Read the Gospels in 40 Days

Isus na Blagdanu sjenica

7 Poslije toga Isus je prolazio Galilejom. Judejom, naime, nije htio prolaziti, jer su ga Židovi nastojali ubiti.

² Bližio se pak židovski Blagdan sjenica. ³ Tada mu njegova braća rekoše: »Otiđi odavde i idi u Judeju da i tvoji učenici vide tvoja djela što ih činiš. ⁴ Jer nitko ne čini nešto u tajnosti kad želi biti javno poznat. Kad već to činiš, očituj se svijetu.« ⁵ Doista, ni njegova braća nisu vjerovala u njega. ⁶ Isus im tada rekne: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme uvijek pogodno. ⁷ Svijet vas ne može mrziti, a mene mrzi, jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela zla. ⁸ Vi uzađite na blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer još se nije ispunilo moje vrijeme.«^{[a] 9} Reče im ovo i ostade u Galileji. ¹⁰ Ipak, kad njegova braća uzađoše na blagdan, ode i on, ali ne javno, već kao potajno.

¹¹ Za blagdana Židovi su ga dakle tražili i raspitivali se: »Gdje je onaj?« ¹² I među mnoštvom se mnogo govorkalo o njemu. »Dobar je!« - govorili su jedni. Drugi su pak govorili: »Ne, nego zavodi mnoštvo.« ¹³ Ipak nitko nije govorio o njemu javno zbog straha od Židova.

¹⁴ Sredinom blagdana uzađe Isus u Hram te je poučavao. ¹⁵ A Židovi su se čudili govoreći: »Kako ovaj poznaje Pisma, a nije ih učio?« ¹⁶ Isus im onda odgovori: »Moje učenje nije moje, nego Onoga koji me posla. ¹⁷ Tko htjedne vršiti njegovu volju, znat će za ovo učenje - je li ono od Boga ili ja govorim sam od sebe. ¹⁸ Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti. ¹⁹ Nije li vam Mojsije dao Zakon? A nitko od vas Zakona ne izvršuje. Zašto hoćete da me ubijete?« ²⁰ Mnoštvo odgovori: »Zli je duh u tebi! Tko hoće da te ubije?« ²¹ Odgovori im Isus: »Jedno djelo učinih, i svi se čudite. ²² Stoga vam je Mojsije dao obrezanje - ne da bi ono bilo od Mojsija, nego je od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka. ²³ Ako čovjek u subotu prima obrezanje da se ne krši Zakon Mojsijev, zašto se žestite na mene što svega čovjeka ozdravih u subotu? ²⁴ Ne sudite po vanjštini, nego sudite pravednim sudom.«

Isus je Krist

²⁵ Tada su govorili neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga hoće da ubiju? ²⁶ A gle, on javno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu i glavari uistinu spoznali da je on Krist? ²⁷ Ali za ovoga znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.« ²⁸ Tada Isus, poučavajući u Hramu, povika: »I poznajete me i znate odakle sam, ali ja nisam došao sam od sebe, nego postoji Istiniti - Onaj koji me posla, koga vi ne poznajete. ²⁹ Ja ga poznajem, jer sam od njega i On me posla.«

³⁰ Tada su ga htjeli uhititi, no nitko ne dignu ruku na nj, jer još ne bijaše došao njegov čas. ³¹ A mnogi iz mnoštva povjerovaše u njega te govorahu: »Kad dođe Krist, hoće li više znamenja činiti no što ih učini ovaj?«

Isus navješćuje svoj odlazak

³² Farizeji su dočuli da mnoštvo tako govorka o njemu te glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhite. ³³ Onda Isus reče: »Još sam malo vremena s vama i idem k Onome koji me posla. ³⁴ Tražit ćete me, i nećete me naći. I gdje sam ja, vi ne možete doći.« ³⁵ Tada se Židovi zapitaše među sobom: »Kamo ovaj kani poći da ga mi nećemo naći? Ne kani li poći rasijanima među Grcima i poučavati Grke? ³⁶ Što znači riječ koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; i gdje sam ja, vi ne možete doći'?«

Rijeke žive vode

³⁷ U posljednji dan, veliki dan blagdana, dok je Isus tamo stajao, povika: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije. ³⁸ Onaj tko vjeruje u mene - kao što Pismo reče - 'iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode'.« ³⁹ A ovo reče o Duhu kojega su imali primiti oni koji povjeruju u njega. Duh, naime, tu još ne bijaše, jer Isus još ne bi proslavljen.

