Read the Gospels in 40 Days

Razgovor s Nikodemom

3 Među farizejima bijaše neki čovjek, Nikodem mu ime, glavar židovski. ² On dođe k njemu noću i reče mu: »Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može ova znamenja činiti, koja ti činiš, a da Bog nije s njime.« ³ Isus mu odgovori:

»Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.«

⁴ Rekne mu Nikodem: »Kako se netko može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?« ⁵ Isus odgovori: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶ Što je rođeno od tijela, tijelo je, i što je rođeno od Duha, Duh je. ⁷ Nemoj se čuditi što ti rekoh: 'Trebate se roditi nanovo, odozgor.' ⁸ Vjetar, kao i Duh, puše gdje hoće; čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

⁹ Nikodem mu nato reče: »Kako to može biti?« ¹⁰ Isus mu odgovori: »Ti si učitelj u Izraelu, a ovo ne shvaćaš? ¹¹ Zaista, zaista, kažem ti, zborimo što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh o zemaljskome, i ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam reknem o nebeskome?

¹³ Nitko nije uzašao na nebo, do onaj koji siđe s neba - Sin Čovječji. ¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji, ¹⁵ da svaki koji vjeruje ima u njemu život vječni.

¹⁶ Jer Bog tako uzljubi svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina, kako nijedan koji u njega vjeruje ne bi propao, nego imao život vječni. ¹⁷ Bog, doista, ne posla Sina na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u ime Jedinorođenog Sina Božjega. ¹⁹ A ovo je sud: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi zavoljeli više tamu nego svjetlo, jer im djela bijahu zla. ²⁰ Doista, tko god čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, kako mu se djela ne bi razotkrila. ²¹ Ali tko čini istinu, k svjetlu dolazi, kako bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu.«

Još jedno svjedočanstvo Ivana Krstitelja

²² Poslije toga dođe Isus sa svojim učenicima u područje Judeje te je s njima ondje boravio i krštavao. ²³ A i Ivan je krštavao u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. I dolazili su i bili krštavani. ²⁴ Ivan, naime, još ne bijaše bačen u tamnicu.

²⁵ I dođe do prepirke Ivanovih učenika s nekim Židovom u vezi s obrednim pranjem.^{[a] 26} Tada dođoše k Ivanu i rekoše mu: »Rabbi, onaj što s tobom bijaše preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno on krsti, i svi dolaze k njemu.« ²⁷ A Ivan odgovori: »Nitko ne može ništa prisvojiti ako mu nije dano s neba. ²⁸ Vi mi sami svjedočite da rekoh: 'Ja nisam Krist', nego, 'Pred njim sam poslan.' ²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, veoma se raduje zaručnikovu glasu. Ta se dakle moja radost sada ispunila. ³⁰ On treba rasti, a ja se umanjivati.

³¹ Tko odozgor dolazi, nad svima je. Tko je sa zemlje, taj je zemaljski i zbori zemaljski. Tko s neba dolazi, nad svima je.^{[b] 32} On svjedoči o onome što je vidio i čuo, a njegova svjedočanstva nitko ne prima. ³³ Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴ Doista, onaj koga Bog posla zbori riječi Božje; jer On Duha ne daje na mjeru. ³⁵ Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko Sinu ne vjeruje, neće vidjeti života, nego Božji gnjev ostaje na njemu.«

Susret sa Samarijankom

4 Kad Isus dakle dozna da su farizeji čuli kako Isus pridobiva i krsti više učenika nego Ivan, ² premda sam Isus nije krštavao, nego njegovi učenici, ³ ostavi Judeju i ode ponovno u Galileju. ⁴ A trebao je proći kroz Samariju.

⁵ Tako dođe u samarijski grad zvani Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu. ⁶ Ondje bijaše zdenac Jakovljev. I umoran od putovanja, Isus je sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko šestog sata.

