M’Cheyne Bible Reading Plan

Dina i Šekem

34 Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, izašla je da bi posjetila žene onoga kraja. ² Kad ju je vidio Šekem, sin Hivijca Hamora, vladara one zemlje, uzeo ju je k sebi. Spavao je s njom i tako joj nanio sramotu. ³ Dina mu je prirasla srcu i on ju je zavolio pa je nježnim riječima htio zadobiti njezino srce. ⁴ Šekem je rekao svome ocu Hamoru: »Traži mi ovu djevojku za ženu.«

⁵ Kad je Jakov čuo da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu, sinovi su mu bili na polju kod stoke pa nije ništa poduzimao dok se ne vrate. ⁶ Šekemov otac Hamor došao je razgovarati s Jakovom ⁷ baš kad su se njegovi sinovi vratili s polja. Kad su čuli što se dogodilo, bili su silno ogorčeni i bijesni jer je Šekem učinio ono što je u Izraelu skandalozno i nedopustivo.

⁸ Hamor im je rekao: »Moj se sin Šekem svim srcem zaljubio u vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu. ⁹ Postanite nam rođaci—dajte nam svoje kćeri za žene, a vi uzimajte naše. ¹⁰ Živite među nama—zemlja vam je na raspolaganju: možete u njoj živjeti, trgovati i kupovati zemlju.«

¹¹ Šekem je još rekao Dininom ocu i braći: »Molim vas za naklonost i dat ću vam što god tražite. ¹² Odredite koliku god cijenu za nevjestu želite i koliki god dar za sebe. Dat ću vam koliko tražite—samo mi djevojku dajte za ženu.«

¹³ Jakovljevi su sinovi prijetvorno odgovorili Šekemu i njegovom ocu Hamoru jer je obeščastio njihovu sestru Dinu. ¹⁴ Rekli su im: »Ne možemo dati svoju sestru neobrezanom čovjeku jer bi to za nas bila sramota. ¹⁵ Dat ćemo vam svoj pristanak samo uz ovaj uvjet: ako postanete kao mi tako što ćete obrezati sve svoje muškarce. ¹⁶ Tada se možete ženiti našim djevojkama i mi vašim te ćemo živjeti među vama i postati jedan narod. ¹⁷ No, ako nas ne poslušate i ne obrežete se, onda ćemo uzeti svoju sestru i otići.«

¹⁸ Njihov prijedlog svidio se Hamoru i njegovom sinu Šekemu. ¹⁹ Mladić Šekem nije nimalo oklijevao učiniti kako su tražili jer je želio Jakovljevu kćer. Kako je on imao najveći ugled u domu svog oca, ²⁰ s ocem Hamorom otišao je na vrata svoga grada da bi razgovarali sa sugrađanima.

²¹ »Ti su ljudi prijateljski raspoloženi prema nama«, rekli su. »Pustimo ih da žive i trguju u našoj zemlji jer ima dovoljno prostora za njih. Možemo se ženiti njihovim djevojkama i oni našima. ²² No oni će pristati živjeti s nama kao jedan narod samo uz ovaj uvjet: ako se svaki naš muškarac obreže kao što su oni. ²³ Neće li sva njihova stoka i imovina tako postati naša? Dajte da se složimo s njima pa će oni živjeti s nama.« ²⁴ I svi koji su došli na gradska vrata složili su se s Hamorom i Šekemom te su obrezali sve muškarce.

Osveta za Dinu

²⁵ Trećeg su dana nakon obrezanja još bili u bolovima. Tada su dvojica Jakovljevih sinova, Šimun i Levi, Dinina braća, uzeli svoje mačeve, nesmetano ušli u grad i pobili sve muškarce. ²⁶ Ubili su Hamora i njegovog sina Šekema, uzeli Dinu iz Šekemove kuće i otišli. ²⁷ Ostali su Jakovljevi sinovi došli na mjesto pokolja i opljačkali grad zato što su im obeščastili sestru. ²⁸ Uzeli su njihovu sitnu i krupnu stoku, magarce i sve što su imali u gradu i na polju. ²⁹ Odnijeli su sve njihovo bogatstvo, porobili sve njihove žene i djecu te opljačkali sve što je bilo u kućama.

