M’Cheyne Bible Reading Plan

Božji savez s Abramom

15 Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:

² Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. ³ Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«

⁴ Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«

⁵ Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti—toliko će biti tvoje potomstvo.«

⁶ Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.

⁷ Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog^[a] da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«

⁸ »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«

⁹ BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«

¹⁰ Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. ¹¹ Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.

¹² Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama.

¹³ BOG mu je rekao: »Znaj dobro da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji. Bit će robovi i bit će potlačeni četiri stotine godina. ¹⁴ No kaznit ću narod kojem će robovati i oni će nakon toga izaći s velikom imovinom. ¹⁵ Ti ćeš doživjeti duboku i sretnu starost te umrijeti^[b] u miru. ¹⁶ Tek će se četvrti naraštaj tvojih potomaka vratiti ovamo jer grijeh Amorejaca još nije dosegao mjeru^[c].«

¹⁷ Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja^[d] te su prošli između rasječenih dijelova životinja^[e].

¹⁸ Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. ¹⁹ Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, ²⁰ Hetita, Perižana, Rafajaca, ²¹ Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«

Herodova zbunjenost

(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)

14 U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. ² Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.«

Umorstvo Ivana Krstitelja

³ Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, ⁴ jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« ⁵ Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

⁶ Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen ⁷ da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. ⁸ Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« ⁹ Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. ¹⁰ Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. ¹¹ Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. ¹² Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

¹³ Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sâm. Ali kad je mnoštvo to saznalo, krenulo je za njim pješice iz svojih gradova. ¹⁴ Kad je Isus došao na obalu i vidio veliko mnoštvo, sažalio se nad njima i izliječio one koji su bili bolesni.

¹⁵ Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu!«

¹⁶ No Isus im je rekao: »Ne trebaju ići. Vi im dajte jesti!«

¹⁷ Odgovorili su mu: »Ovdje nemamo ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«

¹⁸ Rekao im je: »Donesite ih ovamo!« ¹⁹ Naredio je narodu da sjedne na travu. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i zahvalio Bogu za hranu. Razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima, a oni su ga dali ljudima. ²⁰ Svi su jeli i nasitili se. Nakon toga, učenici su ostacima hrane napunili dvanaest košara. ²¹ A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća, ne ubrajajući žene i djecu.

Isus hoda po vodi

(Mk 6,45-52; Iv 6,16-21)

²² Odmah nakon toga Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađu i otplove na drugu stranu jezera prije njega, a on će poslati narod kući. ²³ Nakon što je otpustio narod, popeo se na brdo da bi molio u samoći. Uvečer je još uvijek bio ondje sâm. ²⁴ A lađa je bila daleko od obale, šibana valovima, jer je plovila usuprot vjetru.

²⁵ Između tri i šest sati ujutro Isus je došao k učenicima, hodajući po vodi. ²⁶ Oni su, vidjevši ga kako hoda po vodi, prestrašeno kriknuli: »Duh!« i počeli od straha vikati.

²⁷ No Isus im je odmah rekao: »Budite hrabri! To sam ja. Ne bojte se!«

²⁸ Petar mu je na to rekao: »Gospodine, ako si to ti, naredi mi da dođem k tebi hodajući po vodi.«

²⁹ Isus mu je rekao: »Dođi!«

Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, krenuo prema Isusu. ³⁰ Ali kad je primijetio koliko je vjetar jak, uplašio se i počeo tonuti te povikao: »Gospodine, spasi me!«

³¹ Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: »Premala je tvoja vjera. Zašto si posumnjao?«

³² Kad su ušli u lađu, vjetar je prestao. ³³ A oni koji su bili u lađi, poklonili su se Isusu govoreći: »Ti si zaista Božji Sin!«

Isus ozdravlja mnoge

(Mk 6,53-56)

³⁴ Kad su preplovili jezero, stigli su na kopno u Genezaret. ³⁵ Čim su stanovnici toga mjesta prepoznali Isusa, razglasili su po cijeloj okolici o njegovom dolasku, pa su mu donosili sve bolesnike. ³⁶ Molili su ga da im dopusti da samo dotaknu rub njegovog ogrtača. Svi koji su ga dotaknuli, bili su potpuno ozdravljeni.

