Read the Gospels in 40 Days

Prispodoba o sijaču

4 I opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more. ² Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:

³ »Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. ⁶ I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu. ⁷ Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese. ⁸ A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.« ⁹ Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

O prispodobama

¹⁰ Kad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama. ¹¹ I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama, ¹² da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«

Tumačenje prispodobe o sijaču

¹³ I reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?

¹⁴ Sijač sije Riječ. ¹⁵ Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu. ¹⁶ A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, ¹⁷ ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. ¹⁸ Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ, ¹⁹ ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda. ²⁰ A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Svjetiljka

²¹ I govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak? ²² Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo. ²³ Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

Mjera

²⁴ I govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se. ²⁵ Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

Sjeme

²⁶ I govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. ²⁷ Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu. ²⁹ A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«

Zrno gorušično

³⁰ I govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli? ³¹ Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji, ³² ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«

Zavšetak o prispodobama

³³ I mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati. ³⁴ Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Oluja na moru

³⁵ Istoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« ³⁶ Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice. ³⁷ Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili. ³⁸ A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« ³⁹ I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha. ⁴⁰ I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«^{[a] 41} I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«

Opsjednuti Gerazenac

5 I stigoše na drugu stranu mora u gerazenski kraj.^{[b] 2} Čim izađe iz lađice, odmah mu iz grobnica dotrča ususret neki čovjek s nečistim duhom. ³ Obitavalište mu bilo u grobnicama, i nitko ga više nije mogao ni lancima svezati ⁴ jer je često već bio okovima i lancima vezan, ali je pokidao lance i rastrgao okove. I nitko ga nije mogao ukrotiti. ⁵ Stalno je, noću i danju, boravio u grobnicama i gorama, vičući i udarajući se kamenjem. ⁶ Kad izdaleka ugleda Isusa, dotrča i pokloni mu se, ⁷ te povika jakim glasom: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« ⁸ Isus mu, naime, bijaše rekao: »Izađi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« ⁹ Potom ga upita: »Kako ti je ime?« On mu onda reče: »Legija mi je ime, jer nas je mnogo.« ¹⁰ I uporno ga je preklinjao da ih ne protjera iz onoga kraja. ¹¹ A ondje je u podnožju brda paslo veliko krdo svinja. ¹² I oni ga stadoše preklinjati: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« ¹³ On im dopusti. I nečisti dusi izađoše te uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće sjuri se niz padinu u more i podaviše se u moru. ¹⁴ Nato svinjari pobjegoše i razglasiše to u gradu i po selima, a oni pođoše vidjeti što se dogodilo. ¹⁵ Dođu k Isusu i ugledaju opsjednutoga, onog koji je imao legiju, gdje sjedi obučen i pri zdravoj pameti. I prestrašiše se. ¹⁶ A očevici im ispripovjediše kako se to dogodilo opsjednutomu i ono o svinjama. ¹⁷ Tada ga stadoše usrdno moliti da ode iz njihova kraja. ¹⁸ Kad je ulazio u lađicu, stade ga i onaj što bijaše opsjednut usrdno moliti da bude s njime, ¹⁹ no on mu ne dopusti, nego mu reče: »Idi kući svojima i javi im koliko ti je toga učinio Gospodin, i smilovao ti se.«

²⁰ On ode i stade razglašavati po Dekapolisu koliko mu toga učini Isus. I svi su se divili.

Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice

²¹ Kad Isus ponovno prijeđe lađicom na drugu obalu, veliko se mnoštvo okupi oko njega. Stajao je kraj mora.^{[c] 22} I dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair. Ugledavši ga, padne pred njegove noge ²³ te ga usrdno zamoli: »Kćerkica mi je na umoru. Dođi i stavi ruku na nju da se spasi i poživi!« ²⁴ I on pođe s njime. A slijedilo ga veliko mnoštvo i pritiskalo ga.

²⁵ Neka je žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, ²⁶ mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, potrošila sve što je imala, a ništa joj nije koristilo, nego joj naprotiv pošlo nagore. ²⁷ Čuvši za Isusa, ona mu u mnoštvu priđe odostraga i dotaknu se njegove haljine, ²⁸ jer je smatrala: »Dotaknem li se samo i njegovih haljina, bit ću spašena.« ²⁹ I krvarenje joj odmah prestade, a u tijelu osjeti da je ozdravila od svoje muke. ³⁰ I odmah Isus, osjetivši u sebi da je iz njega izašla sila, okrenu se mnoštvu i stade se raspitivati: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« ³¹ A njegovi su mu učenici govorili: »Vidiš mnoštvo gdje te pritišće i još pitaš: 'Tko me se dotaknu?'« ³² On pogleda unaokolo da vidi onu koja to učini. ³³ A žena, znajući što joj se dogodilo, prestrašena i sva drhćući dođe i pade pred njega te mu kaza svu istinu. ³⁴ A on joj reče: »Kćeri, tvoja te vjera spasila. Idi u miru, i budi zdrava od svoje muke!«

³⁵ Dok je on još govorio, dođu ukućani nadstojnika sinagoge govoreći: »Kći ti je umrla. Čemu još mučiti učitelja?« ³⁶ A Isus, prečuvši to što se govori, reče nadstojniku sinagoge: »Ne boj se! Samo vjeruj!«^{[d] 37} I ne dopusti nikomu da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakovljevu bratu. ³⁸ I uđu u kuću nadstojnika sinagoge. On promotri metež i one što su plakali i silno jaukali, ³⁹ pa uđe i reče im: »Što ste se smeli i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu. On ih sve istjera, uzme sa sobom djetetova oca i majku i one koji su bili s njime, te uđe gdje je dijete ležalo. ⁴¹ Tada prihvati dijete za ruku i reče: »Talitha kum!«, što znači: »Djevojčice, tebi govorim, ustani!« ⁴² I djevojčica odmah ustade i poče hodati - a bijaše joj dvanaest godina. Odmah svi ostadoše zaneseni, u zanosu veliku.^{[e] 43} On im strogo zapovjedi neka o tome nitko ne dozna; i reče nek joj dadnu jesti.

