Read the Gospels in 40 Days

Rastava

19 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. ² Slijedilo ga veliko mnoštvo, i ondje ih iscijeli.

³ Pristupe mu tada farizeji te ga, iskušavajući, upitaju: »Je li dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojega razloga?« ⁴ A on odgovori: »Niste li čitali da Stvoritelj od početka 'muško i žensko stvori ih' ⁵ i da reče: 'Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti ženi svojoj, i njih će dvoje biti jedno tijelo?' ⁶ Tako da više nisu dvoje, nego jedno tijelo. A što Bog sjedini, čovjek neka ne rastavlja!« ⁷ Rekoše mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi: dati otpusni list i otpustiti je?« ⁸ On im reče: »Mojsije vam je zbog otvrdjelosti vašega srca dopustio otpustiti svoje žene, ali od početka nije bilo tako. ⁹ A ja vam kažem: tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub.«^[a]

Neženstvo

¹⁰ Rekoše mu njegovi učenici: »Ako je takva što s mužem i ženom, bolje je ne ženiti se.« ¹¹ On im nato reče: »Ne prihvaćaju tu riječ svi, nego samo oni kojima je dano. ¹² Jer, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe majčine rodiše; ima nesposobnih koje su ljudi onesposobili; a ima nesposobnih koji su sami sebe onesposobili zbog kraljevstva nebeskoga. Tko može prihvatiti, neka prihvati!«

Isus i dječica

¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se. A učenici im priječili. ¹⁴ Isus im reče: »Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.« ¹⁵ I položi na njih ruke te ode odande.

Bogati mladić

¹⁶ I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje dobro trebam činiti da imam život vječni?« ¹⁷ On mu nato reče: »Zašto me pitaš o dobrome? Samo je Jedan dobar! Ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.« ¹⁸ »Koje?« - upita ga. A Isus reče: »Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! ¹⁹ Poštuj svoga oca i majku svoju!« i »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga!« ²⁰ Reče mu mladić: »Sve sam to držao. Što mi još nedostaje?«^{[b] 21} Reče mu Isus: »Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebesima. Onda dođi i slijedi me.« ²² Čuvši tu riječ, mladić ode žalostan, jer je imao veliki imetak.

²³ Onda Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. ²⁴ I opet vam kažem: lakše je devi proći kroz iglene ušice negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« ²⁵ Čuvši to, učenici su se veoma čudili govoreći: »Tko se onda može spasiti?« ²⁶ A Isus ih pogleda i reče im: »Ljudima je ovo nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Nagrada predanim sljedbenicima

²⁷ Tada mu Petar reče: »Evo, mi sve ostavismo i stadosmo te slijediti. Što ćemo onda za to imati?« ²⁸ Isus im reče: »Zaista, kažem vam, da ćete vi, koji me stadoste slijediti, o 'preporodu' - kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. ²⁹ I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili djecu, ili njive zbog imena mojega, primit će stostruko i baštiniti život vječni.

³⁰ Mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.«

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe unajmiti radnike za svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd. ³ Oko trećega sata izađe i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ A oni otiđoše. I opet izađe u šesti i deveti sat te učini isto. ⁶ Oko jedanaestog sata izađe i nađe još neke gdje stoje i reče im: 'Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne unajmi.' On im reče: 'Idite i vi u vinograd!' ⁸ A kad se spusti večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih do prvih.' ⁹ Dođoše tako oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. ¹⁰ Pa kad dođoše oni prvi, pomisliše da će primiti više, ali i oni primiše po denar. ¹¹ A kad primiše, stadoše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi su posljednji jedan sat radili, a izjednačio si ih s nama koji smo podnijeli cjelodnevnu tegobu i žegu.' ¹³ Nato on jednomu od njih odgovori: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se sa mnom pogodio po denar? ¹⁴ Uzmi svoje i idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je tvoje oko zavidno što sam ja darežljiv?' ¹⁶ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«^[c]

Treći navještaj muke i uskrsnuća

¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu učenika nasamo, te im putem reče:^{[d] 18} »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt ¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i raspnu, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Častohlepnost Zebedejevih sinova

²⁰ Tada mu pristupi majka sinova Zebedejevih, zajedno sa svojim sinovima. Pokloni se pred njim da od njega nešto zaište. ²¹ On joj reče: »Što želiš?« A ona mu reče: »Reci da ova moja dva sina sjednu u tvome kraljevstvu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.« ²² Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Rekoše mu: »Možemo.« ²³ A on im reče: »Moju ćete čašu, doduše, piti, ali da sjedite meni zdesna ili slijeva - ne pripada meni da to dadem; to je onih kojima je pripravio Otac moj.«^{[e] 24} Kad su to čula ostala desetorica, rasrde se na ta dva brata. ²⁵ A Isus ih dozva pa im reče: »Znate da vladari naroda gospoduju njima, i da ih velikaši njihovi drže pod svojom vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Nego, tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga. ²⁸ Tako i Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Dva slijepca

²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, slijedilo ga veliko mnoštvo. ³⁰ I gle, dva su slijepca sjedila kraj puta. Čuvši da prolazi Isus, povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!«^{[f] 31} Mnoštvo ih je ušutkivalo, ali oni još jače povikaše: »Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!« ³² Isus se zaustavi, dozva ih pa reče: »Što hoćete da vam učinim?« ³³ Rekoše mu: »Gospodine, da nam se otvore oči!« ³⁴ Isus se sažali i dotaknu im oči, te oni odmah progledaše i stadoše ga slijediti.