M’Cheyne Bible Reading Plan
Mirjam i Aron govore protiv Mojsija
12 Mirjam i Aron počeli su govoriti protiv Mojsija. Prvo su ga kritizirali što se oženio Kušankom[a], 2 a zatim su pitali: »Zar je BOG govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i preko nas?«
I BOG je to čuo. 3 (A Mojsije je bio vrlo ponizan čovjek, ponizniji od bilo koga na zemlji.)
4 BOG je odmah rekao Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Dođite svi troje do Šatora sastanka.« Kad su došli, 5 BOG je sišao u stupu oblaka, stao na ulaz u Šator te pozvao Arona i Mirjam. Kad su oboje prišli, 6 progovorio im je: »Slušajte što ću vam reći:
Kad je među vama BOŽJI prorok,
ja mu se objavljujem u viđenjima
i govorim mu u snovima.
7 No nije tako s mojim slugom Mojsijem—
on je vjeran sluga u mojoj kući.
8 S njim razgovaram izravno i otvoreno,
a ne u zagonetkama.
On vidi kakav sam ja.
Kako vas onda nije bilo strah
govoriti protiv moga sluge Mojsija?«
9 BOG se razljutio na njih i otišao. 10 Nakon što se oblak udaljio od Šatora, Mirjam je bila prekrivena bijelim mrljama poput snijega. Dobila je kožnu bolest! Aron se okrenuo prema njoj i vidio da ima kožnu bolest 11 pa je rekao Mojsiju: »Molim te, gospodaru, oprosti nam grijeh koji smo počinili iz ludosti. 12 Nemoj dopustiti da ona bude kao mrtvorođenče kojem je tijelo napola istrunulo.«
13 Tada se Mojsije pomoli BOGU: »Bože, molim te, ozdravi je!«
14 No BOG odgovori Mojsiju: »Da joj je otac samo pljunuo u lice, njezina bi sramota trajala sedam dana. Drži je izvan tabora sedam dana, a nakon toga može se vratiti.«
15 Tako su Mirjam sedam dana držali izvan tabora i nisu kretali na put dok je nisu vratili. 16 Nakon toga narod je otišao iz Haserota i utaborio se u pustinji Paran.
Mojsije šalje izvidnicu u Kanaan
(Pnz 1,19-33)
13 BOG je rekao Mojsiju: 2 »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« 3 I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, 4 a ovo su njihova imena:
Iz Rubenovog plemena: Šamua, Zakurov sin.
5 Iz Šimunovog plemena: Šafat, Horijev sin.
6 Iz Judinog plemena: Kaleb, Jefuneov sin.
7 Iz Isakarovog plemena: Igal, Josipov sin.
8 Iz Efrajimovog plemena: Hošea[b], Nunov sin.
9 Iz Benjaminovog plemena: Palti, Rafuov sin.
10 Iz Zebulunovog plemena: Gadiel, Sodijev sin.
11 Iz Josipovog, to jest Manašeovog plemena: Gadi, Susijev sin.
12 Iz Danovog plemena: Amiel, Gemalijev sin.
13 Iz Ašerovog plemena: Setur, Mikaelov sin.
14 Iz Naftalijevog plemena: Nahbi, Vofsijev sin.
15 Iz Gadovog plemena: Geuel, Makijev sin.
16 Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.
17 Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. 18 Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? 19 Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? 20 Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)
21 Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. 22 Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) 23 Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. 24 (Taj je klanac prozvan Eškol[c] upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)
Izvidnica podnosi izvještaj
25 Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. 26 Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. 27 Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28 No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. 29 Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«
30 Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.«
31 No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«
32 Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. 33 Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Božja poruka Judi i Jeruzalemu
2 Ovo je Izaija, Amosov sin, vidio o Judi i Jeruzalemu:
2 U zadnje dane brdo BOŽJEGA Hrama
bit će postavljeno za najviše od svih.
Bit će uzvišeno iznad svih brda
i svi će mu se narodi slijevati
u radosnoj povorci.
3 Mnogi će narodi doći i reći:
»Hajde, popnimo se na BOŽJE brdo,
do Hrama Jakovljevog Boga.
Bog će nas naučiti kako da živimo
i mi ćemo ga slijediti.«
Sa Siona će se proširiti Božja pouka
i BOŽJA riječ iz Jeruzalema.
4 Bog će suditi među narodima
i okončati njihove sporove.
Oni će svoje mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Narod neće dizati mač na narod,
niti će se više spremati za rat.
5 Dođite, Jakovljevi potomci,
da hodamo u BOŽJOJ svjetlosti.
Bog je napustio grešni narod
6 Napustio si svoj narod, potomke Jakova,
jer je pun praznovjerja s istoka.
Bave se proricanjima kao Filistejci,
uče se čaranju od tuđinaca.
7 Zemlja im je puna srebra i zlata,
njihovom blagu nema kraja.
Zemlja im je puna konja,
bojnim kolima nema kraja.
8 Zemlja im je puna idola,
klanjaju se djelu svojih ruku,
onome što su njihovi prsti načinili.
9 Klanjaju im se do zemlje
i zato će biti poniženi—
Bože, nemoj im oprostiti.
Dolazi vrijeme suda
10 Uđi među stijene i sakrij se u zemlju
pred BOŽJOM ljutnjom
i sjajem njegovog veličanstva.
11 Oborit će se pogled bahatoga,
ponizit će se ljudska oholost.
Toga će se dana jedino BOG uzvisiti.
12 Jer, BOG Svevladar spremio je dan
za sve ohole i nadmene,
tada će biti poniženi.
13 Mogu biti visoki kao libanonski cedrovi
i nadmeni kao bašanski hrastovi,
ali on će ih posjeći.
