koji su bili uz Šaula i Jonatana. 22 Svi Izraelci, koji su se bili posakrivali u Efrajimovom gorju, čuli su da filistejski vojnici bježe. I oni su se sad uključili u bitku i potjeru za Filistejcima.
23 Tako je BOG toga dana spasio Izraelce. Bitka se proširila sve do iza Bet Avena. Cijela je Šaulova vojska tada brojala oko deset tisuća ljudi. Bitka je zahvatila svaki grad u području Efrajimovoga gorja.[h]
Jonatan krši Šaulovu zabranu
24 Izraelci su toga dana bili umorni i gladni[i] jer ih je Šaul obvezao kletvom: »Proklet bio tko uzme jelo prije večeri, dok ne porazim svoje neprijatelje!«
Nitko od vojske nije ništa jeo taj dan.
25 Sva je vojska došla u šumu, a na zemlji je bilo puno pčelinjeg saća. 26 Med je curio posvuda, ali nitko se nije usudio jesti. Bojali su se Šaulove kletve.
27 No Jonatan nije čuo da je njegov otac obvezao vojsku kletvom. U ruci je držao štap. Pružio ga je i umočio u saće. Okusio je med i lice mu se ozarilo.
28 Tada mu je jedan od vojnika rekao: »Tvoj je otac obvezao vojnike kletvom. Rekao je: ‘Proklet bio tko danas uzme nešto za jelo!’ To je razlog što su ljudi tako iznemogli.«
29 Jonatan je primijetio: »Moj je otac prouzročio mnogo nevolje u zemlji. Pogledaj kako mi se lice ozarilo, a samo sam okusio tog meda. 30 Da su barem ljudi danas smjeli jesti od neprijateljskog plijena. Mogli smo poubijati još više Filistejaca.«
31 Toga su dana Izraelci ubijali Filistejce od Mikmaša do Ajalona. Ljudi su bili iscrpljeni i gladni. 32 Vojska se bacila na plijen. Uzeli su ovce, goveda i telad. Klali su ih ondje na zemlji i jeli zajedno s krvlju.
33 Šaulu su dojavili: »Ljudi čine grijeh protiv BOGA. Jedu meso s krvlju.«
»Zgriješili ste«, rekao je on. »Odmah pred mene dokotrljajte veliki kamen!« 34 Tada je Šaul ponovo zapovjedio: »Idite među ljude. Recite im neka svatko donese svoje govedo ili ovcu. Ovdje će ih klati i jesti, da ne bi griješili protiv BOGA, uzimajući meso u kojem je još krv.«
Te je noći svatko doveo svoje govedo i ondje ga zaklao. 35 Tako je Šaul napravio žrtvenik BOGU. Bio je to prvi žrtvenik koji je načinio za BOGA.
36 Šaul je rekao: »Idemo noćas dolje za Filistejcima, u borbu i otimačinu do zore. Nikog nećemo ostaviti na životu.«
Odgovorili su mu: »Učini kako misliš da je najbolje.«
No svećenik je predložio: »Prvo pitajmo Boga.«
37 Šaul je postavio pitanje Bogu: »Trebam li poći dolje za Filistejcima? Hoćeš li nam dati da ih porazimo?«
No Bog mu toga dana nije dao odgovor.
38 Zato je Šaul rekao: »Neka pristupe svi zapovjednici. Treba utvrditi kakav je grijeh danas počinjen. 39 Zaklinjem se BOGOM, koji spašava Izrael, čak i ako je zgriješio moj vlastiti sin Jonatan, umrijet će.«
No nitko od vojske nije rekao ni riječ.
40 Tada je Šaul rekao svim Izraelcima: »Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu.«
»Učini kako misliš da je najbolje«, odgovorili su vojnici.
41 Šaul se zatim ovako pomolio Izraelovom BOGU: »Zašto mi danas nisi dao odgovor? O BOŽE Izraelov, ako je krivnja na meni ili na mom sinu Jonatanu, daj Urim. No ako je krivnja na drugim Izraelcima, daj Tumim.«[j]
Ždrijeb je pao na Jonatana i Šaula. Svi su ostali bili slobodni od optužbe.
