M’Cheyne Bible Reading Plan

Ahabova smrt

(2 Ljet 18,2-34)

22 Gotovo je tri godine vladao mir između Arama i Izraela. ² U trećoj je godini judejski kralj Jošafat posjetio izraelskog kralja Ahaba.

³ Kralj Izraela rekao je svojim službenicima: »Znate li da Ramot u Gileadu pripada nama, a ništa ne poduzimamo kako bismo ga preuzeli natrag od aramejskoga kralja?«

⁴ Zatim se obratio Jošafatu: »Hoćeš li sa mnom u bitku za Ramot u Gileadu?«

A Jošafat je odgovorio: »Da, ti i ja smo jedno. Moji ljudi su tvoji ljudi, a moji konji su tvoji konji.« ⁵ No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

⁶ Tada je izraelski kralj okupio oko četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebam li ići u bitku protiv Aramejaca u Ramotu, u Gileadu, ili ne?«

»Idi«, odgovorili su, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

⁷ No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

⁸ Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. No mrzim ga jer mi ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

⁹ Tada je izraelski kralj poslao jednog svoga službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

¹⁰ Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu^[a] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

¹¹ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove^[b] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

¹² Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

¹³ U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu tako reci.«

¹⁴ No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što mi govori BOG.«

¹⁵ Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramota u Gileadu ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovorio je Mikaja, »BOG će kralju predati grad.«

¹⁶ No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

¹⁷ Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori:

¹⁸ Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

¹⁹ A Mikaja nastavi: »Slušaj sad poruku od BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. ²⁰ Pitao je: ‘Tko će namamiti Ahaba da napadne Ramot u Gileadu i da ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. ²¹ Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ ²² ‘Kako?’ upitao je BOG. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

²³ Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta svih tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

²⁴ Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

²⁵ A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

²⁶ Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. ²⁷ Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor! Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

²⁸ Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

Bitka u Ramotu, u Gileadu

²⁹ Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

³⁰ Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

³¹ Kralj Arama zapovjedio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

³² Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, bili su uvjereni da je izraelski kralj. Krenuli su na njega u napad, a on je počeo vikati. ³³ Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. ³⁴ No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio pravog izraelskoga kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola! Izvedi me iz bitke! Ranjen sam.«

³⁵ Bitka je bjesnjela cijeli dan. Naslonjen u kolima, kralj je stajao poduprt naočigled Aramejaca. Iskrvario je na podu kola i uvečer umro.

³⁶ Kad je sunce bilo na zalasku, kroz bojne je redove odjeknuo povik: »Neka se svatko vrati u svoj grad i svoju zemlju!«

³⁷ Kralj je bio mrtav. Njegovo su tijelo odnijeli u Samariju i ondje ga sahranili. ³⁸ Njegova su bojna kola oprali u samarijskom jezeru, gdje su se kupale prostitutke, a psi su polizali njegovu krv. Baš onako kako je objavio BOG.

³⁹ Ostala Ahabova djela i sve što je činio, sve o palači s ukrasima od bjelokosti i gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ⁴⁰ Nakon što je Ahab umro, sahranjen je pored svojih predaka. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.

Jošafat, kralj Jude

(2 Kr 17,1-21)

⁴¹ Jošafat, Asin sin, postao je kralj Jude u četvrtoj godini vladavine izraelskoga kralja Ahaba. ⁴² Jošafat je imao trideset i pet godina kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. ⁴³ U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. No nije uklonio lokalna svetiša pa je narod nastavio prinositi žrtve i kâd lažnim bogovima. ⁴⁴ Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraela.

⁴⁵ Ostala njegova djela, moć koju je pokazao i ratove koje je vodio, sve je zapisano u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ⁴⁶ Uspio je u zemlji iskorijeniti mušku kultsku prostituciju^[c] koja se održala još iz vremena njegovog oca Ase.

⁴⁷ U to vrijeme u Edomu nije bilo kralja. Zemljom je upravljao namjesnik judejskog kralja.

⁴⁸ Jošafat je sagradio trgovačke brodove^[d] koji su trebali ploviti u Ofir po zlato. No svi su uništeni u brodolomu već u matičnoj luci u Esjon Geberu.

⁴⁹ Ahazija, Ahabov sin, predložio je Jošafatu: »Pusti da i moji sluge plove na brodovima s tvojom posadom.«^[e]

No Jošafat je odbio njegov prijedlog.

⁵⁰ Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka, u gradu svog pretka Davida. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj.

Ahazija, kralj Izraela

⁵¹ Ahazija, Ahabov sin, počeo je vladati kao kralj Izraela u Samariji u sedamnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošafata. Vladao je Izraelom dvije godine. ⁵² Griješio je pred BOGOM isto kao što su to činili njegovi otac i majka, Ahab i Izabela. Naveo je Izrael na grijeh, kao što je to bio učinio Jeroboam, Nebatov sin. ⁵³ Služio je lažnom bogu Baalu i štovao ga. Tako je razljutio Izraelovog BOGA, baš kao što je to bio učinio i njegov otac.

