Read the Gospels in 40 Days

Primjer vjere

7 Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, tako da im doprije do ušiju, uđe u Kafarnaum. ² Nekomu stotniku sluga bijaše bolestan, gotovo na umoru, a bijaše mu veoma drag. ³ Čuvši za Isusa, posla k njemu starješine židovske, moleći ga da dođe kako bi mu ozdravio slugu. ⁴ Oni dođoše k Isusu i stadoše ga usrdno moliti: »Dostojan je da mu to učiniš, ⁵ jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio!«

⁶ Isus se uputi s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, stotnik posla prijatelje da mu kažu: »Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov. ⁷ Zato se nisam smatrao dostojnim da dođem k tebi. Nego, reci riječ - da ozdravi moj sluga!^{[a] 8} Jer i ja, premda sam čovjek vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa kad jednomu kažem: 'Idi!' - i ide, a drugome: 'Dođi!' - i dođe. A sluzi svome: 'Učini to!' - i učini.« ⁹ Čuvši to, Isus mu se zadivi te, okrenuvši se mnoštvu koje ga je slijedilo, reče: »Kažem vam, ni u Izraelu tolike vjere ne nađoh!« ¹⁰ Kad su se oni koji su bili poslani vratili kući, nađoše slugu zdrava.

Uskrišenje udovičina sina

¹¹ Ode zatim u grad zvani Nain. S njime su išli njegovi učenici i silno mnoštvo. ¹² Približi se gradskim vratima, kad gle: iznosili su mrtvaca, sina jedinca u majke koja bijaše udovica. S njome je bilo brojno mnoštvo iz grada. ¹³ Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom te joj reče: »Ne plači!« ¹⁴ I pristupivši, dotaknu se nosila; nosači zastadoše, a on reče: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« ¹⁵ I podiže se mrtvac i stade govoriti, a on ga predade njegovoj majci. ¹⁶ Sve ih obuze strah. Slavili su Boga govoreći: »Prorok velik ustade među nama!« i »Pohodi Bog narod svoj!« ¹⁷ Ovaj se glas o njemu proširi po cijeloj Judeji i po svoj okolici.

Isus o Ivanu Krstitelju

¹⁸ O svemu tome dojaviše Ivanu njegovi učenici. Dozvavši dvojicu svojih učenika, Ivan ¹⁹ ih posla Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?«^{[b] 20} Došavši k njemu, ovi mu ljudi rekoše: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'« ²¹ On je upravo u taj čas iscijelio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova, i mnogim je slijepcima podario vid. ²² Tada im odgovori: »Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. ²³ I blažen je onaj tko se ne sablazni o mene!«

²⁴ Kad Ivanovi glasnici otiđoše, stade on govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju pogledati? Trsku koju vjetar njiše? ²⁵ Ili što ste izašli vidjeti? Čovjeka u meke haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskoši u kraljevskim su dvorima. ²⁶ Onda što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. ²⁷ On je Onaj o kome je pisano:

²⁸ Kažem vam, među rođenima od žena nema većega od Ivana; ipak je i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći od njega.^{[c] 29} I sav narod koji je slušao, i carinici, priznadoše da je Bog u pravu, krstivši se Ivanovim krštenjem. ³⁰ A farizeji i zakonoznanci prezreše Božji naum za njih, ne htjevši da ih on krsti.«

Isus o suvremenicima

³¹ »Čemu ćemo onda reći da su nalik ljudi ovoga naraštaja? Komu su nalik? ³² Nalik su dječici što sjede na trgu i jedni drugima dovikuju, pa govore: 'U frule vam zasvirasmo i ne zaigraste, tužaljke zapjevasmo i ne zaplakaste.' ³³ Jer došao je Ivan Krstitelj; niti jede kruha, niti pije vina, a vi govorite: 'Zlog duha ima.' ³⁴ Došao je Sin Čovječji; jede i pije, a vi govorite: 'Gle proždrljivca i pijanice, prijatelja carinika i grješnika.' ³⁵ Ali opravda se mudrost pred svom svojom djecom.«

Grješnica kojoj je mnogo oprošteno

³⁶ Neki farizej molio ga je da blaguje s njime, te on uđe u kuću farizejevu i smjesti se za stol. ³⁷ Kadli eto neke žene, koja bijaše grješnica u gradu; doznavši da je on za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu pomasti ³⁸ i stade straga do njegovih nogu. Plačući, suzama mu poče oblijevati noge. Svojom ih je kosom otirala, cjelivala ih i mazala pomašću.