42 Nato je Šaul rekao: »Neka ždrijeb odluči između mene i mog sina Jonatana.«
Ždrijeb je pao na Jonatana.
43 »Reci mi što si učinio«, rekao je Šaul Jonatanu.
»Pojeo sam malo meda s vrha svog štapa«, odgovorio je Jonatan. »Zar bih zbog toga morao umrijeti?«
44 »Uz kletvu sam se zarekao«, reče Šaul, »‘Neka me stigne Božja kazna ako ne bude tako.’ Zato moraš umrijeti, Jonatane!«
45 No vojnici su rekli Šaulu: »Zar da umre Jonatan koji je izborio ovu veliku pobjedu za Izrael? Nikad! Tako nam živog BOGA, ni dlaka mu neće pasti s glave! Jer, danas je Bog bio uz njega.«
Tako je vojska sačuvala Jonatana od smrti.
46 Šaul je tada prestao progoniti Filistejce, a oni su se povukli u svoju zemlju.
Šaulova vladavina
47 Kad je Šaul preuzeo kraljevsku vlast nad Izraelom, ratovao je protiv svih okolnih neprijatelja: protiv Moabaca i Amonaca, protiv Edoma i kralja Sobe, i protiv Filistejaca. Kamo god je krenuo, donio je pobjedu. 48 Hrabro se borio i porazio Amalečane. Oslobodio je Izraelce svih koji su ih pljačkali.
Šaulova obitelj
49 Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Jišvi i Malki Šua. Njegova starija kći zvala se Meraba, a mlađa Mikala. 50 Žena mu se zvala Ahinoama, a bila je Ahimaasova kći.
Glavni zapovjednik njegove vojske zvao se Abner. Bio je sin Nera, Šaulovog strica. 51 Šaulov otac Kiš i Abnerov otac Ner bili su Abielovi sinovi.
52 Tijekom cijele Šaulove vladavine vodio se težak rat s Filistejcima. Kad god bi Šaul zapazio nekog snažnoga ili hrabrog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.
Predajte svoj život Bogu!
12 Zato vas preklinjem, braćo i sestre, zbog milosti koju nam je pokazao Bog, prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu. To je pravi način štovanja Boga. 2 Nemojte se više prilagođavati ovome svijetu. Umjesto toga, dopustite da vas Bog mijenja promjenom vašeg razmišljanja, kako biste mogli razabrati i prihvatiti što Bog želi, što je dobro, Bogu ugodno i savršeno.
3 Zbog dara koji mi je Bog dao po svojoj milosti, govorim svakome od vas: nemojte sami sebe precjenjivati. Radije procjenjujte sebe razumno, s obzirom na mjeru vjere koju je Bog dao svakome od vas. 4 Tijelo svakoga od nas sastoji se od mnogih dijelova i svaki od njih ima drukčiju službu. 5 Isto tako, iako nas ima puno, jedno smo tijelo u Kristu i svi smo dijelovi toga tijela; svatko je od nas povezan sa svim drugim dijelovima.
6 Imamo različite darove po milosti koju nam je dao Bog. Onaj tko ima dar proricanja, neka koristi taj dar s onoliko vjere koliko ima. 7 Tko ima dar služenja, neka služi. A ako tko ima dar poučavanja, neka poučava. 8 Tko ima dar ohrabrivanja, neka ohrabruje. Tko ima dar davanja, neka daje darežljivo. Tko ima dar vodstva, neka upravlja marljivo. Tko ima dar činiti dobro drugima, neka to čini radosno.
9 Vaša ljubav mora biti iskrena. Mrzite zlo i radite što je dobro. 10 Volite jedni druge kao vlastitu obitelj. Poštujte jedni druge i svatko od vas neka cijeni drugoga više nego samoga sebe. 11 Nemojte biti lijeni ondje gdje trebate biti revni. Sa žarom u Duhu služite Gospodinu! 12 Zbog nade koju imate, budite radosni, kad ste u nevoljama, budite strpljivi, a u molitvi budite ustrajni. 13 Pomažite Božjim svetima, kojima je pomoć potrebna, i gostoljubivo primajte ljude u svoje domove.
