Historical
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 U Ikoniju[a] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo židova i pogana.[b]
2 Ali židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.
3 Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.
4 žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za židove, drugi za apostole.
5 Na koncu pogani i židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.
6 Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu
7 te su ondje navješćivali Radosnu vijest.
Pavao i Barnaba u Listri i Derbi
8 U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.
9 Slušao je Pavlovo propovijedanje
10 i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: 'Ustani!' Čovjek skoči i prohoda.
11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: 'Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!'
12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.
13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.
14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
15 'Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!
16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,
17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.'
18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.
19 Neki židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.
20 Ali kad su ga okružili vjernici,[c] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
Pavao i Barnaba vraćaju se u sirijsku Antiohiju
21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.
23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.
25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.
26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.
27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.
28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.
Sabor u Jeruzalemu
15 Dok su Pavao i Barnaba bili u sirijskoj Antiohiji, dođu neki ljudi iz Judeje te počnu poučavati kršćane: 'Ako se ne obrežete prema starome židovskom običaju kojemu vas je poučio Mojsije, ne možete se spasiti.'
2 Pavao i Barnaba suprotstave se te nastane velika prepirka i uvelike se raspravljalo. Na koncu Pavao i Barnaba s nekolicinom tamošnjih vjernika odu u Jeruzalem da o tomu razgovaraju s apostolima i starješinama.
3 Crkva ih dakle pošalje na put. Prolazeći kroz Feniciju i Samariju, braći su, na njihovu veliku radost, pripovijedali o obraćenju pogana.
4 Kad su stigli u Jeruzalem, Crkva, apostoli i starješine lijepo ih dočekaju. Oni im ispripovijedaju što je sve Bog kroz njih učinio.
5 Ali ustanu neki koji su prije obraćenja bili u farizejskoj sljedbi i kažu: 'Treba ih obrezati i zapovjediti im da se drže Mojsijeva zakona!'
6 Sastanu se dakle apostoli i starješine da to razmotre.
7 Nakon dugačke rasprave Petar ustane i reče im: 'Braćo, vi znate da me je Bog prije mnogo vremena izabrao između vas da propovijedam poganima Radosnu vijest i da oni uzvjeruju.
8 Bog koji zna ljudska srca potvrdio je da prihvaća pogane darujući im Svetoga Duha, baš kao što ga je i nama dao.
9 Nikakve razlike nije pravio između nas i njih - i njihova je srca očistio vjerom.
10 Zašto onda sad iskušavate Boga tovareći na vjernike poganskoga podrijetla jaram koji ni mi ni naši preci nismo mogli nositi?
11 Vjerujemo, naprotiv, da se svi spašavamo milošću našega Gospodina Isusa Krista.'
12 Nato svi ušute. Slušali su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali o čudesima i znacima koje je Bog kroz njih učinio među poganima.
13 Kad su sve ispričali, Jakov reče: 'Braćo, poslušajte me!
14 Petar[d] vam je ispričao kako je Bog prvi put pohodio pogane da neke od njih pripoji svojemu narodu.
15 A obraćenje pogana u skladu je s proroštvima. U Svetome pismu piše:
16 "Poslije ću se vratiti
i obnoviti Davidov srušeni šator.
Podignut ću ga iz ruševina
i obnoviti
17 da i ostali ljudi potraže Gospodina -
i pogani koje sam pozvao da budu moji.
Tako govori Gospodin,
18 koji je to odavna obznanio.'[e]
19 Zato smatram da ne treba dodijavati poganima koji se obrate Bogu,
20 nego im reći da ne jedu meso žrtvovano idolima, meso udavljenih životinja i krv te da se suzdržavaju od bluda.
21 Jer ti se Mojsijevi zakoni odavna propovijedaju u židovskim sinagogama po svim gradovima svake subote.
Pismo vjernika poganskog podrijetla
22 Zatim apostoli i starješine skupa s cijelom Crkvom odluče između sebe izabrati nekolicinu i poslati ih s Pavlom i Barnabom u sirijsku Antiohiju da izvijeste o toj odluci. Izaberu za to crkvene starješine: Judu zvanog Barsaba i Silu.
23 Po njima pošalju ovo pismo:
'Ovo je pismo od apostola i starješina, vaše braće iz Jeruzalema. Upućeno je vjernicima poganskoga podrijetla u Antiohiji, Siriji i Ciliciji. Pozdravljamo vas!
24 Čujemo da su vas neki ljudi zbunili i uznemirili svojim učenjem. Ali to su učinili bez našega naloga.
25 Odlučili smo zato jednodušno izabrati nekolicinu ljudi i poslati ih k vama skupa s ljubljenom braćom Barnabom i Pavlom,
26 koji su svoje živote izložili pogibli zbog imena našega Gospodina Isusa Krista.
27 Šaljemo vam zato Judu i Silu da vam kažu što smo odlučili.
28 Sveti Duh i mi odlučili smo ne nametati vam nikakav nepotreban teret. Trebate se samo
29 uzdržavati od mesa žrtvovanoga idolima, mesa udavljenih životinja i krvi te od bluda. Budete li tako činili, bit će dobro. Pozdravljamo vas.'
30 Četvorica glasnika pozdrave se dakle s njima i odu u Antiohiju. Ondje sazovu svu Crkvu i predaju im pismo.
31 Kad su ga pročitali, svi se ohrabre i razvesele.
32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogo su govorili braći ohrabrujući ih i utvrđujući njihovu vjeru.
