Historical

Pavao i Barnaba u Ikoniju

14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. ² No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. ³ Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. ⁴ Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

⁵ Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. ⁶ Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. ⁷ Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

Pavao u Listri i Derbi

⁸ U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. ⁹ Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti ¹⁰ te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. ¹¹ Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« ¹² I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. ¹³ Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

¹⁴ Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: ¹⁵ »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶ U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. ¹⁷ Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« ¹⁸ Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.

¹⁹ Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. ²⁰ No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

Povratak u Antiohiju u Siriji

²¹ U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. ²² Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« ²³ U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

²⁴ Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. ²⁵ Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. ²⁶ Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

²⁷ Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. ²⁸ Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.

Sastanak u Jeruzalemu

15 Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« ² Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju.

³ Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. ⁴ Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. ⁵ Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.«

⁶ Apostoli i starješine sastali su se da razmotre to pitanje. ⁷ Nakon duge rasprave, Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem onaj preko kojeg će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. ⁸ Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao to tako što im je dao Svetog Duha kao i nama. ⁹ Nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. ¹⁰ Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? ¹¹ Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.«

¹² Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. ¹³ Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! ¹⁴ Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. ¹⁵ Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše:

¹⁹ Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. ²⁰ Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi.

²¹ Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.«

Pismo vjernicima nežidovima

²² Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. ²³ Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo:

»Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji!

²⁴ Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. ²⁵ Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. ²⁶ Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. ²⁷ Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. ²⁸ Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno:

Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.«

³⁰ Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. ³¹ Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. ³² Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. ³³ Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. ^34 [c]

³⁵ Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest.

Pavao i Barnaba se razilaze

³⁶ Nekoliko dana kasnije Pavao je rekao Barnabi: »Vratimo se u sve gradove u kojima smo iznosili Gospodinovu poruku. Posjetit ćemo braću i sestre i vidjeti kako su.« ³⁷ Barnaba je htio da s njima ide i Ivan zvani Marko. ³⁸ No Pavao je ustrajao u tome kako je najbolje da ga ne uzmu sa sobom jer ih je bio napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio rad. ³⁹ Između Pavla i Barnabe došlo je do oštrog neslaganja i oni su se razišli. Barnaba je uzeo sa sobom Marka i otplovio na Cipar. ⁴⁰ Pavao je za suputnika izabrao Silu. Braća u Antiohiji povjerila su Pavla Bogu na brigu i on je krenuo na put. ⁴¹ Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju te utvrđivao tamošnje crkve.

Timotej se pridružuje Pavlu

16 Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk. ² Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju. ³ Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk. ⁴ Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju. ⁵ Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije.

⁶ Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. ⁷ Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. ⁸ Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. ⁹ Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« ¹⁰ Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.

Lidijino obraćenje

¹¹ Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, ¹² a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.

¹³ Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. ¹⁴ Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. ¹⁵ Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.

Pavao i Sila u zatvoru

¹⁶ Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. ¹⁷ Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« ¹⁸ Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje.

¹⁹ Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. ²⁰ Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. ²¹ Zagovaraju običaje koje—po Zakonu—mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.« ²² A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. ²³ Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. ²⁴ Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.

²⁵ Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. ²⁶ Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. ²⁷ Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. ²⁸ No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«

²⁹ Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. ³⁰ Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«

³¹ Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« ³² Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. ³³ Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. ³⁴ Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.

³⁵ Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«

³⁶ Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«

³⁷ A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«

³⁸ Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. ³⁹ Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. ⁴⁰ Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.