Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Read the Gospels in 40 Days

Read through the four Gospels--Matthew, Mark, Luke, and John--in 40 days.
Duration: 40 days
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)
Version
Evanđelje po Luki 1-3

Predgovor

Budući da već mnogi poduzeše sastaviti prikaz o događajima koji su se ispunili među nama, onako kako nam ih predadoše oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, to i ja odlučih - pošto sam pomno ispitao sve od početka - da ti to po redu napišem, vrli Teofile, da se osvjedočiš o pouzdanosti riječi o kojima si poučen.

Navještaj rođenja Ivana Krstitelja

U dane Heroda, judejskoga kralja, bijaše neki svećenik imenom Zaharija, iz reda Abijina. Njegova žena bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom; živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Ali nisu imali djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već u poodmaklim godinama.

I dok je on po rasporedu svojega reda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade da prema običaju svećeništva uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10 Za vrijeme prinošenja kada sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11 Tada se njemu ukaza anđeo Gospodnji koji je stajao s desne strane kadionoga žrtvenika. 12 Ugledavši ga, Zaharija se uplaši i strah ga obuze. 13 Anđeo mu pak reče: »Ne boj se, Zaharija, jer molitva je tvoja uslišana! Tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Ivan. 14 On će ti biti radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju, 15 jer će biti velik pred Gospodinom. Neće piti ni vina ni drugoga opojnog pića, i bit će ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe. 16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17 On će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k razboritosti pravednih, te pripravi Gospodinu narod spreman.«

18 A Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to znati? Jer ja sam star i žena je moja u svojim poodmaklim godinama.« 19 Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i navijestim ti ovu radosnu vijest. 20 I evo, zato što nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se to ne dogodi.«

21 A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko dugo zadržao u Svetištu. 22 A kad je izašao, ništa im nije mogao govoriti, te zaključiše da je morao u Svetištu vidjeti ukazanje. On im se pak pokušavao izraziti pokretima, no i dalje je ostao nijem.

23 Kad se dani njegova službovanja navršiše, on se vrati svojoj kući. 24 A poslije tih dana njegova žena Elizabeta zatrudnje. Krila se pet mjeseci govoreći: 25 »Tako mi je učinio Gospodin u dane kad pogleda na me da skine sramotu moju pred ljudima«.

Navještaj Isusova rođenja

26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, 27 k djevici zaručenoj mužu imenom Josip, iz kuće Davidove. A ime je djevici bilo Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milošću obdarena! Gospodin s tobom!«[a] 29 Ona se smete na te riječi i stade premišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Jer našla si milost kod Boga. 31 I evo, zatrudnjet ćeš i roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, njegova oca. 33 On će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

34 Nato Marija upita anđela: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na tebe, i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to novorođenče, Sveto, biti nazvano Sin Božji.[b] 36 I evo, Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona je začela sina u svojoj starosti; ovo je već šesti mjesec njoj, koju su zvali nerotkinjom. 37 Jer Bogu ništa nije nemoguće!« 38 A Marija reče: »Evo sluškinje Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!« I anđeo ode od nje.

Marijin pohod Elizabeti

39 Tih dana ustade Marija i uputi se žurno u gorje, u grad Judin. 40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41 I tek što Elizabeta začu Marijin pozdrav, poskoči čedo u njezinoj utrobi. Elizabeta se ispuni Duhom Svetim, 42 te uzviknu iza svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43 I otkuda meni to da majka Gospodina mojega dođe k meni? 44 Jer gle, čim glas tvoga pozdrava doprije do mojih ušiju, poskoči čedo od veselja u utrobi mojoj. 45 Blažena ona koja povjerova da će doći do ispunjenja onoga što joj je rečeno od Gospodina!«

Marijin hvalospjev

46 Tada Marija reče:

47 »Veliča duša moja Gospodina
i duh moj klikće u Bogu,
Spasitelju mojemu,
48 jer pogleda na neznatnost sluškinje svoje.
Jer gle: odsad će me blaženom
naraštaji svi zvati,
49 jer mi velika djela učini Svemogući -
Ime je njegovo sveto.
50 Milosrđe je njegovo
od naraštaja do naraštaja
nad onima koji ga se boje.
51 On pokaza snagu mišice svoje,
i rasprši ohole u namisli srca njihova.
52 On sruši silnike s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
53 On gladne ispuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
54 On prihvati Izraela, slugu svojega,
prisjetivši se milosrđa
55 - kao što reče ocima našim -
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

56 A Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; onda se vrati svojoj kući.

Rođenje Ivana Krstitelja

57 Elizabeti se pak navrši vrijeme da rodi; i porodi sina. 58 Kad njezini susjedi i rođaci dočuše da joj Gospodin iskaza veliko milosrđe, radovali su se s njom.

