Read the Gospels in 40 Days
Isus pred Pilatom
23 I ustade sva ona svjetina i odvedoše ga k Pilatu 2 te ga stadoše optuživati: »Ovoga zatekosmo gdje zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.«
3 A Pilat ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« A on mu odgovori: »Ti kažeš.« 4 Nato Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku.« 5 A oni su navaljivali govoreći: »On buni narod poučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde.«
6 Čuvši to, Pilat ispita da li je taj čovjek Galilejac. 7 I čim sazna da je iz Herodove oblasti, posla ga Herodu, koji tih dana i sam bijaše u Jeruzalemu.
Isus pred Herodom
8 Kad Herod vidje Isusa, veoma se obradova, jer ga je već odavna želio vidjeti, zbog toga što je slušao o njemu, te se nadao od njega vidjeti da čini neki znamen. 9 Mnogo ga je ispitivao, ali mu on ništa ne odgovori. 10 A stajali su ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11 A i Herod ga zajedno sa svojim vojnicima prezre i naruga mu se, te ga odjene u sjajnu haljinu i posla natrag Pilatu. 12 Toga dana Pilat i Herod postadoše međusobno prijatelji, jer prije toga bijahu u neprijateljstvu jedan s drugim.
Isus osuđen na smrt
13 Pilat dade sazvati glavare svećeničke, ostale glavare i narod 14 te im reče: »Dovedoste mi ovoga čovjeka kao da potiče narod na bunu. I ja, evo, ispitavši ga pred vama, ne nađoh na ovom čovjeku nikakve krivnje za koju ga optužujete. 15 A ni Herod, jer ga posla natrag k nama. I evo, on nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt.[a] 16 Kaznit ću ga dakle i pustiti.« (17) [b]
18 Nato oni svi uglas povikaše: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« 19 A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.
20 Pilat im se tada ponovno obrati, hoteći pustiti Isusa, 21 ali su oni vikali: »Raspni! Raspni ga!« 22 On im i treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu nikakve smrtne krivnje. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 23 A oni su i dalje u sav glas navaljivali, ištući da ga se raspne. I njihovi su glasovi prevladali. 24 Tada Pilat presudi da im se udovolji zahtjevu 25 pa pusti onoga koji bijaše bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, koga su iskali, a Isusa predade njima na volju.
Put prema mjestu raspeća
26 I kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji se vraćao s polja te na njega staviše križ da ga nosi za Isusom.
27 Slijedilo ga veliko mnoštvo naroda i žena koje su plakale i naricale za njim. 28 Okrenuvši se prema njima, Isus reče: »Kćeri Jeruzalemske! Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad svojom djecom. 29 Jer evo dolaze dani kada će se reći: 'Blažene nerotkinje, utrobe koje ne rodiše i prsa koja ne dojiše!' 30 Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i brežuljcima: 'Pokrijte nas!' 31 Jer ako se tako čini sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«
Raspeće
32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih smaknu s njime. 33 I kad dođoše na mjesto koje se zove Lubanja, raspeše ondje njega i zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva. 34 A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!«
I razdijeliše njegove haljine bacivši kocke.[c]
35 A narod je stajao i promatrao. Rugali mu se i glavari, govoreći: »Druge je spasio, neka spasi samoga sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«[d] 36 Izrugaše mu se i vojnici. Prilazili su mu i prinosili ocat, 37 govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi samoga sebe!«
38 A nad njim bijaše i natpis: »Ovo je kralj židovski.«[e]
Zločinci na križu
39 Jedan je od obješenih zločinaca hulio na njega, govoreći: »Nisi li ti Krist? Spasi samoga sebe i nas!« 40 A drugi ga korio: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41 Mi doduše pravedno, jer primamo što smo za počinjeno i zaslužili, ali ovaj nikakva zla ne učini.« 42 I reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!« 43 On mu reče: »Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Isusova smrt
44 I bijaše već oko šestog sata kad tama nastade po svoj zemlji, sve do devetoga sata - 45 jer sunce pomrča. A hramski se zastor razdrije po sredini.[f]
46 I zavapivši jakim glasom, Isus reče: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.
47 Kad stotnik vidje što se dogodi, stade slaviti Boga, govoreći: »Doista, ovaj čovjek bijaše pravednik.« 48 A sve mnoštvo koje se skupilo na taj prizor, kad vidje što se dogodi, vraćalo se udarajući se u prsa. 49 Podalje su stajali svi njegovi znanci. To su gledale i žene koje su ga pratile od Galileje.
Ukop
50 I gle, neki dobar i pravedan čovjek imenom Josip; premda vijećnik - 51 on ne bijaše pristao uza njihovu odluku i postupak. Bijaše iz Arimateje, judejskoga grada, i iščekivao je kraljevstvo Božje. 52 On pristupi Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. 53 I skinuvši ga, povi ga u platno i položi u isklesanu grobnicu u koju još nitko ne bje položen. 54 A bijaše dan Priprave i svitala je subota.