³⁹ Vidjevši to farizej koji ga bijaše pozvao, reče u sebi: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ta žena što ga se dotiče - da je grješnica.« ⁴⁰ Isus mu nato odgovori: »Šimune, imam ti nešto reći.« »Učitelju«, prihvati on, »reci!« ⁴¹ »Dvojica su dužnika dugovali nekom vjerovniku; jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. ⁴² Kako nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« ⁴³ Šimun odgovori: »Smatram, onaj komu je više oprostio.« On mu nato reče: »Pravo si prosudio.«

⁴⁴ I okrenuvši se ženi, reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ušao sam ti u kuću, vode mi na noge nisi dao; a ona mi je suzama svojim noge oblila i kosom ih svojom otrla. ⁴⁵ Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđoh, ne prestade mi nogu cjelivati. ⁴⁶ Uljem mi glavu nisi pomazao, a ona mi je pomašću noge pomazala. ⁴⁷ Stoga, kažem ti, njezini su mnogi grijesi oprošteni, jer je ljubila mnogo. Komu se pak malo oprašta, ljubi malo.«

⁴⁸ A njoj reče: »Grijesi su ti oprošteni!« ⁴⁹ Oni koji su bili s njime za stolom stadoše među sobom govoriti: »Tko je ovaj što i grijehe oprašta?« ⁵⁰ I reče ženi: »Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«

Žene u službi Evanđelja

8 Potom je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Evanđelje o kraljevstvu Božjemu. S njime su bila Dvanaestorica ² i neke žene koje bijahu iscijeljene od zlih duhova i bolesti: Marija koja se zove Magdalena, iz koje je bilo izašlo sedam zlih duhova, ³ i Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, te Suzana i mnoge druge koje su im služile svojim imanjima.^[d]

Prispodoba o sijaču

⁴ Kako se skupljalo veliko mnoštvo, te su dolazili k njemu iz svakoga grada, reče on u prispodobi:

⁵ »Izađe sijač sijati sjeme. I dok je sijao, jedno pade uz put, i bi pogaženo te ga ptice nebeske pozobaše. ⁶ Drugo pade na stijenu; i čim izniknu, usahnu jer nije imalo vlage. ⁷ Drugo opet pade u trnje, a trnje uzraste skupa s njime i uguši ga. ⁸ A neko drugo pade na dobru zemlju, izniknu i dade strostruki rod.« Rekavši to, viknu: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

⁹ Njegovi ga učenici upitaju kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ On nato reče: »Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali ostalima tek u prispodobama, 'da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju'.

¹¹ A ovo je ta prispodoba: Sjeme je riječ Božja. ¹² Oni 'uz put', to su oni koji čuju; zatim dolazi đavao i otima Riječ iz srca njihova da ne bi uzvjerovali i spasili se. ¹³ A 'na stijeni', to su oni koji, kad čuju, primaju Riječ s radošću, ali nemaju korijena; oni neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade 'u trnje', to su oni koji čuju, no odu pa se pod brigama, bogatstvom i životnim užicima uguše i ne donesu zrela roda. ¹⁵ Ono pak u 'dobroj zemlji', to su oni koji čuju i drže Riječ u plemenitu i dobru srcu, i donose rod u ustrajnosti.«

