Read the Gospels in 40 Days

Isus iscjeljuje slijepca od rođenja

9 Prolazeći ugleda čovjeka, slijepca od rođenja. ² Njegovi ga učenici upitaše: »Rabbi, tko sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?« ³ Isus odgovori: »Ne sagriješi ni on, ni njegovi roditelji, nego je to zato da bi se djela Božja očitovala na njemu. ⁴ Trebamo raditi djela Onoga koji me posla dok je dan; dolazi noć kad nitko ne može raditi.^{[a] 5} Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.«

⁶ Rekavši to, pljunu na zemlju i načini od pljuvačke blato te mu pomaza blatom oči, ⁷ i reče mu: »Idi, umij se u kupalištu Siloamu«, što znači »Poslan«. On dakle ode, umije se, i vrati se gledajući. ⁸ A susjedi, i oni koji su ga prije viđali kad bijaše prosjak, govorili su: »Nije li to onaj što je sjedio i prosio?« ⁹ Jedni su govorili: »On je.« »Nije, samo mu je sličan« - govorili su drugi. A on je sam govorio: »Ja sam.« ¹⁰ Tada su ga pitali: »Kako ti se dakle otvoriše oči?« ¹¹ On odgovori: »Čovjek, koji se zove Isus, načini blato te mi namaza oči i reče: 'Idi u Siloam i umij se.' Otiđoh dakle, umih se, i progledah.« ¹² Upitaše ga: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«

¹³ Odvedu bivšeg slijepca farizejima. ¹⁴ A tog je dana, kad Isus načini blato i otvori mu oči, bila subota. ¹⁵ Farizeji su ga također ponovno ispitivali kako je progledao. A on im reče: »Stavio mi je blato na oči, i umih se i - vidim!« ¹⁶ Tada su neki od farizeja govorili: »Taj čovjek nije od Boga, jer ne svetkuje subotu.« A drugi su govorili: »Kako grješnik može činiti takva znamenja?« I među njima nasta razdor. ¹⁷ Tada se ponovno obrate slijepcu: »Što ti kažeš o njemu? Ta tvoje je oči otvorio!« On nato reče: »Prorok je.«

¹⁸ Židovi ipak nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao sve dok ne pozvaše roditelje toga što je progledao, ¹⁹ pa ih upitaše: »Je li ovo vaš sin za koga kažete da se rodio slijep? Kako to da sada vidi?« ²⁰ Njegovi roditelji nato odgovoriše: »Znamo da je ovo naš sin i da je rođen slijep. ²¹ A kako to da sada vidi, ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ni to ne znamo. Njega pitajte, odrastao je, neka govori sam o sebi.« ²² Njegovi roditelji tako rekoše jer su se bojali Židova. Židovi su, naime, već bili odlučili da će svatko tko ga prizna za Krista biti izopćen iz sinagoge. ²³ Stoga njegovi roditelji rekoše: »Odrastao je, njega upitajte.«

²⁴ Tada pozvaše po drugi put čovjeka koji bijaše slijep te mu rekoše: »Odaj Bogu slavu! Mi znamo da je taj čovjek grješnik.« ²⁵ A on odgovori: »Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: premda sam bio slijep, sada vidim.« ²⁶ Nato ga upitaše: »Što ti učini? Kako ti oči otvori?« ²⁷ Odgovori im: »Rekoh vam već i niste me saslušali. Zašto hoćete to opet čuti? Hoćete li i vi postati njegovim učenicima?«

²⁸ Tada ga izgrdiše te rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. ²⁹ Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.« ³⁰ Odgovori im čovjek: »To i jest čudnovato što ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. ³¹ Znamo da Bog grješnike ne uslišava, nego tko li je bogobojazan i njegovu volju vrši, toga uslišava. ³² Od pamtivijeka se nije čulo da bi itko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³ Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao učiniti ništa.« ³⁴ Odgovoriše mu: »Rođen si sav u grijesima i ti da nas učiš?« I izbaciše ga.