Pitanja o Kristovu podrijetlu

⁴⁰ Kad su neki iz mnoštva čuli ove riječi, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok.« ⁴¹ »Ovo je Krist« - govorili su drugi. Neki su opet govorili: »Zar Krist dolazi iz Galileje?« ⁴² Ne kaže li Pismo da će Krist doći od roda Davidova iz mjesta Betlehema, odakle je i David?« ⁴³ Tako zbog njega nastade razdor među ljudima. ⁴⁴ Neki su ga od njih htjeli uhititi, ali nitko ne dignu na nj ruku.

⁴⁵ Stražari tada dođu glavarima svećeničkim i farizejima, a oni ih upitaše: »Zašto ga ne dovedoste?« ⁴⁶ Stražari odgovoriše: »Nikada nitko nije ovako govorio.« ⁴⁷ Farizeji im nato odgovoriše: »Zar ste i vi zavedeni? ⁴⁸ Je li tko od glavara povjerovao u njega? Ili tko od farizeja? ⁴⁹ Nego ova svjetina što Zakona ne zna - prokleta je!« ⁵⁰ Rekne im Nikodem, onaj koji jednom prije dođe k njemu, a bijaše jedan od njih: ⁵¹ »Sudi li naš Zakon nekoga a da ga najprije ne sasluša i ne dozna što čini?« ⁵² Tada mu odgovoriše: »Nisi li i ti iz Galileje? Istraži i vidi da iz Galileje ne ustaje prorok.« ⁵³ I otiđoše svaki svojoj kući.

Preljubnica

8 A Isus ode na Maslinsku goru. ² U zoru opet dođe u Hram. Sav je narod dolazio k njemu, te on sjede i stade ih poučavati.

³ A pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu te, postavivši je u sredinu, ⁴ reknu mu: »Učitelju, ova je žena zatečena u samom činu preljuba. ⁵ Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. A što ti kažeš?« ⁶ Govorili su to da ga iskušaju kako bi ga imali zašto optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po tlu. ⁷ Kako su ga pak nastavljali zapitkivati, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.« ⁸ I ponovno se sagnu i nastavi pisati po tlu. ⁹ Kad oni to čuše, stadoše jedan za drugim odlaziti, počevši od starješina, te on ostade sam - i žena koja je još stajala u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i upita je: »Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?« ¹¹ Ona reče: »Nitko, gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.«^[b]

Isus, svjetlo svijeta

¹² Isus im onda ponovno progovori: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, zasigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«

¹³ Tada mu farizeji rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.«

¹⁴ Isus im odgovori: »Premda svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle dođoh i kamo idem, a vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem. ¹⁵ Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga. ¹⁶ Pa ako ja i sudim, moj je sud istinit, jer nisam sam, nego: ja i Onaj koji me posla, Otac. ¹⁷ I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice istinito. ¹⁸ Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Onaj koji me posla, Otac.« ¹⁹ Pitali su ga nato: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Ne poznajete ni mene, ni Oca mojega. Da ste upoznali mene, upoznali biste i Oca mojega.«

²⁰ Ove riječi prozbori Isus pokraj riznice, dok je poučavao u Hramu. I nitko ga ne uhiti, jer još ne bijaše došao njegov čas.