Prispodoba o svjetiljci

¹⁶ »Nitko pak zapalivši svjetiljku, ne pokriva je posudom, niti je stavlja ispod postelje, nego je stavlja na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlo. ¹⁷ Jer ništa nije skriveno a da se neće očitovati, niti išta ima tajno a da se ne bi doznalo i objelodanilo. ¹⁸ Pazite dakle kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati, a tko nema, tomu će se oduzeti i ono što misli da ima.«

Isusova prava rodbina

¹⁹ Dođoše k njemu majka i njegova braća, ali nisu mu mogli prići zbog mnoštva. ²⁰ Dojaviše mu: »Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti!« ²¹ A on im odgovori: »Moja majka i moja braća oni su koji slušaju riječ Božju i vrše je.«

Isus stišava oluju

²² Jednoga dana uđe u lađicu on i učenici njegovi, te im reče: »Prijeđimo na drugu stranu jezera.« I isploviše. ²³ Dok su plovili, on zaspa. Tada se na jezero spusti olujni vjetar i voda stade prodirati, te bijahu u pogibli. ²⁴ Oni pristupiše i probudiše ga, govoreći: »Učitelju, učitelju! Ginemo!« A on se probudi, zaprijeti vjetru i uspjenjenom valovlju, te se oni smiriše i nastade utiha. ²⁵ Reče im tada: »Gdje je vaša vjera?« A oni, prestrašeni, začudiše se, govoreći jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se?«

Opsjednuti Gerazenac

²⁶ Doploviše u gerazenski kraj, koji je nasuprot Galileji.^{[e] 27} Čim izađe na kopno, ususret mu iz grada dođe neki čovjek koji je imao zle duhove. Već se dugo vremena nije odijevao niti boravio u kući, nego po grobnicama.^[f]

²⁸ Kad ugleda Isusa, kriknu, pade ničice pred njega i jakim glasom reče: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« ²⁹ Bijaše, naime, zapovjedio nečistome duhu da izađe iz toga čovjeka. Jer ga već dugo vremena bijaše držao pa su ga čuvali vezana u lancima i verigama, a on bi raskidao okove, i zli bi ga duh gonio u pustinju. ³⁰ Isus ga upita: »Kako ti je ime?« On pak reče: »Legija«, jer su mnogi zli dusi ušli u njega. ³¹ Oni su ga preklinjali da im ne zapovjedi vratiti se u Bezdan.

³² Veliko je krdo svinja paslo ondje u gori, pa ga oni stadoše preklinjati da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. ³³ Zli dusi nato izađoše iz čovjeka te uđoše u svinje. Krdo se sjuri niz padinu u jezero i podavi se.

³⁴ Kad svinjari vidješe što se dogodilo, pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. ³⁵ I ljudi izađoše vidjeti što se dogodilo, pa dođoše k Isusu i nađoše onoga čovjeka, iz koga bijahu izašli zli dusi, gdje odjeven i pri zdravoj pameti sjedi do Isusovih nogu. I prestrašiše se. ³⁶ Oni pak koji to vidješe, ispripovjediše kako se opsjednuti spasio. ³⁷ I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gerazenske da ode od njih, jer ih obuze velik strah. On uđe u lađicu i vrati se.^[g]

³⁸ A čovjek iz koga bijahu izašli zli dusi molio ga je da bude s njime. No on ga otpusti govoreći: ³⁹ »Vrati se svojoj kući i pripovijedaj što ti Bog učini.« I on ode razglašujući po svemu gradu što mu je Isus učinio.

Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice

⁴⁰ Kad se Isus vraćao, dočeka ga mnoštvo, jer ga svi bjehu očekivali. ⁴¹ I gle, dođe čovjek imenom Jair, koji bijaše nadstojnik sinagoge. On pade pred Isusove noge, usrdno ga moleći da uđe u njegovu kuću, ⁴² jer imaše kćerku jedinicu, od oko dvanaest godina, koja je umirala.