³⁵ Doču Isus da su ga izbacili te, našavši ga, reče: »Vjeruješ li ti u Sina Čovječjega?«^{[b] 36} On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da povjerujem u njega?« ³⁷ Reče mu Isus: »Vidio si ga, i taj koji govori s tobom - on je.« ³⁸ A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I pokloni mu se. ³⁹ Tada reče Isus: »Dođoh na ovaj svijet radi suda: da vide koji ne vide i da oslijepe koji vide.«

⁴⁰ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime te mu rekoše: »Zar smo i mi slijepi?«

⁴¹ Reče im Isus: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha, ali vi sad govorite: 'Vidimo'. Vaš grijeh ostaje.«

Dobri pastir

10 »Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi kroz vrata, nego negdje drugdje prelazi, kradljivac je i razbojnik. ² A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. ³ Njemu vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje poimence zove te ih izvodi. ⁴ A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce ga slijede, jer poznaju njegov glas. ⁵ A tuđina zasigurno neće slijediti, nego će od njega bježati, jer ne poznaju tuđinova glasa.« ⁶ Isus im izreče tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je time htio kazati. ⁷ Tada im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale.^[c]

⁹ Ja sam vrata. Tko li kroza me uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti te pašu nalaziti. ¹⁰ Kradljivac ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. ¹¹ Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce. ¹² Najamnik, koji nije pastir, i komu ovce ne pripadaju, čim spazi vuka da dolazi, ostavlja ovce i bježi - a vuk ih grabi i rastjeruje - ¹³ jer najamnik je, i nije mu stalo do ovaca.

¹⁴ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje poznaju mene. ¹⁵ Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

¹⁶ A imam i druge ovce koje nisu iz ovog ovčinjaka; treba da dovedem i njih, i čut će moj glas, i bit će jedno stado, jedan pastir.

¹⁷ Stoga me ljubi Otac što ja život svoj polažem da ga opet uzmem. ¹⁸ Nitko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od svojega Oca.«

¹⁹ I opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi. ²⁰ Mnogi su od njih govorili: »Zli je duh u njemu pa luduje. Što ga slušate?« ²¹ Drugi su govorili: »Ovo nisu riječi opsjednutoga. Može li zli duh slijepima oči otvarati?«

Isus jedno s Ocem

²² Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bijaše zima, ²³ a Isus je hodao u Hramu trijemom Salomonovim. ²⁴ Tada ga okružiše Židovi te ga ispitivahu: »Dokle ćeš nam dušu držati u dvojbi? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.«

²⁵ Odgovori im Isus: »Rekoh vam, ali ne vjerujete. Djela koja činim u ime svojega Oca, ona svjedoče za mene, ²⁶ ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i one me slijede. ²⁸ Ja im dajem život vječni, i one zasigurno neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. ²⁹ Ono što mi je Otac dao veće je od svega i nitko to ne može oteti iz Očeve ruke.^{[d] 30} Ja i Otac jedno smo.«

³¹ Tada Židovi opet zgrabiše kamenje da ga kamenuju. ³² Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³ Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer se ti, premda čovjek, praviš Bogom.« ³⁴ Odgovori im Isus:

»Nije li u vašem Zakonu zapisano: 'Ja rekoh: bogovi ste!' ³⁵ Ako bogovima nazva one kojima bijaše upućena riječ Božja - a Pismo se ne može dokinuti - ³⁶ možete li onda onomu, koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kazati: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'? ³⁷ Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ali ako činim, makar meni i ne vjerovali, vjerujte djelima, kako biste spoznali i razumjeli da je Otac u meni i ja u Ocu.«^[e]

³⁹ Tada su ga opet htjeli uhititi, ali im on izmaknu iz ruke.

⁴⁰ I ode opet preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krstio, i ondje ostade. ⁴¹ A mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamena, ali sve što je za ovoga rekao bijaše istinito.« ⁴² I ondje mnogi povjerovaše u njega.