Budite spremni!

5 Braćo i sestre, nema potrebe da vam pišem o vremenima i datumima. ² Vi i sami dobro znate da će Gospodinov dan^[a] doći kao što lopov dolazi noću. ³ Dok ljudi budu govorili: »Mirno je i sigurno«, tada će ih snaći iznenadna propast, kao bolovi koji spopadaju trudnicu, i neće ih moći izbjeći. ⁴ Ali vi, braćo i sestre, niste u tami da bi vas Gospodinov dan iznenadio kao lopov. ⁵ Vi svi pripadate svjetlosti i sinovi ste dana. Mi ne pripadamo noći niti tami. ⁶ Stoga, nemojmo spavati kao ostali. Umjesto toga, budimo budni i trijezni. ⁷ Oni koji spavaju, spavaju noću; i koji se opijaju, rade to noću. ⁸ No budući da pripadamo danu, vladajmo sami sobom. Stavimo na sebe vjeru i ljubav kao oklop, a kaciga neka nam bude nada spasenja. ⁹ Jer, Bog nas nije izabrao da bismo trpjeli njegov bijes, nego da primimo spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu. ¹⁰ On je umro za nas da, kada ponovo dođe, ujedinjeni s njim uđemo u život bez obzira na to jesmo li umrli ili živimo. ¹¹ Hrabrite i izgrađujte jedni druge, kao što već i sada činite.

Završni savjeti i pozdravi

¹² Ali, molimo vas, braćo i sestre, poštujte one koji vrijedno rade među vama i koji vas vode i poučavaju u Gospodinu. ¹³ Iskazujte im izuzetnu ljubav i poštovanje zbog njihovog rada. Živite u miru jedni s drugima!

¹⁴ I pozivamo vas, braćo i sestre: opominjite besposličare. Ohrabrujte plašljive. Pomažite slabima. Budite strpljivi sa svima! ¹⁵ Pazite da nitko na zlo ne uzvraća zlom, nego uvijek nastojte činiti dobro jedni drugima i svim ljudima.

¹⁶ Radujte se uvijek! ¹⁷ Neprekidno molite! ¹⁸ U svakoj prilici zahvaljujte Bogu jer je to Božja volja za vas u Isusu Kristu!

¹⁹ Ne priječite djelovanje Svetog Duha! ²⁰ Nemojte omalovažavati proroštva. ²¹ Ispitajte sve da vidite je li od Boga i što je dobro—zadržite. ²² Čuvajte se svega što je zlo!

²³ I neka vas sâm Bog, izvor mira, učini svetima u svemu. Neka sačuva cijelo vaše biće—duh, dušu i tijelo—da ostanu besprijekorni do dolaska našega Gospodina Isusa Krista. ²⁴ Bog, koji vas zove, sigurno će to učiniti jer je vjeran.

²⁵ Braćo i sestre, molite i za nas! ²⁶ Pozdravite svu braću i sestre svetim poljupcem! ²⁷ Zaklinjem vas Gospodinom da pročitate ovo pismo svoj braći i sestrama. ²⁸ Neka s vama bude milost našega Gospodina Isusa Krista!

Nabukodonosor sanja veliko stablo

4 Kralj Nabukodonosor poslao je poruku ljudima svih naroda i jezika:

Pozdrav! Želim vam mir i napredak!

² Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas o čudima koja je za mene učinio i znakovima koje mi je pokazao Svevišnji Bog.

⁴ Ja, Nabukodonosor, živio sam mirno i sretno u svojoj palači. ⁵ No usnio sam san koji me prestravio. Ležao sam na krevetu, kad su me uplašile slike i prizori preda mnom. ⁶ Naredio sam da se okupe svi babilonski mudraci, da bi mi otkrili što znači moj san. ⁷ Skupili su se čarobnjaci, vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Ispričao sam im svoj san, ali nitko ga nije znao protumačiti. ⁸ Na kraju, došao je Daniel, koji je u čast mog boga dobio ime Beltešasar. U njemu je sveti božanski duh pa sam mu ispričao svoj san.

⁹ Rekao sam: »Beltešasare, starješino čarobnjaka, znam da je u tebi sveti božanski duh i da možeš razriješiti svaku tajnu. Reći ću ti što sam sanjao, a ti mi otkrij što znači. ¹⁰ Dok sam ležao na svom krevetu, ugledao sam jako visoko stablo, nasred zemlje. ¹¹ Stablo je naraslo i ojačalo, dosegnulo do samog neba. Vidjelo se iz svih krajeva svijeta. ¹² Lišće mu je bilo lijepo, a plodovi bogati. Na njemu je bilo hrane za svakoga. Divlje su se životinje sklanjale u njegovu sjenu, a ptice gnijezdile među njegovim granama. Sva su živa bića imala što jesti.