Dok je išao onamo, mnoštvo se tiskalo oko njega. ⁴³ A neka žena, koja je već dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, i koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike a nitko je nije mogao iscijeliti,^{[h] 44} priđe mu odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine, a izljev joj krvi odmah prestade. ⁴⁵ »Tko me se dotaknu?« - upita Isus. A kako su svi nijekali, Petar reče: »Učitelju, mnoštvo te gura i tiska.«^{[i] 46} A Isus reče: »Netko me se dotaknu, jer osjetih da iz mene izlazi sila.« ⁴⁷ Kad žena uvidje da se nije skrila, pristupi dršćući, pade pred njega ničice, te mu pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. ⁴⁸ A on joj reče: »Kćeri! Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«

⁴⁹ Dok je on još govorio, dođe netko od nadstojnikovih ukućana, govoreći: »Kći ti je umrla. Ne muči više učitelja.« ⁵⁰ Kad je Isus to čuo, reče mu: »Ne boj se, samo vjeruj, i bit će spašena!« ⁵¹ Kad dođe u kuću, nikomu ne dopusti da s njime uđe osim Petru, Ivanu, Jakovu te ocu djetetovu i majci. ⁵² Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: »Ne plačite, jer ona nije umrla, nego spava.« ⁵³ A oni mu se podsmjehivahu, znajući da je umrla. ⁵⁴ A on, prihvativši je za ruku, viknu: »Dijete, ustani!« ⁵⁵ I njezin se duh povrati, te ona odmah ustade, a on zapovjedi da joj dadu jesti. ⁵⁶ Njezini se roditelji zapanjiše, a on im zapovjedi da nikomu ne reknu što se dogodilo.

Poslanje apostola

9 Sazvavši Dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim dusima i da iscjeljuju od bolesti. ² I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.^{[j] 3} Reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dviju haljina! ⁴ U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa dalje pođite. ⁵ A koji god vas ne prime, izlazeći iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih.« ⁶ Oni otiđoše; prolazili su po selima navješćujući Evanđelje i iscjeljujući posvuda.

Herodova nedoumica

⁷ Dočuo Herod tetrarh o svemu što se događa pa se dvoumio, jer su neki govorili da je Ivan uskrišen od mrtvih, ⁸ neki da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao koji od davnašnjih proroka. ⁹ Herod pak reče: »Ivanu sam ja glavu odrubio, a tko je onda ovaj o kome toliko slušam?« I tražio je da ga vidi.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

¹⁰ Vrativši se, apostoli ispripovjediše Isusu sve što su učinili. On ih uze sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. ¹¹ Mnoštvo pak, doznavši za to, stade ga slijediti. On ih primi, te im je govorio o kraljevstvu Božjem, liječeći one koji su trebali iscjeljenje.

¹² Dan je već gasnuo. Pristupiše mu tad Dvanaestorica te mu rekoše: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu sebi štogod za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.« ¹³ A on im reče: »Dajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više nego samo pet kruhova i dvije ribe; osim da mi pođemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« ¹⁴ Jer bijaše oko pet tisuća muškaraca. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupine po pedesetak.« ¹⁵ Oni učiniše tako te svi posjedaše. ¹⁶ A on, uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi te davaše učenicima da iznesu pred mnoštvo. ¹⁷ I svi jedoše i nasitiše se, a od ulomaka što im je preteklo nakupiše dvanaest košara.

Ispovijest Petrova

¹⁸ Dok je jednom nasamo molio, s njime su bili učenici. I on ih upita: »Što govore ljudi, tko sam ja?« ¹⁹ Nato mu odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj; drugi da si Ilija, a neki da ustade jedan od davnašnjih proroka.« ²⁰ On ih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar nato odgovori: »Krist Božji!«

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

²¹ Zaprijetivši im, zapovjedi da to nikomu ne kazuju, ²² rekavši: »Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, ali će trećega dana biti uskrišen.«