14 Mogu biti visoki kao planine
i uzdignuti kao brda,
ali on će ih sniziti.
15 Mogu biti visoki kao gradske kule
i snažni poput utvrđenog zida,
ali on će ih srušiti.
16 Mogu biti brzi kao brodovi iz Taršiša
i nositi isto toliko blaga,
ali on će ih potopiti.
17 Toga će dana oholi ljudi pasti
i biti bačeni na zemlju,
a jedino će se BOG uzvisiti,
18 idoli će netragom nestati.
19 Kad BOG krene zastrašivati zemlju,
ljudi će bježati u pećine u stijenama
i sklanjat će se u rupe u zemlji
pred sjajem njegovog veličanstva.
20 Svoje idole od srebra i zlata,
koje su napravili da im se klanjaju,
bacat će u rupe i spilje
krticama i slijepim miševima.
21 Bježat će u procijepe stijena i litica,
užasnuti od BOŽJEGA kraljevskog veličanstva,
kad on krene zastrašivati zemlju.
22 Ne uzdajte se u čovjeka—
prolazan je kao dah u nosnicama
i malo vrijedi.
Kristova žrtva čini nas savršenima
10 Zakon nam daje tek sjenu budućih dobara, on je samo odraz stvarnosti. Zato nije moguće istim žrtvama, što se neprestano iz godine u godinu prinose, učiniti savršenima one koji pristupaju Bogu. 2 Da ih je Zakon mogao učiniti savršenima, tada se više ne bi prinosile žrtve. Božji bi štovatelji bili očišćeni jednom zauvijek i ne bi više osjećali krivnju za svoje grijehe. 3 Naprotiv, tim se žrtvama svake godine obnavlja sjećanje na grijehe. 4 Krv bikova i jaraca ne može izbrisati grijehe.
5 Zato je Krist, kada je došao na svijet, rekao:
»Nisi želio žrtve i prinose,
nego si za mene pripremio tijelo.
6 Nisi bio zadovoljan žrtvama paljenicama
ni prinosima za očišćenje grijeha.
7 Tada sam rekao: ‘Evo me!’
Kao što piše o meni u Svetom pismu,
došao sam izvršiti tvoju volju, Bože.«[a]
8 Prvo je rekao: »Ti ne želiš životinjske žrtve ni prinose, nisu ti po volji žrtve paljenice ni prinosi za grijeh«, premda je Zakon zahtijevao da se one prinose. 9 Zatim je rekao: »Evo me! Došao sam izvršiti tvoju volju.« Time Bog ukida prvo prinošenje žrtava da bi uspostavio drugo. 10 Isus Krist je bio poslušan Božjoj volji: prinio je svoje tijelo kao žrtvu jednom zauvijek i tako nas učinio svetima.
11 Svaki svećenik svakodnevno obavlja svoju službu Bogu. Prinosi uvijek iznova iste žrtve, ali one nikada ne mogu ukloniti grijehe. 12 Krist je, naprotiv, prinio samo jednu jedinu žrtvu za grijehe svih vremena. Tada je sjeo Bogu s desne strane 13 i sada čeka da njegovi neprijatelji budu podloženi njegovoj vlasti. 14 On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje.
15 O tome nam svjedoči i Sveti Duh koji prvo kaže:
16 »Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima
nakon tog vremena, kaže Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihova srca
i upisati ih u njihove umove.[b]
17 Više se neću sjećati njihovih grijeha
niti njihovih zlih djela.«[c]
18 Budući da su svi grijesi oprošteni, žrtve za grijehe više nisu potrebne.
Približite se Bogu!
19 Stoga, braćo i sestre, možemo slobodno ući u Svetinju nad svetinjama po Isusovoj krvi, 20 novim i živim putem koji nam je on otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. 21 Imamo vrhovnog svećenika koji upravlja Božjom kućom. 22 Dakle, pristupimo Bogu iskrenog srca i čvrste vjere, jer su nam srca očišćena od krivnje, a tijelo oprano čistom vodom. 23 Držimo se čvrsto nade koju ispovijedamo, jer se u Boga, koji nam je dao obećanje, možemo pouzdati.
Hrabrite jedni druge!
24 Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo dolaziti na zajedničke sastanke, kao što neki običavaju činiti, već ohrabrujmo jedni druge. Ovo činite sve više kako vidite da se približava Gospodinov dan[d].
Ne odbacujte Božjeg Sina!
26 Ako namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo spoznali istinu, tada nam ne preostaje više žrtva za grijeh.[e] 27 Ostaje nam samo da sa strahom očekujemo sud i razbuktalu vatru koja će proždrijeti one koji se suprotstavljaju Bogu. 28 Tko je prekršio Mojsijev zakon, bio je pogubljen bez milosti, a osuda se temeljila na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 29 Koliko će strožu kaznu zaslužiti onaj tko je odbacio Božjeg Sina, tko je smatrao bezvrijednom krv Novog saveza što ga je posvetila i tko je uvrijedio Duha milosti! 30 Jer, poznajemo onoga koji je rekao: »Osveta je moja, ja ću im uzvratiti.«[f] I opet: »Gospodin će suditi svome narodu.«[g] 31 Strašno je pasti u ruke živoga Boga.
Ostanite hrabri i strpljivi!
32 Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. 33 Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. 34 Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.
35 Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. 36 Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.
37 »Još malo, još samo malo,
i doći će onaj koji treba doći,
neće zakasniti.
38 Moj pravednik živjet će od vjere.
Ali ako se povuče natrag,
neću biti njime zadovoljan.«[h]
39 No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International