59 Osmoga dana dođoše obrezati djetešce i htjedoše ga prozvati Zaharijom, imenom njegova oca, 60 ali njegova majka nato reče: »Ne, nego će se zvati Ivan!« 61 Rekoše joj: »Nema nikoga od tvoje rodbine koji se zove tim imenom.« 62 Tada znakovima upitaju oca kako bi ga on želio nazvati. 63 On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime.« I svi se začudiše. 64 A njemu se odmah otvoriše usta i jezik, te stade govoriti blagoslivljajući Boga.

65 I strah obuze sve njihove susjede. O svim se tim događajima pripovijedalo po svem gorju judejskom. 66 Svi koji su slušali, pohraniše ih u srce svoje, pitajući se: »Što li će dakle biti od ovoga djetešceta?« I doista, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Zaharijin hvalospjev

67 A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duhom Svetim i stade prorokovati:

68 »Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
jer pohodi narod svoj i otkup mu izvrši,
69 i podiže nam rog spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
70 kao što je progovorio ustima
svetih proroka svojih od davnine:
71 Spasenje od neprijatelja naših,
i od ruke sviju koji nas mrze;
72 da iskaže milosrđe ocima našim,
i sjeti se svetoga Saveza svojega,
73 zakletve kojom se zakle
Abrahamu, ocu našemu,
da će nam dati,
74 da bez straha,
izbavljeni iz ruke neprijatelja,
služimo Njemu
75 u svetosti i pravednosti pred Njim
u sve dane svoje.
76 A ti, djetešce, zvat ćeš se prorok Svevišnjega,
jer ćeš pred Gospodinom ići,
da mu putove pripraviš,
77 da narodu njegovu pružiš
spoznaju spasenja po oprostu grijeha njihovih,
78 po najdubljem milosrđu Boga našega,
po kojem će nas s visine
pohoditi Zvijezda što se rađa,[c]
79 da obasja one što sjede u tmini
i u sjenci smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.«

80 A dječačić je rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svojega očitovanja pred Izraelom.

Isusovo rođenje

U one dane izađe naredba cara Augusta da se popiše sav svijet. Taj popis, prvi, obavljen je za Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. I svi se pođoše upisati, svaki u svoj grad.

Tada i Josip, jer je bio iz doma i loze Davidove, uzađe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, da se upiše s Marijom, zaručenom si ženom, koja bijaše trudna. Dok su bili ondje, navršiše joj se dani da rodi. I rodi sina svojega prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer u svratištu za njih nije bilo mjesta.

U tom su kraju bili vani u polju pastiri koji su noću čuvali stražu kod svojih stada. A anđeo im Gospodnji pristupi, i slava ih Gospodnja obasja, te se oni veoma prestrašiše. 10 I anđeo im reče: »Ne bojte se! Jer vam, evo, navješćujem veliku radost koja će biti svemu narodu: 11 Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin! 12 A ovo vam znak: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.«

13 Odjednom se s anđelom pojavi mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:

14 »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«[d]

15 Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stadoše govoriti jedni drugima: »Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo što se dogodilo, taj događaj što nam Gospodin obznani!« 16 I požurivši, otiđoše te nađoše Mariju i Josipa, i novorođenče gdje leži u jaslama. 17 Kad vidješe, ispripovjediše što im je kazano za to djetešce. 18 Svi koji su to čuli divili su se tomu što im ispripovjediše pastiri. 19 A Marija je pohranjivala sve te događaje, razmatrajući ih u svojemu srcu. 20 Pastiri se tada vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im je bilo rečeno.

Isusovo obrezanje

21 Kad se navrši osam dana, te je trebalo da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga anđeo prozva prije njegova začeća u utrobi.

22 A kad se navršiše dani njihova očišćenja po Zakonu Mojsijevu, donesoše ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, 23 kao što je pisano u Zakonu Gospodnjemu, 'da se svako muško prvorođenče posveti Gospodinu', 24 i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjemu - 'par grlica ili dva golubića'.

Šimunovo proroštvo

25 I gle, živio tada u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Taj čovjek bijaše pravedan i pobožan. Iščekivao je Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Njemu bijaše objavljeno po Duhu Svetomu da neće vidjeti smrti prije no što vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Potaknut od Duha, dođe u Hram. Dok su roditelji unosili djetešce Isusa da učine s njime ono što bijaše po Zakonu uobičajeno, 28 on ga uze u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru,
30 jer vidješe oči moje spasenje tvoje,
31 koje si pripravio pred licem svih naroda,
32 svjetlo da obasja pogane,
i slavu naroda svojega Izraela.«

33 A otac njegov i majka divili su se onome što se o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, njegovoj majci: »Evo, ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogih u Izraelu, i za znak kojemu se protivi, 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.«

Anino proroštvo

36 A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, već u poodmakloj dobi, proživjevši sa svojim mužem sedam godina nakon svoga djevojaštva, 37 a sama, kao udovica, do osamdeset i četiri godine. Nije napuštala Hrama služeći Bogu danju i noću postovima i molitvama. 38 Baš u taj čas ona pristupi. Hvalila je Boga i pripovijedala o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje Jeruzalema.