Zahtjevi učeništva

²³ Svima je pak govorio: »Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe i neka svaki dan uzima križ svoj i slijedi me. ²⁴ Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko zbog mene svoj život izgubi, taj će ga spasiti. ²⁵ Ta što koristi čovjeku da je sav svijet stekao, a samoga sebe izgubio ili upropastio? ²⁶ Jer tko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. ²⁷ Kažem vam pak, uistinu, ima nekih što stoje ovdje koji zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.«

Preobraženje

²⁸ Nekih osam dana poslije tih besjeda, uzevši Petra, Ivana i Jakova, uzađe on na goru da se pomoli. ²⁹ I dok se molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade blistavo bijela. ³⁰ I gle, dva su čovjeka razgovarali s njime; bijahu to Mojsije i Ilija. ³¹ Ukazavši se u slavi razgovarali su o njegovu Izlasku, koji se imao dovršiti u Jeruzalemu. ³² A Petar i oni što su bili s njime bijahu svladani snom. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka što stajahu s njime. ³³ Dok su se oni rastajali od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori. ³⁴ Dok je on to još govorio, pojavi se oblak te ih zasjenjivaše, a oni se prestrašiše kad zađoše u oblak. ³⁵ A iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«^{[k] 36} I tek što se začu glas, Isus osta sam. A oni zašutješe i nikomu onih dana ništa ne ispripovjediše o onome što su vidjeli.

Opsjednuti padavičar

³⁷ I sutradan, kad su sišli s gore, u susret mu izađe veliko mnoštvo, ³⁸ kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te, pogledaj moga sina, jer jedinac mi je. ³⁹ A evo, duh ga spopada, te on odmah stane vrištati; i trese ga da se zapjeni. Jedva ga ostavlja, pošto ga svega slomi. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.« ⁴¹ Isus nato odgovori: »O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« ⁴² Dok je još prilazio, zli duh tresnu njime o tlo i potrese ga. Ali Isus zaprijeti nečistom duhu i izliječi dječaka te ga vrati njegovu ocu. ⁴³ Svi su bili zadivljeni veličanstvenošću Božjom.

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

I dok su se svi čudili svemu što je činio, reče on svojim učenicima: ⁴⁴ »Neka vam ove riječi sjednu u uši: Doista, Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima!« ⁴⁵ Ali oni nisu razumijevali te besjede, jer im bijaše skrivena tako da je ne shvatiše, a bojali su se upitati ga o tome.

Tko je najveći?

⁴⁶ Među njima se pak podiže raspra o tome tko bi od njih bio najveći. ⁴⁷ A Isus, poznavajući namisao njihova srca, uze malo dijete, postavi ga uza se, ⁴⁸ te im reče: »Tko god primi ovo malo dijete u moje ime, mene prima. A tko god prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, taj je velik.«

Tko nije protiv vas, za vas je

⁴⁹ Nato Ivan reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove, i branili smo mu, jer te ne slijedi s nama.« ⁵⁰ Reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

Negostoljubivi Samarijanci

⁵¹ Kad su se navršavali dani uzeća njegova, on čvrsto odluči poći u Jeruzalem ⁵² te posla pred sobom glasnike. Oni otiđoše i uđoše u samarijansko selo da mu priprave mjesto. ⁵³ Ali ga oni ne primiše, jer se bijaše zaputio u Jeruzalem. ⁵⁴ Vidjevši to učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da prizovemo oganj da siđe s neba i proždre ih?«^{[l] 55} No on se okrenu i ukori ih. ⁵⁶ I otiđoše u drugo selo.^[m]

Slijedit ću te, ali...

⁵⁷ Dok su išli putem, netko mu reče: »Slijedit ću te kamo god ti pošao.« ⁵⁸ A Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti.« ⁵⁹ A drugomu reče: »Slijedi me!« Ali on reče: »Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem ukopati svoga oca.«^{[n] 60} A on mu nato reče: »Pusti neka mrtvi ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« ⁶¹ Reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se pozdravim sa svojim ukućanima.« ⁶² A Isus mu reče: »Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«