Raspre sa Židovima

²¹ Isus im onda ponovno reče: »Ja idem, i vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojem grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.«

²² Židovi su nato govorili: »Neće li sam sebe ubiti kad kaže: 'Kamo ja idem, vi ne možete doći'?«

²³ A on nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Rekoh vam dakle da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne povjerujete da 'Ja jesam', umrijet ćete u svojim grijesima.«

²⁵ Tada su ga pitali: »Tko si ti?« Reče im Isus: »Ono što vam već od početka zborim. ²⁶ Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ono što sam ja od Njega čuo, to zborim svijetu.«

²⁷ Oni ne razumješe da im govori o Ocu.

²⁸ Isus im tada reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, spoznat ćete da 'Ja jesam', i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako zborim kako me naučio Otac. ²⁹ A Onaj koji me posla, sa mnom je. Nije me ostavio sama, jer ja uvijek činim što je Njemu ugodno.«

³⁰ Dok je on tako govorio, mnogi povjerovaše u njega. ³¹ A Židovima koji su mu povjerovali Isus je govorio: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; ³² spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

³³ Odgovoriše mu: »Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nikomu nismo robovali, kako to ti kažeš: 'Postat ćete slobodni'?«

³⁴ Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god grijeh čini rob je grijeha. ³⁵ A rob ne ostaje u kući zauvijek; sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni. ³⁷ Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak hoćete da me ubijete, jer riječ moja nema mjesta u vama. ³⁸ Ja govorim ono što sam vidio kod Oca, a vi činite ono što ste čuli od oca svojega.«

³⁹ Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.«

Rekne im Isus: »Da ste Abrahamova djeca, činili biste djela Abrahamova. ⁴⁰ A sad hoćete da me ubijete, mene koji sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham toga ne učini! ⁴¹ Vi činite djela oca svojega.«

Tada mu rekoše: »Mi nismo rođeni iz preljuba; jednoga imamo Oca - Boga.«

⁴² Isus im reče: »Kad bi Bog bio vaš Otac, zavoljeli biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao; nisam, naime, došao sam od sebe, nego me On posla. ⁴³ Zašto govora mojega ne razumijete? Zato što niste u stanju slušati moju riječ. ⁴⁴ Vi ste od svoga oca đavla, i hoće vam se činiti želje oca vašega. On bijaše ubojica ljudi od početka i ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu. Kad laž govori, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. ⁴⁵ A zato što ja istinu govorim, meni ne vjerujete. ⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Onaj tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi zato ne slušate jer niste od Boga.«

⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li mi pravo da si Samarijanac i da je zli duh u tebi?«

⁴⁹ Isus odgovori: »Nije zli duh u meni, nego ja častim Oca svojega, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ Ja ne tražim svoje slave. Postoji Onaj tko traži i sudi. ⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam, održi li tko moju riječ, zasigurno neće vidjeti smrti dovijeka.«

⁵² Nato mu Židovi rekoše: »Sad znamo da je u tebi zao duh! Abraham umrije, proroci također, a ti kažeš: 'Održi li tko moju riječ, zasigurno neće okusiti smrti dovijeka.' ⁵³ Zar si ti veći od našega oca Abrahama, koji umrije? I proroci također pomriješe. Kime se ti praviš?«

⁵⁴ Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, moja slava nije ništa. Onaj koji mene slavi Otac je moj, za koga vi kažete da je vaš Bog. ⁵⁵ A ne poznajete ga, a ja ga znam. Kad bih rekao da ga ne znam, bio bih lažac kao vi. No znam ga i njegovu riječ držim. ⁵⁶ Abraham, otac vaš, uskliknu što će moći vidjeti moj Dan; i vidje i obradova se.«

⁵⁷ Nato mu rekoše Židovi: »Ni pedeset godina ti još nije, a vidio si Abrahama?«

⁵⁸ Isus im reče: »Zaista, zaista, kažem vam, prije nego Abraham posta 'Ja jesam'!«

⁵⁹ Tada zgrabiše kamenje da bace na njega, ali se Isus sakri i izađe iz Hrama.