Život u Nazaretu

39 Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40 A djetešce je raslo i jačalo, ispunjajući se mudrošću. I milost je Božja bila na njemu.

Isus među učiteljima u Hramu

41 Svake godine njegovi su roditelji išli u Jeruzalem o blagdanu Pashe. 42 Kada mu je bilo dvanaest godina, uzađu oni po blagdanskom običaju. 43 Kad su prošli ti dani, i dok su se vraćali, dječak Isus ostade u Jeruzalemu, ali njegovi roditelji to nisu znali. 44 Misleći da je sa suputnicima, prevališe dan hoda, a onda ga stadoše tražiti među rođacima i znancima. 45 A kako ga ne nađoše, vratiše se u Jeruzalem tražeći ga. 46 Poslije tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi usred učitelja, slušajući ih i postavljajući im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni razumnošću i njegovim odgovorima.

48 Kad ga ugledaše, začudiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto nam to učini? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« 49 A on im reče: »Zašto ste me tražili? Zar niste znali da trebam biti u onome što je Oca mojega?« 50 Ali oni ne razumješe riječi što im reče. 51 On tada siđe s njima i dođe u Nazaret. I bijaše im poslušan. A njegova je majka čuvala u svojemu srcu sve te događaje. 52 A Isus je napredovao u mudrosti, stasanju i milosti pred Bogom i ljudima.

Propovijedanje Ivana Krstitelja

U petnaestoj godini vladanja cara Tiberija, kad Poncije Pilat bijaše upravitelj Judeje, Herod tetrarh Galileje, i Filip, njegov brat, tetrarh Itureje i područja Trahonitide, i Lizanija, tetrarh Abilene, a za velesvećenika Ane i Kaife, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.

I on prođe cijelu okolicu jordansku, propovijedajući krštenje obraćenja za oproštenje grijeha, kako je pisano u Knjizi besjeda proroka Izaije:

»Glas onoga koji viče u pustinji:
Pripravite put Gospodnji,
poravnajte staze njegove!
Neka se svaka dolina ispuni,
i svaka gora i brežuljak neka se slegne.
Što je krivo neka se ispravi,
neravni nek se putovi poravnaju.
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.«

Govorio je dakle mnoštvu koje je dolazilo da ih on krsti: »Legla gujinja, tko li vas upozori da bježite od gnjeva koji dolazi? Donesite dakle plodove dostojne obraćenja i ne počinjite u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog može iz ovoga kamenja podignuti djecu Abrahamu. Već je i sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.«

10 Pitalo ga mnoštvo: »Što dakle da učinimo?« 11 On im je odgovarao: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema, i tko ima hrane, neka čini isto.«

12 Dođoše i neki carinici da se krste, pa ga upitaše: »Učitelju, što da učinimo?« 13 A on im reče: »Ne tražite ništa više mimo onoga što vam je zapovjeđeno.«

14 Pitali su ga i neki vojnici: »A mi, što da učinimo?« A on im reče: »Nikomu ne učinite nasilja, nikoga lažno ne prijavite, i budite zadovoljni svojom plaćom.«

15 Narod je bio u iščekivanju i svi su se u svojemu srcu pitali o Ivanu nije li on možda Krist. 16 Ivan odgovori i reče svima: »Ja vas, doduše, krstim vodom, ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remena na obući. On će vas krstiti u Duhu Svetome i ognju. 17 Vijača mu u ruci da očisti svoje gumno i skupi pšenicu u svoju žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.«

18 I napominjujući još mnogo toga, navješćivao je Evanđelje narodu. 19 A Herod tetrarh, kojega je on prekoravao zbog Herodijade, žene njegova brata, i zbog svih zlodjela koja učini Herod, 20 pridoda povrh svega još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

Isusovo krštenje

21 Kad bi kršten sav narod, bi kršten i Isus. I dok se molio, otvori se nebo 22 i siđe na njega Duh Sveti u obličju tjelesnom, poput goluba. I glas se javi s neba: »Ti si Sin moj, Ljubljeni, ti si mi omilio!«

Isusovo ljudsko i Božje podrijetlo

23 A sam Isus kad je započeo, imao je oko trideset godina, a bijaše, kako se smatralo, sin Josipov, Elijev, 24 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov, 25 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, 26 Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, 27 Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, 28 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, 29 Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, 30 Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, 31 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, 32 Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov,[e] 33 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,[f] 34 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, 35 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, 36 Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, 37 Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, 38 Enošev, Šetov, Adamov, Božji.

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001 (HNZ-RI)

Copyright © 2001 by Life Center International