14 Molite za one koji vas progone. Želite im samo dobro i nemojte ih proklinjati. 15 Radujte se s onima koji se raduju i tugujte s onima koji su tužni. 16 Živite u skladu jedni s drugima! Nemojte se uzvisivati, nego se družite s onima koje drugi smatraju manje vrijednima. Nemojte biti umišljeni!
17 Nemojte vraćati zlo za zlo. Nastojte činiti što je dobro u očima svih ljudi. 18 Trudite se živjeti u miru sa svima, koliko je do vas. 19 Prijatelji, nemojte se osvećivati, već to prepustite Bogu. Kao što piše:
»‘Osveta je moja,
ja ću uzvratiti’, kaže Gospodin.«[a]
20 Umjesto toga, činite ovo:
»Ako je vaš neprijatelj gladan, nahranite ga!
Ako je žedan, napojite ga!
To je kao da mu sipate žar po glavi[b].«[c]
21 Ne dajte da vas pobijedi zlo, nego vi pobijedite zlo dobrim.
51 BOG kaže:
»Podići ću razorni vjetar na Babilon,
oluja će raznijeti stanovnike Kaldeje[a].
2 Poslat ću im strance,
poput vjetra koji odnosi pljevu,
da razaraju i pustoše zemlju.
Vojske će opkoliti i napasti grad
na dan babilonske nesreće.
3 Babilonci neće stići nategnuti lûk
niti navući oklop na sebe.
Nemajte milosti za njihove vojnike!
Cijelu im vojsku uništite!
4 Pobijeni će ležati po cijeloj zemlji,
a ranjenici po ulicama Babilona.«
5 Jer, njihova zemlja puna je krivnje
protiv Svetinje Izraela.
A BOG Svevladar neće ostaviti
Izrael i Judu same, kao udovice.
6 Bježite iz Babilona! Spašavajte si živote,
da zbog babilonskoga grijeha ne poginete.
Vrijeme je da BOG kazni Babilonce,
da ispaštaju za sve što su učinili.
7 Babilon je bio zlatni pehar u BOŽJOJ ruci,
čaša koja je opila cijeli svijet.
Svi narodi njegovo su vino pili
pa su od pijanstva poludjeli.
8 No Babilon će iznenada pasti.
Kukajte i plačite za njim!
Povijte mu rane, ublažite bol,
možda se ipak još može izliječiti.
9 Stranci, koji žive u Babilonu, govorili su:
»Pokušali smo pomoći Babilonu,
ali on se izliječiti ne može.
Stoga, pusti nas sada da idemo,
da se u svoje zemlje vratimo.
Jer, babilonska osuda seže do neba,
diže se čak do oblaka.«
Narod Izraela i Jude kaže:
10 »BOG se za našu stvar izborio,
idemo na Sion da to objavimo.
Svima ćemo ondje razglasiti
što je naš BOG učinio.«
11 »Naoštrite strijele! Napunite tobolce!«
BOG huška kraljeve zemlje Medije
jer želi uništiti Babilon.
BOG se osvećuje Babiloncima
zbog razaranja svoga Hrama.
12 »Podignite signalnu zastavu
za napad na zidine Babilona!«
Pojačajte straže! Razmjestite stražare!
Pripremite se za iznenadni napad!
Jer, BOG će izvršiti što je zamislio,
sve što je namijenio Babilonu.
13 O grade, bogat vodama i blagom,
nitima tvog života došao je kraj.
14 BOG Svevladar svojim se imenom zaklinje:
»Ispunit ću te neprijateljskim trupama,
prekrit će te kao rojevi skakavaca,
klicat će slaveći pobjedu nad tobom.«
Hvalospjev Bogu
(Jr 10,12-16)
15 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
16 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
17 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
18 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
19 Ali Jakovljev Bog[b] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
BOŽJI malj
20 »Babilone, ti si moj malj, moje bojno oružje.