Neprijateljske spletke

4 Kad je Sanbalat čuo da ponovo gradimo zid, bio je vrlo ljut i bijesan. Rugao se Židovima ² pa je pred svojim pristašama i samarijskom vojskom govorio: »Što to rade oni jadni Židovi? Zar misle da će nešto obnoviti? Zar misle da će prinositi žrtve? Možda misle da će završiti u samo jedan dan? Možda misle da mogu obnoviti spaljeno kamenje iz one gomile krša?«

³ A Tobija Amonac, koji je bio pokraj njega, rugao se: »Ma kakve to oni zidine grade—da im se popne lisica, srušile bi se!«

⁴ No ja sam molio: »Čuj nas, Bože naš, jer nas preziru. Okreni njihove uvrede na njihove glave. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. ⁵ Ne opraštaj njihovu krivnju! Ne daj da im se grijeh izbriše pred tobom jer su vrijeđali graditelje.«

⁶ Tako smo obnavljali zidine. Spojili smo sve dijelove do pola visine zidina jer je narod radio svim srcem.

⁷ No Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli su da je obnova jeruzalemskih zidina napredovala i da se pukotine zatvaraju pa su se jako razljutili. ⁸ Svi su zajedno skovali urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema kako bi napravili pomutnju. ⁹ A mi smo se molili svome Bogu i danonoćno postavljali stražu da se zaštitimo od njih.

¹⁰ Potom su Judejci rekli: »Radnici gube snagu, a krša je toliko da ne možemo raditi na zidu. ¹¹ Naši su neprijatelji rekli: ‘Neće oni ništa znati niti vidjeti! Već ćemo ih napasti i pobiti pa će se zaustaviti radovi.’«

¹² Tada su došli Židovi, koji su živjeli blizu naših neprijatelja, i deset nam puta ponovili: »Planiraju vas napasti sa svih strana.«

¹³ Stoga sam postavio ljude s mačevima, kopljima i lukovima iza najnižih dijelova zidina i ondje gdje su još bili procijepi u zidinama. Rasporedio sam ih po obiteljima. ¹⁴ Nakon što sam sve pregledao, ustao sam i rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Sjetite se BOGA, koji je velik i silan. Borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.«

¹⁵ Kad su naši neprijatelji čuli da znamo za njihovu urotu i da ju je Bog osujetio, svi smo se vratili na zidine, svatko na svoj posao.

¹⁶ Od toga je dana jedna polovica mojih ljudi radila, a druga polovica držala koplja, štitove, lukove i oklope. Zapovjednici su stajali iza cijelog naroda Jude ¹⁷ koji je gradio zid. Nosači su tereta radili jednom rukom, a drugom držali oružje. ¹⁸ Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok dok je radio, a pokraj mene je stajao trubač, spreman upozoriti ljude.

¹⁹ Tada sam rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Posao je velik i opsežan, a mi smo na zidinama daleko jedan od drugoga. ²⁰ Gdje god čujete zvuk roga, ondje nam se pridružite. Naš će se Bog boriti za nas.«

²¹ Tako smo nastavili posao. Radili smo od rane zore pa do navečer, kad su se pojavile zvijezde, a cijelo je vrijeme pola ljudi držalo koplja.

²² U to sam vrijeme još rekao narodu: »Neka svaki čovjek sa svojim čuvarom ostane u Jeruzalemu, da bi nam noću bili stražari, a danju radnici.«

²³ Ni ja, ni moja braća, ni moji ljudi, ni stražari, koji su bili sa mnom, nismo sa sebe skidali odjeću. Svatko je držao svoje oružje pri ruci, čak i kada smo išli po vodu.

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. ² No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. ³ Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. ⁴ Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

⁵ Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. ⁶ Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. ⁷ Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

Pavao u Listri i Derbi

⁸ U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. ⁹ Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti ¹⁰ te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. ¹¹ Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« ¹² I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. ¹³ Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

¹⁴ Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: ¹⁵ »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶ U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. ¹⁷ Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« ¹⁸ Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.

¹⁹ Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. ²⁰ No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

Povratak u Antiohiju u Siriji

²¹ U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. ²² Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« ²³ U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

²⁴ Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. ²⁵ Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. ²⁶ Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

²⁷ Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. ²⁸ Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.