³⁰ Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju: »Uvalili ste me u nevolju jer ste me učinili omraženim stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perižanima. Nas je malo pa, ako se udruže protiv nas i napadnu, uništit će i mene i moje ukućane.«

³¹ No oni su rekli: »Zar smo trebali pustiti da s našom sestrom postupaju kao s prostitutkom?«

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[a] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.

Job i njegova obitelj

1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. ² Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. ³ Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji.

⁴ Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. ⁵ Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio.

Napadač pred Bogom

⁶ Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač^[a].

⁷ »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.

»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

⁸ »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«

⁹ »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. ¹⁰ »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. ¹¹ No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.«

¹² »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.«

Nato je Napadač otišao od BOGA.

Job gubi sve

¹³ Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁴ Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, ¹⁵ zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁶ Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja^[b] je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁷ Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁸ Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

²⁰ Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu.^[c] Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu ²¹ i rekao:

²² Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.

Opravdani pred Bogom

5 Sada kad smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. ² Po njemu nam je i dopušten pristup Božjoj milosti. Sada smo u Božjoj milosti, njome se ponosimo i nadamo se sudjelovati u Božjoj slavi. ³ Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. ⁴ U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada ⁵ koja nas neće razočarati jer Božja je ljubav ulivena u naša srca po Svetom Duhu, koji nam je darovan.

⁶ Krist je umro za nas bezbožnike u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi. ⁷ Teško da će itko umrijeti da bi spasio život drugom čovjeku, čak i ako je taj drugi čovjek pravedan. Možda bi netko imao dovoljno hrabrosti umrijeti da bi spasio nekog dobročinitelja, ⁸ ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.

⁹ Budući da smo opravdani pred Bogom po Kristovoj krvi, još ćemo više po Kristu biti spašeni od Božjega bijesa. ¹⁰ Ako se Bog pomirio s nama po smrti svoga Sina dok smo još bili Božji neprijatelji, još više će nas Bog spasiti po Kristovom životu sada kad smo se pomirili s njim. ¹¹ I ne samo to; mi se i radujemo u Bogu po svome Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo sada i primili pomirenje.

Adam i Krist

¹² Grijeh je došao u svijet preko jednog čovjeka, a po grijehu je došla i smrt. Zato svi ljudi umiru, jer su svi zgriješili. ¹³ Grijeh je bio u svijetu prije nego što je postojao Zakon, ali grijeh se nikome ne uzima u obzir kad nema Zakona. ¹⁴ Smrt je vladala od Adamovog do Mojsijevog vremena i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je slika onoga koji će doći.

¹⁵ Božji dar, međutim, nije kao Adamov grijeh. Jer, ako su mnogi umrli zbog grijeha jednog čovjeka—Adama, još je veća Božja milost i dar života što su ga mnogi primili milošću jednog čovjeka—Isusa Krista. ¹⁶ Adam je jednom zgriješio i bio osuđen, ali Božji dar nije takav. Taj dragovoljni dar, koji vodi opravdanju, došao je nakon mnogih prekršaja. ¹⁷ Jer, smrt je vladala nad svim ljudima zato što je jedan čovjek zgriješio, ali mnogo više će oni koji uživaju u obilju Božje milosti i u daru pravednosti imati istinski život i vladati po jednom čovjeku—Isusu Kristu.

¹⁸ Tako su, dakle, svi ljudi bili osuđeni zbog grijeha jednog čovjeka, no isto će tako zbog jednoga pravednog čina svi ljudi biti opravdani i imati istinski život. ¹⁹ Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Isto će tako poslušnošću jednog čovjeka mnogi postati pravednici. ²⁰ Zakon je uveden da ukaže na mnogobrojnost grijeha. No kad se grijeh umnožio, Bog je dao svoju milost u još većoj mjeri. ²¹ To se dogodilo da bi, kao što je prije grijeh vladao smrću, na isti način Božja milost vladala pravednošću i donijela vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.