Read the Gospels in 40 Days

19 Tada Pilat uze Isusa i dade ga izbičevati. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja te mu staviše na glavu i ogrnuše ga grimiznim ogrtačem. ³ I prilazili su mu te govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I udarali mu pljuske.

⁴ Pilat ponovno izađe i rekne im: »Evo vam ga opet izvodim kako biste uvidjeli da nikakve krivnje na njemu ne nalazim.« ⁵ Tada izađe Isus noseći trnov vijenac i grimizni ogrtač, a Pilat im rekne: »Evo čovjeka!« ⁶ A kada ga ugledaše glavari svećenički i stražari, povikaše: »Raspni! Raspni!« Pilat im rekne: »Vi ga uzmite i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje.« ⁷ Židovi mu odgovoriše: »Mi imamo Zakon i po Zakonu mora umrijeti, jer je sebe napravio Sinom Božjim.«

⁸ A kad Pilat ču tu riječ, još se više prestraši. ⁹ Ponovno uđe u dvor i zapita Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat rekne: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast raspeti te?«

¹¹ Odgovori mu Isus: »Nikakve vlasti ne bi imao nada mnom da ti nije dano odozgor. Stoga je veći grijeh onoga koji me tebi predade.«

¹² Otada ga je Pilat nastojao pustiti, ali Židovi viknuše: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru, jer svaki koji sebe pravi kraljem, caru se protivi.« ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Pločnik - hebrejski Gabbatha - ¹⁴ a bijaše Priprava za Pashu, oko šestog sata. I rekne Židovima: »Evo vašega kralja!« ¹⁵ A oni povikaše: »Smakni! Smakni! Raspni ga!« Rekne im Pilat: »Zar vašega kralja da raspnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara.«

Raspeće

¹⁶ Tada im ga predade da se raspne. Oni dakle uzeše Isusa. ¹⁷ Noseći svoj križ, on izađe na mjesto koje se zove 'Lubanjsko' - na hebrejskom Golgota - ¹⁸ gdje ga raspeše, i s njime još dvojicu, s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹ Napisa Pilat i natpis te ga stavi na križ. A bilo je napisano: 'Isus Nazarećanin, kralj židovski'. ²⁰ Ovaj su natpis pročitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje raspeše Isusa bilo blizu grada, a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹ A židovski svećenički glavari govorili su Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« ²² Odgovori Pilat: »Što napisah, napisah.«

²³ Kad vojnici raspeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakomu vojniku po dio; tako i donju haljinu. Donja pak haljina bijaše nešivena, istkana izjedna od vrha do dna. ²⁴ Onda rekoše među sobom: »Nemojmo je parati, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« - da se ispuni Pismo koje kaže: »Razdijeliše haljine moje među sobom i za odjeću moju kocku baciše.« I vojnici učiniše upravo tako.^[a]

²⁵ A kod križa Isusova stajahu njegova majka i Marija Kleofina, sestra njegove majke, i Marija Magdalena. ²⁶ Kad Isus ugleda majku i učenika koga je ljubio gdje uz nju stoji, rekne majci: »Ženo, evo ti sina!« ²⁷ Zatim rekne učeniku: »Evo ti majke!« I od onog časa učenik je uze k sebi.

Isusova smrt

²⁸ Poslije toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, rekne: »Žedan sam.« ²⁹ Ondje je stajala posuda puna octa. A oni nataknu spužvu natopljenu octom na izopovu trsku te je prinesu njegovim ustima. ³⁰ Pošto Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, predade duh.

³¹ Budući da bijaše Priprava, pa da tijela ne bi ostala na križu u subotu - jer te subote bijaše velik dan - Židovi dakle zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni te da se skinu. ³² Dođoše tada vojnici te prebiše golijeni i prvomu i drugomu koji su bili raspeti s njime. ³³ Kada dođoše do Isusa te vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, i odmah poteče krv i voda.

³⁵ I onaj koji je to vidio svjedoči, i istinito je njegovo svjedočanstvo. I on zna da istinu govori da i vi povjerujete.^{[b] 36} Jer ovo se dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu kost neće biti slomljena«. ³⁷ I drugdje Pismo kaže: »Gledat će Onoga koga su proboli.«

Isusov ukop

³⁸ Poslije toga Josip, iz Arimateje, koji bijaše Isusov učenik - ali potajno, zbog straha od Židova - zamoli Pilata ako bi smio skinuti Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. On onda dođe i skinu njegovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem, onaj koji je prije bio došao Isusu noću, i donese oko stotinu libara mješavine smirne i aloja. ⁴⁰ Tada uzeše Isusovo tijelo te ga oviše povojima s mirisnim pomastima, kao što je kod Židova običaj ukapati. ⁴¹ A na mjestu gdje bijaše raspet bio je vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko ne bje položen. ⁴² Ondje dakle, zbog židovske Priprave i jer grobnica bijaše blizu, položiše Isusa.

Prazan grob

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro dok još bijaše tama, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Tada potrči i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, koga je Isus ljubio, te im rekne: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

³ Izađe onda Petar i onaj drugi učenik i dođu na grob. ⁴ Obojica su trčala zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi na grob. ⁵ On se nadviri i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Dođe onda i Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe u grob te promotri povoje gdje leže, ⁷ i rubac, koji bijaše oko njegove glave, ali nije ležao uz povoje, nego posebno složen na jednome mjestu. ⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi na grob, pa vidje i povjerova. ⁹ Još, naime, ne bijahu shvatili Pisma da On treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰ Onda se učenici opet vratiše kući.

Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako uplakana zaviri u grob ¹² te ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo; jedan kod glave, a drugi kod nogu. ¹³ Oni je upitaju: »Ženo, zašto plačeš?« Odvrati im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« ¹⁴ Rekavši to, ona se okrenu i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Isus je upita: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« A ona, misleći da je vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« ¹⁶ Rekne joj Isus: »Marijo!« A ona se okrenu te mu kaza hebrejski: »Rabbuni!« - što znači »Učitelju«.^{[c] 17} Isus joj rekne: »Nemoj me više zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu'.«

¹⁸ Marija Magdalena ode te javi učenicima: »Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.«

Isus se ukazuje učenicima

¹⁹ I uvečer, toga istog dana, prvog u tjednu, dok su vrata na mjestu gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade među njih i rekne im: »Mir vama!« ²⁰ Rekavši to, pokaza im svoje ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vidješe Gospodina. ²¹ Isus im onda ponovno reče: »Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.«^{[d] 22} Rekavši to, dahnu u njih i reče im: »Primite Duha Svetoga! ²³ Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržavate, zadržani su im.«

²⁴ A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus. ²⁵ Ostali su mu učenici dakle govorili: »Vidjeli smo Gospodina!« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ožiljke od čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, i ne stavim svoju ruku u njegov bok, doista neću vjerovati!«

²⁶ I poslije osam dana njegovi su učenici opet bili unutra, a Toma s njima. Isus dođe, a vrata su bila zatvorena, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« ²⁷ Zatim rekne Tomi: »Stavi svoj prst ovdje i pogledaj moje ruke; pruži svoju ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« ²⁸ Toma mu odgovori: »Gospodin moj i Bog moj!« ²⁹ Rekne mu Isus: »Vjeruješ jer me vidiš. Blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše!«

Zaključak

³⁰ I mnoga druga znamenja učini Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi. ³¹ A ova su zapisana da povjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu.^[e]