⁷ Neka žena iz Samarije dođe da zagrabi vode. Isus joj rekne: »Daj mi piti.« ⁸ Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kako bi kupili hrane. ⁹ Samarijanka mu nato rekne: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. ¹⁰ Isus joj odgovori:

»Da si ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori da mu daš piti, ti bi u njega bila zaiskala vode žive, i dao bi ti.«

¹¹ Žena mu rekne: »Gospodine, ni zagrabiti nemaš čime, a zdenac je dubok; otkuda ti onda voda živa? ¹² Zar si ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj zdenac - i on sam je iz njega pio i njegovi sinovi i njegova stoka?« ¹³ Isus joj odgovori:

»Tko god pije od ove vode opet će ožednjeti, ¹⁴ a tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka; nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja navire u život vječni.«

¹⁵ Žena mu rekne: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam, i da ne dolazim ovamo grabiti vodu.« ¹⁶ On joj odvrati: »Idi, zovni svoga muža pa dođi ovamo.« ¹⁷ Žena odgovori: »Nemam muža.« Rekne joj Isus: »Dobro si rekla: 'Nemam muža', ¹⁸ jer si imala pet muževa; i onaj kojeg sada imaš nije ti muž. Istinito si rekla.« ¹⁹ Rekne mu žena: »Gospodine, vidim da si ti prorok. ²⁰ Očevi su se naši klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.«

²¹ Isus joj odvrati: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²² Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznajemo, jer je spasenje od Židova. ²³ Ali dolazi čas - i sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Otac, doista, i traži takve da mu se klanjaju. ²⁴ Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i istini.« ²⁵ Rekne mu žena: »Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist, i kad on dođe, sve će nam objasniti.« ²⁶ Isus joj odvrati: »Ja sam, ja koji s tobom razgovaram.«

²⁷ I uto dođu njegovi učenici te se stadoše čuditi što sa ženom razgovara, ali ipak nijedan ne reče: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?« ²⁸ A žena tad ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: ²⁹ »Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist?« ³⁰ Oni izađoše iz grada te dođoše k njemu.

³¹ A učenici ga u međuvremenu nutkali: »Rabbi, jedi!« ³² Ali im on reče: »Imam za jelo hranu o kojoj vi ne znate.« ³³ Onda učenici govorahu međusobno: »Da mu nije tko donio jelo?« ³⁴ Rekne im Isus:

»Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla te dovršim djelo njegovo. ³⁵ Ne kažete li: 'Još četiri mjeseca pa dolazi žetva'? Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se zlate za žetvu! ³⁶ A žetelac prima plaću i sabire rod za vječni život, da se raduju zajedno i sijač i žetalac. ³⁷ Tako se obistinjuje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.' ³⁸ Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.«

³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Rekao mi je sve što sam učinila«, ⁴⁰ tako da su ga Samarijanci, kad su došli k njemu, molili da kod njih ostane. I ostade ondje dva dana. ⁴¹ I još ih je mnogo povjerovalo zbog njegove riječi. ⁴² A ženi su govorili: »Ne vjerujemo više zbog tvojega kazivanja, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«

Iscjeljenje sina kraljeva službenika

⁴³ Poslije dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴ Sam Isus, naime, posvjedoči da je prorok bez časti u svom zavičaju. ⁴⁵ Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše lijepo. Oni bijahu vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana, jer su i sami bili uzašli na blagdan.

⁴⁶ I dođe ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik čiji je sin bolovao u Kafarnaumu. ⁴⁷ Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i stade ga moliti da siđe i izliječi mu sina, koji je već bio na umoru. ⁴⁸ Isus mu tada reče: »Da ne vidite znamenja i čudesa, zasigurno ne biste povjerovali.« ⁴⁹ Rekne mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi prije no što mi dijete umre.« ⁵⁰ Odvrati mu Isus: »Idi, sin tvoj živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus te ode. ⁵¹ Dok je još silazio, njegove mu sluge pritrčaše u susret, govoreći da njegovo dijete živi. ⁵² Ispita ih dakle o satu u koji mu je bilo bolje, a oni mu rekoše: »Jučer o sedmom satu pusti ga ognjica.« ⁵³ Otac onda uvidje da je to bilo u onaj čas kad mu je Isus rekao: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav njegov dom. ⁵⁴ A ovo bje drugi znamen koji učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.