S tobom u ruci razaram narode
i kraljevstva uništavam.
21 S tobom udaram na konja i jahača,
slamam bojna kola i vozača.
22 S tobom navalim na muškarca i ženu,
starca i dijete smrskam,
skršim mladića i djevojku.
23 S tobom uništim pastira i stado,
razbijem zemljoradnika i volove,
dokrajčim poglavare i dužnosnike.
24 Ipak, uzvratit ću Babilonu i Babiloncima
za sve zlo koje su učinili na Sionu,
a ti ćeš to vidjeti, moj narode«,
kaže BOG.
25 BOG kaže o Babilonu:
»Idem protiv tebe, moćna planino,
ti što se rušiš na sve narode.
Dignut ću svoju ruku na tebe
i baciti te s najviših stijena.
Bit ćeš planina, sva u pepelu.
26 Tvoje stijene bit će beskorisne
za gradnju kuća i za temelje.
U tebi će zauvijek vladati pustoš.«
Tako je rekao BOG.
27 Podignite ratnu zastavu u zemlji!
Trubite snažno, nek' čuju svi narodi,
za rat na Babilon treba se spremiti.
Neka se skupe kraljevstva,
Ararat, Mini i Aškenaz.
Postavite vojnog zapovjednika,
šaljite konje, kao roj skakavaca.
28 Neka se narodi spreme za rat,
kraljevi Medije, njihovi poglavari i dužnosnici,
kao i sve zemlje pod njihovom vlašću.
29 Zemlja podrhtava i bolno se trese
jer BOG izvršava što je naumio.
Želi uništiti cijelu zemlju Babilon,
da bude pustoš gdje nitko ne živi.
30 Babilonski ratnici odustaju od borbe,
ostaju zatvoreni u svojim tvrđavama,
snaga ih izdaje kao da su žene.
Babilonske kuće su u plamenu,
a gradska vrata porušena.
31 Trči poslanik za poslanikom
i glasnik za glasnikom.
Moraju dojaviti kralju Babilona
da su neprijatelji zauzeli granice grada.
32 Pod opsadom su riječni prijelazi,
tvrđave u plamenu, vojnici u panici.
33 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje:
»Babilon je kao kameno gumno
na kojem se tuče požnjeveno žito.
A sada je došlo vrijeme
da se po njemu tuče i gazi.«
34 »Pojeo nas je Nabukodonosor, babilonski kralj,
isisao nas je i ostavio kao prazan vrč.
Progutao nas je, kao golemo čudovište.
Napunio je trbuh našim bogatstvima,
a onda nas ispovraćao.«
35 »Neka se nasilje nad nama
nasiljem vrati«, kažu na Sionu.
»Neka Babilonci budu kažnjeni
za prolijevanje naše krvi«,
govori se u Jeruzalemu.
36 Stoga, BOG sada kaže:
»Obranit ću vas i osvetiti.
Babiloncima ću isušiti rijeku,
učiniti da presahnu svi izvori.
37 Babilon će biti hrpa ruševina,
u njemu će živjeti samo šakali.
Nad njim će se svi zgražati i rugati
jer bit će pustoš bez stanovnika.
38 Babilonci riču kao mladi lavovi,
reže kao lavlja mladunčad.
39 Razdražene, dovest ću ih na gozbu,
gdje će se opiti i vječnim snom zaspati[c].
Više se neće probuditi«, kaže BOG.
40 »Povest ću ih kao janjad na klanje,
tjerat ću ih kao jarce i ovnove.
41 Šešak[d] je osvojen i zauzet,
ponos cijele zemlje pokoren.
Kakav strašan prizor
pruža Babilon narodima.
42 I more će se dići na njega,
prekrit će ga divlji valovi.
43 Opustjet će njegovi gradovi.
Bit će to suha zemlja, pustinja.
U njoj nitko neće živjeti,
niti putovati kroz nju.