¹³ Gledao sam taj prizor ležeći na krevetu, no tada sam opazio svetog anđela kako silazi s neba. ¹⁴ Glasno je povikao: ‘Srušite drvo i posijecite mu grane! Skinite mu lišće i razbacajte plodove! Neka se razbježe životinje koje se sklanjaju u njegovu sjenu, neka odlete ptice s njegovih grana! ¹⁵ Ali panj s korijenjem ostavite u zemlji, okružen travom. Vežite ga željeznim i brončanim okovima. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama. ¹⁶ Neće više misliti kao čovjek, već kao životinja. I neka tako prođe sedam razdoblja^[a]’.

¹⁷ Sveti anđeli su to objavili da bi svi ljudi na zemlji shvatili da nad njima vlada Svevišnji. On daje vlast kome želi i bira skromne da vladaju.

¹⁸ Bio je to moj san, san kralja Nabukodonosora. A sada mi ti, Beltešasare, otkrij njegovo značenje. Nitko od mudraca u mojem kraljevstvu nije ga znao protumačiti. No ti to možeš jer je u tebi sveti božanski duh.«

Daniel tumači kraljev san o stablu

¹⁹ Daniel, zvan Beltešasar, neko je vrijeme šutio. Mučile su ga teške misli. Kralj mu je tada rekao: »Beltešasare, ne plaši se mog sna i njegovog značenja.«

A Beltešasar je odgovorio kralju: »Gospodaru, kad bi se barem ovaj san odnosio na tvoje neprijatelje. Kad bi barem njegovo značenje vrijedilo za one koji rade protiv tebe. ²⁰ Stablo, koje si vidio, koje je naraslo snažno i visoko, doseglo sve do neba i vidjelo se iz svih dijelova svijeta, ²¹ to stablo lijepog lišća i bogatih plodova, koji su davali dovoljno hrane za svakoga, stablo pod koje su se sklanjale divlje životinje i ptice svijale gnijezda u njegovim granama, ²² to stablo si ti, kralju. Postao si velik i moćan. Tvoja moć seže do neba, a vlast ti se prostire sve do krajeva zemlje. ²³ Kralju, vidio si svetog anđela kako silazi s neba i kaže: ‘Srušite drvo i uništite ga, no panj s korijenjem ostavite u zemlji okružen travom. Okujte ga okovima od željeza i bronce. Neka po njemu pada rosa s neba, neka živi među poljskim životinjama i biljkama, sve dok ne prođe sedam razdoblja.’ ²⁴ Tvoj san znači da je Svevišnji odredio sudbinu moga gospodara kralja. ²⁵ Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i jesti travu kao govedo. Na tebe će padati rosa. Bit će tako sve dok ne prođe sedam razdoblja i dok ne shvatiš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome želi.

²⁶ A naredba da se u zemlji ostavi panj s korijenjem znači da će ti kraljevstvo biti vraćeno kada shvatiš da njime vlada onaj koji je na nebesima. ²⁷ Stoga, pripremi se, kralju, i poslušaj moj savjet. Prestani griješiti i počni činiti dobro. Ne budi okrutan, nego ljubazan prema siromašnima. Možda će to produžiti tvoj miran život.«

Kraljev san o stablu se ispunjava

²⁸ Sve se to dogodilo kralju Nabukodonosoru. ²⁹ Dvanaest mjeseci kasnije kralj je šetao po krovu kraljevske palače u Babilonu. ³⁰ Gledajući grad, rekao je: »O, kako je velik Babilon! Izgradio sam svoju prijestolnicu svojom snagom, da svima pokažem kako sam veličanstven!«

³¹ Još dok je govorio, začuo se glas s neba: »Kralju Nabukodonosore, tebi se govori! Oduzima ti se kraljevstvo. ³² Bit ćeš prisiljen otići od ljudi. Živjet ćeš među divljim životinjama i pasti travu kao govedo. Kad prođe sedam razdoblja, shvatit ćeš da nad ljudima vlada Svevišnji, koji daje vlast kome on želi.«

³³ Tako je odmah i bilo. Nabukodonosor je morao otići od ljudi. Jeo je travu kao govedo, a na njega je padala rosa s neba. Kosa mu je narasla kao orlovo perje, a nokti kao ptičje pandže.

Nabukodonosor slavi Boga

³⁴ »Na kraju tog razdoblja, ja, Nabukodonosor, podigao sam pogled prema nebu i vratio mi se razum. Slavio sam Svevišnjeg. Iskazao sam hvalu i čast onome koji živi zauvijek.

³⁶ Kad mi se vratio razum, bili su mi odmah vraćeni moja kraljevska čast i moć. Moji savjetnici i službenici opet su tražili moje mišljenje. Ponovo sam bio kralj, čak i moćniji nego prije. ³⁷ Sada ja, Nabukodonosor, slavim, veličam i štujem nebeskoga Kralja. Sve što on čini, jest dobro. Uvijek je pravedan i ponižava one koji su se uzoholili.«

Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja

Davidova pjesma.

Molitva protiv neprijatelja

Voditelju zbora. Davidova pjesma.