55 Žene koje bijahu zajedno s Isusom došle iz Galileje to su pratile, pa promotriše grob i kako je položeno njegovo tijelo. 56 Onda se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. A u subotu su počinule, prema propisu.
Uskrsnuće Isusovo
24 Prvoga dana u tjednu, o praskozorju, dođoše one na grob noseći mirise koje pripraviše. 2 Nađoše kamen otkotrljan od groba. 3 Uđoše, ali tijela Gospodina Isusa ne nađoše. 4 I dok su stajale zbunjene zbog toga, kad gle: a to dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše preda njih. 5 Prestrašene prignuše lica k zemlji, a oni im rekoše: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? 6 Nije ovdje - uskrišen je! Sjetite se kako vam je zborio dok je još bio u Galileji, 7 da Sin Čovječji 'treba da bude predan u ruke grješnih ljudi, i da bude raspet, i trećega dana da ustane.'« 8 I one se prisjetiše njegovih riječi te, 9 vrativši se s groba, dojaviše sve to Jedanaestorici i svima drugima. 10 Bijahu to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva; i ostale zajedno s njima. Kazivale su to apostolima, 11 ali se njima njihove riječi pričinile kao besmislica i nisu im vjerovali.
12 A Petar ustade i potrča na grob. Nadvirivši se, opazi samo povoje. I ode, čudeći se u sebi što se to dogodilo.
Ukazanje na putu u Emaus
13 I gle, dvojica od njih toga istoga dana bila su na putu u selo koje se zove Emaus, šezdeset stadija udaljeno od Jeruzalema. 14 Razgovarali su međusobno o svemu tome što se dogodilo. 15 Dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se i sam Isus te nastavi putem s njima. 16 Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju. 17 On im reče: »Kakve su to riječi što ih putem jedan s drugim izmjenjujete?« Oni se, sumorni, zaustaviše.[g] 18 Jedan mu od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini pridošlica u Jeruzalemu koji ne sazna što se u njemu ovih dana dogodilo?« 19 »Što?« - upita ih. A oni mu rekoše: »Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bje prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom; 20 kako ga glavari svećenički i glavari naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga raspeše. 21 Mi smo se pak nadali da je on onaj koji će otkupiti Izraela. Ali uza sve to, ovo je već treći dan otkako se to dogodilo. 22 A i neke nas žene od naših zbuniše. U zoru su bile na grobu, 23 ali njegova tijela ne našavši, dođoše govoreći da su vidjele ukazanje anđela, koji su kazali da on živi. 24 I neki od naših otiđoše na grob i nađoše onako kako i žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
25 A on im reče: »O nerazumni i srca spora da vjerujete u sve što su govorili proroci! 26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« 27 I počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im ono što je u svim Pismima o njemu.
28 Približiše se tad selu u koje su išli, a on se pričini kao da ide dalje. 29 No oni navališe, govoreći: »Ostani s nama; ta predvečerje je i dan se već gasi!« I uđe da ostane s njima. 30 I dok je bio s njima za stolom, uzevši kruh izreče blagoslov te im, razlomivši, davaše. 31 Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga; a on iščeznu ispred njih. 32 Rekoše potom jedan drugomu: »Nije li srce naše gorjelo u nama dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?«[h]
33 Ustadoše istoga časa i vratiše se u Jeruzalem. I nađoše zajedno okupljenu Jedanaestoricu i one s njima, 34 koji su govorili: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu.« 35 A oni im ispripovijedaju ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Ukazanje apostolima
36 Dok su oni još to govorili, stade on usred njih i rekne im: »Mir vama!« 37 A oni, preneraženi i prestrašeni, mislili su da gledaju duha. 38 I on im reče: »Zašto ste uplašeni? I zbog čega sumnje naviru u vašemu srcu? 39 Pogledajte moje ruke i moje noge! To sam ja! Opipajte me i vidite, jer duh nema tijela i kostiju, kao što vidite da ja imam.« 40 I rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se snebivali, reče im: »Imate li ovdje što za jelo?« 42 Oni mu pružiše komad pečene ribe.[i] 43 On uze i pojede pred njima.
44 Onda im reče: »Ovo su riječi moje koje sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba se ispuniti sve što je zapisano o meni u Zakonu Mojsijevu, u Prorocima i Psalmima.« 45 Tada im otvori um da razumiju Pisma. 46 I reče im: »Ovako je pisano, da će Krist trpjeti i trećega dana ustati od mrtvih 47 te da se u njegovo ime propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.[j] 48 Vi ste svjedoci toga. 49 I evo, ja šaljem obećanje Oca svojega na vas; vi pak ostanite u gradu sve dok se ne zaodjenete Silom s visine.«
Uzašašće
50 Tada ih izvede napolje, prema Betaniji, te podigavši svoje ruke, blagoslovi ih.[k] 51 I dok ih je blagoslivljao, udalji se od njih i uznesen bijaše na nebo. 52 A oni se pokloniše pred njim te se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. 53 I bili su stalno u Hramu blagoslivljajući Boga.[l]
Copyright © 2001 by Life Center International