44 Kaznit ću babilonskog idola Bela,
morat će pljunuti sve što je progutao.
Narodi više neće dolaziti k njemu,
srušit će se babilonske zidine.
45 Izađite iz njega, moj narode!
Neka svatko spasi svoj život,
i skloni se pred BOŽJIM gnjevom.
46 Ne bojte se glasina, moj narode,
glasina koje ćete čuti u zemlji.
Jedna glasina dođe ove godine,
a druga sljedeće.
To su priče o ratovima u zemlji
i o borbi vladara za vlast.
47 Jer, sigurno će doći vrijeme
da kaznim babilonske idole.
Cijela zemlja bit će osramoćena,
mrtvi će ležati po ulicama.
48 Sve što je živo na nebu i zemlji,
radovat će se sudbini Babilona.
Jer, sa sjevera su došli neprijatelji
i razorili Babilon«, kaže BOG.
49 Babilon mora pasti!
Zbog ubijenih Izraelaca
i mrtvih po cijelom svijetu.
50 A vi, koji ste izbjegli smrt,
idite odavde, ne oklijevajte.
Daleko ste, ali sjetite se BOGA
i ne zaboravite Jeruzalem.
51 »Sjetite se kako smo bili posramljeni
kad smo čuli sramotne vijesti,
da su stranci ušli u sveta mjesta BOŽJEGA Hrama.«
52 Zato Bog kaže: »Evo dolazi vrijeme
kad ću kazniti idole u Babilonu.
Po cijeloj zemlji jaukat će ranjenici.
53 Da se Babilon do neba popne
i ojača svoje visoke utvrde,
ipak bih na njega poslao ljude
koji bi ga napali i razorili«,
kaže BOG.
54 »Čuju se plač i krikovi iz Babilona,
zvuk razaranja iz babilonske zemlje.
55 Jer, BOG će Babilon opustošiti,
gradsku buku posve ušutkati.
Neprijatelj će nadirati u valovima,
svi će slušati njihove povike.
56 Vojska će na Babilon navaliti,
zarobiti ratnike, lukove im polomiti.
Jer, BOG daje zaslužene kazne
i uzvraća svakom u potpunosti.
57 Opit ću babilonske poglavare i mudrace,
njihove upravitelje, zapovjednike i ratnike.
Zaspat će vječnim snom,[e]
više se neće probuditi«, kaže Kralj,
čije ime je BOG Svevladar.
58 BOG Svevladar poručuje:
»Široke babilonske zidine
bit će sa zemljom sravnjene,
a velika gradska vrata spaljena.
Drugi narodi nastojat će pomoći Babilonu,
ali sav trud bit će im uzalud.
Vatra će proždrijeti zidine i vrata,
a narodi će se iscrpiti.«
Jeremija šalje BOŽJU poruku u Babilon
59 Seraja[f], Nerijin sin i Mahsejin unuk, bio je zadužen za smještaj judejskoga kralja Sidkije. U četvrtoj godini Sidkijine vladavine[g] kralj je išao u Babilon, a Seraja mu je bio u pratnji. Prorok Jeremija tada je naredio Seraji da Babiloncima prenese poruku. 60 Dao mu je svitak na koji je zapisao sve što je primio o Babilonu. Zabilježio je sva zla koja su se tek trebala dogoditi, to jest, sve poruke protiv Babilona koje su zapisane u ovoj knjizi.
61 Rekao je Seraji: »Kad stigneš u Babilon, pobrini se da pročitaš naglas sve ove poruke. 62 Zatim reci: ‘BOŽE, rekao si da ćeš uništiti ovaj grad Babilon, da ovdje više nitko neće živjeti, ni čovjek ni životinja. Tu će zauvijek biti pustoš.’ 63 Kad pročitaš cijeli svitak, smotaj ga i veži za njega kamen te ga baci u rijeku Eufrat. 64 A onda reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i više se neće podići zbog nesreće koju ću svaliti na njega.’«[h]
Ovdje završavaju Jeremijine riječi.
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International