Read the Gospels in 40 Days
Isus predan Pilatu
27 Kad osvanu jutro, svi glavari svećenički i starješine narodne održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.
Judino samoubojstvo
3 Kada Juda, njegov izdajnik, vidje da je Isus osuđen, predomisli se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama, 4 govoreći: »Sagriješih što predadoh krv nedužnu.« A oni rekoše: »Što se to nas tiče? Brini se za to sam!« 5 Tada baci srebrnjake u Hram, ode i objesi se. 6 A glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer su krvarina.« 7 Održaše vijećanje pa kupe za njih lončarevu njivu za ukop stranaca. 8 Zato se ona njiva sve do danas zove »Njiva krvna«. 9 Tada se ispuni ono što je rečeno po proroku Jeremiji: »I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga, koga procijeniše sinovi Izraelovi,[a] 10 te ih dadoše za njivu lončarevu, kako mi zapovjedi Gospodin.«
Isus pred Pilatom
11 Isusa dovedoše pred upravitelja, a upravitelj ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« Isus mu nato reče: »Ti kažeš.« 12 I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu Pilat reče: »Ne čuješ li koliko protiv tebe svjedoče?« 14 No on mu ne odgovori ni na jednu riječ tako da se upravitelj veoma čudio.
15 O Blagdanu je upravitelj običavao pustiti svjetini jednoga sužnja, onoga koga bi htjeli. 16 Upravo su tada imali zloglasnog sužnja zvanog Isus Baraba.[b] 17 Kad su se dakle sabrali, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?«[c] 18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Ostavi se tog pravednika jer sam danas u snu zbog njega mnogo propatila.«
20 Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše svjetinu da zaište Barabu, a da se Isus pogubi. 21 Upravitelj ih nato upita: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« Odgovoriše: »Barabu!« 22 Rekne im Pilat: »Što ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?« Reknu mu svi: »Neka se raspne!« 23 A on upita: »Ta što je zla učinio?« A oni su još jače vikali: »Neka se raspne!«
24 Vidjevši Pilat da ništa ne postiže, nego da nastaje sve veći metež, uze vodu te opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nedužan sam od krvi ove! Brinite se za to sami!« 25 A sav narod nato odgovori: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto su ga izbičevali, predade da se raspne.
Isusa izruguju
27 Potom upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 I spletoše vijenac od trnja te mu ga staviše na glavu, a u desnicu trsku. Pokleknuvši pred njim, izrugivahu mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« 30 I popljuvavši ga, uzeše trsku te ga udarahu njome po glavi. 31 A kad mu se narugaše, svukoše mu plašt, odjenuše mu njegove haljine i odvedoše da ga raspnu.
Raspeće
32 Izlazeći nađoše nekoga Cirenca, imenom Šimuna, pa ga prisiliše da mu ponese križ. 33 I dođoše na mjesto zvano Golgota - što znači »Lubanjsko mjesto« - 34 i dadoše mu piti vino pomiješano sa žuči. I kad okusi, ne htjede piti.
35 Kad ga raspeše, razdijeliše kockom njegove haljine.[d] 36 I sjedeći ondje čuvali su ga. 37 A ponad njegove glave staviše napisanu njegovu krivnju: »Ovo je Isus, kralj židovski.« 38 Tada raspeše s njime dva razbojnika: jednoga zdesna, drugoga slijeva.
Hule i izrugivanja
39 Prolaznici su hulili na njega mašući svojim glavama 40 i govoreći: »Ti koji Hram razvaljuješ i za tri ga dana sagradiš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božji, siđi onda s križa!« 41 Slično su govorili, izrugujući se, i glavari svećenički zajedno s pismoznancima i starješinama: 42 »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo u njega povjerovati! 43 U Boga se uzdao! Neka ga sada izbavi ako ga hoće! Ta nije li rekao: 'Sin sam Božji'?« 44 Tako su ga vrijeđali i razbojnici raspeti s njime.
Isusova smrt
45 Od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji - do devetoga sata. 46 O devetomu satu Isus povika jakim glasom: »Eli, eli, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od onih što su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, natopi je octom pa je nataknu na trsku te mu je davao da pije. 49 A ostali su govorili: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«
50 A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh.
51 I gle, hramski se zastor razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese i stijene raspuknuše, 52 i grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih pokojnika bjehu uskrišena 53 te, izašavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i mnogima se pokazaše. 54 A kad stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodi, prestrašiše se veoma te rekoše: »Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!«
55 A ondje, izdaleka promatrajući, bijahu mnoge žene koje su Isusa slijedile iz Galileje poslužujući mu. 56 Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
Isusov ukop
57 A kad se spusti večer, dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bje Isusov učenik. 58 On pristupi k Pilatu i zaište Isusovo tijelo. Pilat tada zapovjedi da mu se preda. 59 I Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60 te položi u svoju novu grobnicu koju bijaše izdubio u stijeni. Potom na vrata grobnice dokotrlja velik kamen i ode. 61 A bijaše ondje Marija Magdalena, i druga Marija; sjedile su nasuprot grobu.
Straža na grobu
62 Sutradan, dan poslije Priprave, glavari svećenički i farizeji sabraše se kod Pilata 63 te rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Poslije tri dana bit ću uskrišen.' 64 Zapovjedi dakle da se grob osigura do trećega dana da ne bi noću došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrišen je od mrtvih.' Tako će posljednja prijevara biti gora od prve.« 65 Pilat im reče: »Stražu imate! Idite i osigurajte kako znate.« 66 Oni otiđoše i osiguraše grob: zapečatiše kamen i postaviše stražu.
Uskrsnuće Isusovo
28 Po suboti, o svanuću prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2 I gle, nastade jak potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pa pristupi i otkotrlja kamen. I sjedio je na njemu. 3 Izgled mu pak bijaše kao munja, a njegova odjeća bijela kao snijeg. 4 Stražari uzdrhtaše od straha pred njim i postadoše kao mrtvi. 5 A anđeo reče ženama: »Vi se ne bojte! Jer znam da tražite Isusa raspetoga. 6 Nije ovdje! Uskrišen je, kao što reče. Dođite, pogledajte mjesto gdje bijaše položen,[e] 7 pa brzo pođite i javite njegovim učenicima: 'Uskrišen je od mrtvih i gle: ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti.' Evo, rekoh vam.« 8 A one brzo, sa strahom i velikom radošću, otiđoše od groba i otrčaše javiti njegovim učenicima.
9 Kad gle, a to im Isus dođe u susret, pa im reče: »Zdravo!« One mu pristupiše, obujmiše mu noge i pokloniše se. 10 Tada im Isus progovori: »Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći neka pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.«
Prijevara glavara svećeničkih
11 Dok su one odlazile, gle, neki od stražara dođoše u grad i dojaviše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. 12 Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novca pa dadoše vojnicima, 13 govoreći: »Recite: 'Njegovi učenici dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali.' 14 A ako za to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i učiniti da budete bez brige.« 15 Oni uzeše novac i učiniše kako ih poučiše. I pronese se ta priča među Židovima sve do dana današnjega.
Ukazanje u Galileji i poslanje učenika
16 Jedanaestorica učenika otiđoše u Galileju na goru kamo im je Isus zapovjedio. 17 Kad ga ugledaše, pokloniše se. A neki posumnjaše. 18 Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. 19 Idite dakle i učinite učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, 20 učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.«[f]
Copyright © 2001 by Life Center International