33 Ostali su ondje neko vrijeme, a onda se s mirom vratili onima koji su ih poslali.
35 A Pavao i Barnaba ostanu u Antiohiji te su s mnogim drugima navješćivali i poučavali riječ Gospodnju.
Pavao i Barnaba kreću svaki svojim putem
36 Nakon nekog vremena Pavao predloži Barnabi: 'Vratimo se posjetiti braću u svim gradovima u kojima smo navješćivali Riječ Gospodnju da vidimo kako su novi obraćenici.'
37 Barnaba pristane. Htio je povesti i Ivana Marka.
38 Ali Pavao nije smatrao da bi bilo dobro povesti sa sobom Ivana Marka, koji ih je u Pamfiliji napustio i nije dovršio započeto djelo.
39 Njihovo je neslaganje bilo tako žestoko da su se razdvojili. Barnaba je s Ivanom Markom otplovio na Cipar,
40 a Pavao sebi za suputnika izabrao Silu te su ih braća ispratila povjerivši ih milosti Gospodnjoj.
41 Proputovali su Siriju i Ciliciju utvrđujući Crkve.
Pavlovo drugo misijsko putovanje
16 Pavao i Sila odu najprije u Derbu, a zatim u Listru. Ondje upoznaju Timoteja, učenika kojemu je majka bila kršćanka židovskog podrijetla, a otac Grk.
2 Timotej je bio na dobrome glasu među braćom u Listri i Ikoniji.
3 Pavao je htio da im se on pridruži na putovanju. Zato ga obreže radi tamošnjih židova jer su svi znali da mu je otac Grk.
4 Išli su od grada do grada i poučavali ljude o odredbama koje su utvrdili apostoli i starješine u Jeruzalemu.
5 Tako su se Crkve učvršćivale u vjeri i danomice stjecale sve više članova.
Poziv iz Makedonije
6 Putovali su Frigiijom I Galacijom jer im Sveti Duh nije dopustio da odu propovijedati Riječ u Maloj Aziji.
7 Kad su stigli do Mizije, htjeli su u Bitiniju, ali im ni to ne dopusti Isusov Duh.
8 Odu umjesto toga preko Mizije u Troadu.
9 Noću je Pavao imao viđenje. Vidio je nekoga Makedonca kako stoji i preklinje ga: 'Dođi ovamo i pomozi nam!'
10 Zato smo[f] odlučili smjesta otići u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove onamo navješćivati Radosnu vijest.
Lidija iz Filipa prihvaća Isusa
11 Otplovili smo iz Troade ravno na otok Samotraku. Sutradan smo pristali u Neapolu,
12 a odande otišli u Filipe, velik grad u Makedoniji. Ondje smo ostali nekoliko dana.
13 U subotu smo izišli iz grada i otišli do rijeke misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli razgovarati s okupljenim ženama.
14 Jedna od njih bila je pobožna žena imenom Lidija, prodavačica grimizna platna iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospodin joj otvori srce te ona prihvati njegove riječi.
15 Krstila se i ona i svi njezini ukućani. Zatim nas zamoli: 'Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite boraviti u mojemu domu.' I primora nas na to.
Pavao i Sila u tamnici
16 Jednog dana dok smo išli na molitvu, susretne nas neka ropkinja opsjednuta vračarskim duhom. Gatala je i tako zarađivala mnogo novca svojim gospodarima.
17 Ona pođe za Pavlom i za nama vičući: 'Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Došli su vam navijestiti put spasenja!'
18 Činila je tako dan za danom. Pavlu to na koncu tako dodija da se okrene i reče duhu u njoj: 'Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!' I duh smjesta iziđe.
19 Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi, pograbe Pavla i Silu te ih odvuku na trg, pred poglavare.
20 'Ovi su ljudi uznemirili sav grad!' rekli su kad su ih priveli pred pretore.
21 'Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se.'
22 Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju.
23 Izudaraju ih i bace u tamnicu, a tamničaru zapovjede da ih dobro čuva.
24 Zato ih on baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25 Oko ponoći Pavao i Sila molili su se i pjevajući slavili Boga, a drugi su ih zatvorenici slušali.
26 Odjednom nastane snažan potres i uzdrmaju se zatvorski temelji. Vrata se pootvaraju, a okovi spadnu svim zatvorenicima!
27 Tamničar se prene iz sna. Kad je vidio da su tamnička vrata otvorena, trgne mač da se ubije misleći da su zatvorenici pobjegli.
28 Ali Pavao mu poviče: 'Ne čini to! Svi smo ovdje!'
29 Dršćući od straha, tamničar zatraži da mu donesu svjetiljku te dotrči i baci se pred noge Pavlu i Sili.
30 Izvede ih van i upita: 'Gospodo, što mi je činiti da se spasim?'
31 'Vjeruj u Gospodina Isusa
32 Navijeste zatim Riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu.
33 Te iste ure on im opere rane te se odmah krsti, skupa sa svima svojima.
34 Uvede ih zatim u svoj dom i prostre im da jedu. Radovao se sa svim svojim ukućanima što je povjerovao Bogu.
35 Sljedećeg jutra gradski poglavari pošalju policajce da poruče tamničaru: 'Pusti te ljude!'
36 Tamničar o tomu obavijesti Pavla: 'Pretori su mi poručili da vas pustim. Idite dakle u miru!'
37 Ali Pavao odgovori: 'Javno su nas izbatinali a da nam nisu ni sudili i bacili su u tamnicu nas, rimske građane, a sad bi nas htjeli potajno izbaciti? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas!'
38 Kad su policajci to javili gradskim poglavarima i kad su ovi doznali da su Pavao i Sila rimski građani, preplaše se.
39 Zato im se dođu ispričati te ih zamole da odu iz grada.
40 Pavao i Sila vrate se u Lidijin dom da obiđu i ohrabre braću, pa odu iz grada.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.