Isus u Nazaretu

6 Otišavši odande stigne u svoj zavičaj, a njegovi su ga učenici slijedili. ² Kad dođe subota, stade poučavati u sinagogi i mnogi koji su ga slušali divili su se govoreći: »Odakle to njemu? I kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? ³ Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josipov i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?« I sablažnjavali su se o njega. ⁴ A Isus im je govorio: »Nije prorok bez časti nigdje osim u svojemu zavičaju, među svojim rođacima i u svojoj kući.« ⁵ I nije mogao ondje učiniti nijedno svoje silno djelo, osim što iscijeli nekoliko nemoćnih položivši na njih ruke. ⁶ I čudio se njihovoj nevjeri.

Poslanje apostola

Obilazio je okolnim selima i poučavao. ⁷ Tada dozva Dvanaestoricu i poče ih slati dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima. ⁸ Zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim štapa - ni kruha, ni torbe, ni bakrena novca u pojasu; ⁹ nego da nose samo sandale i da ne odijevaju dviju haljina. ¹⁰ I govorio im je: »Gdje god uđete u kuću, ostanite dokle god ne odete odande. ¹¹ I koje god mjesto vas ne primi i ne posluša, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!« ¹² Otišavši, propovijedali su da se treba obratiti. ¹³ I mnoge su zle duhove izgonili, mnoge nemoćne uljem pomazivali i iscjeljivali.

Herodova strepnja

¹⁴ A dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«^{[f] 15} Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.« ¹⁶ Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«

Umorstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Jer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio. ¹⁸ Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« ¹⁹ A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla, ²⁰ jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.^[g]

²¹ I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. ²² I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«^{[h] 23} I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«^{[i] 24} Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« ²⁵ I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« ²⁶ Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti, ²⁷ nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici ²⁸ te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci. ²⁹ Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.

Povratak apostola

³⁰ Potom se apostoli okupe kod Isusa te ga izvijestiše o svemu što su činili i poučavali. ³¹ Tada im reče: »Pođite i vi sami u osamu, na samotno mjesto, i počinite malo« - jer su mnogi dolazili i odlazili, te nisu imali vremena ni jesti. ³² I otploviše lađicom na samotno mjesto, u osamu. ³³ A dok su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i stigoše prije njih.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

³⁴ Kad izađe, ugleda veliko mnoštvo i sažali se nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira. Tada ih stade poučavati u mnogočemu. ³⁵ Nastupi već i kasni sat kad mu njegovi učenici pristupiše i rekoše: »Ovo je mjesto pusto, i već je kasno. ³⁶ Otpusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela da kupe sebi štogod da pojedu.« ³⁷ A on im odgovori: »Vi im dajte jesti.« A oni mu kažu: »Da pođemo za dvjesta denara kupiti kruha i damo im jesti?« ³⁸ Nato ih upita: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite.« Kad doznaše, kažu: »Pet, i dvije ribe.« ³⁹ I zapovjedi im da sve, po skupinama, posjednu po zelenoj travi. ⁴⁰ I posjedaše redom po stotinu i po pedeset. ⁴¹ I uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi kruhove te davaše svojim učenicima da iznesu pred njih. I te dvije ribe razdijeli svima. ⁴² I svi jedoše i nasitiše se; ⁴³ te nakupiše punih dvanaest košara ulomaka, a i od riba. ⁴⁴ A onih je što jedoše kruhove bilo pet tisuća muškaraca.^[j]

Isus hoda po moru

⁴⁵ On odmah nagna svoje učenike da uđu u lađicu i da prijeđu prije njega na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. ⁴⁶ I kad se s njima rastao, ode u goru da se pomoli. ⁴⁷ A kad se spusti večer, lađica bijaše nasred mora, a on sam na kopnu. ⁴⁸ I vidjevši ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići, ⁴⁹ a oni, ugledavši ga gdje hodi po moru, pomisliše da je utvara, pa kriknuše. ⁵⁰ Svi ga, naime, ugledaše te se uplašiše. A on odmah progovori s njima i rekne: »Hrabri budite! Ja sam, ne bojte se!« ⁵¹ I uđe k njima u lađicu, a vjetar utihnu. A oni se veoma, prekomjerno, snebivali u sebi;^{[k] 52} nisu, naime, razumjeli ono s kruhovima, nego im srce bilo otvrdjelo.

Isus iscjeljuje u genezaretskom kraju

⁵³ Preplovivši zatim prijeko, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše. ⁵⁴ Čim izađoše iz lađice, odmah ga prepoznaše. ⁵⁵ Pretrčaše sav onaj kraj i na posteljama stadoše donositi bolesne onamo gdje bi čuli da je on. ⁵⁶ I kamo god bi ulazio - u sela ili u gradove ili u zaseoke - na trgove bi stavljali bolesnike i usrdno ga molili da se dotaknu barem skuta njegove haljine. I koji bi ga se dotakli, spasavali bi se.