Read the Gospels in 40 Days

Isus uskrisuje Lazara

11 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. ² A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bijaše ona što je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. ³ Sestre mu stoga poručiše: »Gospodine, evo je onaj koga ljubiš bolestan.« ⁴ Čuvši to Isus, reče: »Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.«

⁵ Isus je, pak, zavolio Martu, i njezinu sestru i Lazara. ⁶ Dočuvši dakle da je ovaj bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje bijaše. ⁷ Istom poslije toga rekne učenicima: »Hajdemo opet u Judeju!« ⁸ Rekni mu učenici: »Rabbi, Židovi te upravo htjedoše kamenovati, a ti opet ideš onamo?« ⁹ Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰ Hodi li pak tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.« ¹¹ Reče to, a poslije toga im kaza:

»Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.« ¹² Učenici mu nato rekoše: »Gospodine, ako spava, to će ga spasiti!« ¹³ No Isus bijaše govorio o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o počinku u snu. ¹⁴ Stoga im Isus onda reče otvoreno: »Lazar je umro. ¹⁵ I poradi vas se radujem što nisam bio ondje, kako biste povjerovali. Nego hajdemo k njemu!« ¹⁶ Nato Toma, koji se zove Blizanac, reče ostalim učenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime.«

¹⁷ Kad je dakle Isus došao, dozna da je on već četiri dana u grobu. ¹⁸ A Betanija bijaše blizu Jeruzalema, nekih petnaest stadija. ¹⁹ I mnogi Židovi bijahu došli k Marti i Mariji kako bi ih utješili zbog njihova brata. ²⁰ Čim je Marta čula da Isus dolazi, izađe mu u susret, a Marija je ostala u kući. ²¹ Tada Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat. ²² Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, Bog će ti dati.« ²³ Rekne joj Isus: »Uskrsnut će tvoj brat.«

²⁴ Odvrati mu Marta: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« ²⁵ Isus joj reče:

»Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene zasigurno neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« ²⁷ Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.«

²⁸ Ovo rekavši ode i pozove svoju sestru Mariju, te joj kriomice reče: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹ A ona, čim je to čula, brzo ustade i pođe k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego i dalje bijaše na onom mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Tada Židovi, koji su s njom bili u kući i tješili je, kad vidješe da Marija brzo ustade i izađe, proslijediše za njom, misleći da ide na grob da ondje plače. ³² A Marija, čim dođe onamo gdje bijaše Isus, te ugledavši ga, baci mu se pred noge govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.« ³³ Kad Isus dakle vidje nju gdje plače i Židove koji dođoše s njom gdje plaču, potresen u duhu sav se uzbudi ³⁴ i upita: »Gdje ste ga položili?« Reknu mu: »Gospodine, dođi i vidi!« ³⁵ Isus zaplaka.

³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki od njih rekoše: »Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da onaj ne umre?« ³⁸ Isus onda, ponovno sav potresen, dođe na grob; bijaše to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus rekne: »Odmaknite kamen!« Rekne mu pokojnikova sestra, Marta: »Gospodine, već zaudara, jer četvrti je dan.« ⁴⁰ Isus joj rekne: »Zar ti ne rekoh da ćeš, povjeruješ li, vidjeti slavu Božju?« ⁴¹ Kada dakle odmaknuše kamen, Isus podiže oči i reče:

»Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me ti uvijek uslišuješ, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što unaokolo stoji, kako bi povjerovali da si me ti poslao.«

⁴³ I ovo rekavši, povika u sav glas: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ Mrtvac izađe, nogu i ruku ovijenih povojima, te s rupcem omotanim oko lica. Isus im rekne: »Odriješite ga i pustite ga da ode!«

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega. ⁴⁶ A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio. ⁴⁷ Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«

⁴⁹ A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate; ⁵⁰ ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.« ⁵¹ A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod, ⁵² i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

⁵³ Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju. ⁵⁴ Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima.

⁵⁵ Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste. ⁵⁶ Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?« ⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili.

Isusovo pomazanje u Betaniji

12 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ² Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom. ³ Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

⁴ Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne: ⁵ »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?« ⁶ Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo. ⁷ A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa. ⁸ Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«

⁹ Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰ A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju, ¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

¹² Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:

¹⁴ Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano: ¹⁵ »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.« ¹⁶ Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše. ¹⁷ Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸ Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen. ¹⁹ A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«

Nežidovi kod Isusa

²⁰ A među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci. ²¹ Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« ²² Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³ A Isus im odgovori:

»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴ Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod. ²⁵ Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati. ²⁷ Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas. ²⁸ Oče, proslavi ime svoje!«

Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«

²⁹ A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi. ³⁰ Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas. ³¹ Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³² A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.« ³³ To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti.

³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

³⁵ Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide. ³⁶ Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«

To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

Nevjerovanje Židova

³⁷ Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega, ³⁸ da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?« ³⁹ Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče: ⁴⁰ »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.« ⁴¹ To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.^[a]

⁴² Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge, ⁴³ jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

Isusov proglas

⁴⁴ A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla. ⁴⁵ I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. ⁴⁷ I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim. ⁵⁰ I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.