M’Cheyne Bible Reading Plan

24 U vrijeme Jojakimove vladavine babilonski je kralj Nabukodonosor zaposjeo Judu. Jojakim mu je bio vazal tri godine, a zatim se pobunio protiv njega. ² No BOG je protiv Jojakima poslao osvajačke skupine Babilonaca, Aramejaca, Moabaca i Amonaca da unište Judu. Dogodilo se to u skladu s onim što je BOG najavio preko svojih slugu proroka. ³ Judu je snašla nesreća po BOŽJOJ zapovijedi. BOG je odbacio Judejce zbog svih Manašeovih grijeha, ⁴ a najviše zbog krvi nevinih ljudi kojom je Manaše napunio Jeruzalem. BOG to nije htio oprostiti.

⁵ Ostala Jojakimova djela, sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ⁶ Jojakim je umro i pridružio se svojim precima. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

⁷ Kralj Egipta više nije izlazio izvan svoje zemlje jer mu je kralj Babilona oduzeo sve što mu je prije pripadalo na području od Egipatskog potoka do rijeke Eufrat.

Jojakin, kralj Jude

(2 Ljet 36,9-10)

⁸ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majka mu se zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema. ⁹ Činio je zlo pred BOGOM, sve kao i njegov otac.

Nabukodonosor osvaja Jeruzalem

¹⁰ U to su vrijeme zapovjednici babilonskoga kralja Nabukodonosora napali Jeruzalem i opkolili ga. ¹¹ Kad je i Nabukodonosor stigao u grad, ¹² predali su mu se judejski kralj Jojakin, njegova majka, kraljeve sluge, poglavari i službenici. Babilonski je kralj zarobio Jojakina u osmoj godini svoje vladavine. ¹³ Također, odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače te porazbijao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon dao napraviti za BOŽJI Hram, baš kao što je BOG i najavio da će se dogoditi.^{[a] 14} Babilonski je kralj odveo u progonstvo sav narod Jeruzalema, sve poglavare i moćnike, sve obrtnike i radnike. Bilo je ukupno deset tisuća prognanika. U zemlji je ostao samo najsiromašniji narod.

¹⁵ Nabukodonosor je iz Jeruzalema u Babilon kao zarobljenike odveo judejskoga kralja Jojakina, njegovu majku, žene, službenike i sve istaknute Judejce. ¹⁶ Odveo je u Babilon sedam tisuća snažnih i vojno sposobnih ljudi te tisuću obrtnika i radnika. ¹⁷ Za judejskoga je kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju, kojeg je prozvao novim imenom Sidkija.

Sidkija, kralj Jude

(2 Ljet 36,11-21; Jr 52,1-11)

¹⁸ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz grada Libne. ¹⁹ Sidkija je činio zlo pred BOGOM, sve kao i Jojakim.

²⁰ Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je on konačno u potpunosti odbacio.

A Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja.

6 Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela^[a] i povjerovali Bogu. ² Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. ³ To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.

⁴ Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. ⁵ Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, ⁶ a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.

⁷ Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. ⁸ No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.

⁹ Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. ¹⁰ Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. ¹¹ No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. ¹² Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.

Sigurnost Božjeg obećanja

¹³ Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. ¹⁴ Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«^{[b] 15} I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.

¹⁶ Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. ¹⁷ Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. ¹⁸ Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. ¹⁹ Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. ²⁰ Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.

Bog će suditi narodima

⁴ »Stanovnici Tira i Sidona, i svih filistejskih krajeva, što imate protiv mene? Zar mi uzvraćate za nešto što sam učinio? Ili me napadate bez razloga? Odmah ću na vaše glave svaliti ono što ste učinili. ⁵ Uzeli ste moje srebro i zlato. Moje dragocjeno blago odnijeli ste u svoje hramove. ⁶ Narod Jude i Jeruzalema prodali ste Grcima, da ih odvedu što dalje od zavičaja.

⁷ Ali sada, potaknut ću ih da odu iz mjesta u koja ste ih prodali i na vaše glave svaliti ono što ste učinili. ⁸ Prodat ću vaše sinove i kćeri narodu Jude, a oni će ih prodati Sabejcima^[b], narodu koji živi daleko«. To je rekao BOG.

Priprema za rat

Bog će blagosloviti svoj narod

Molitva za pomoć

Davidova pjesma.