Read the Gospels in 40 Days

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. ² Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. ³ Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

⁴ Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

⁵ Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

⁶ Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. ⁷ Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

⁹ Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

¹⁰ Tada su ga učenici upitali: »Zašto onda učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija^[a]?«

¹¹ A Isus im je odgovorio: »Ilija dolazi i on će sve postaviti u red. ¹² Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, ali ga ljudi nisu prepoznali, nego su s njim postupali kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji mnogo pretrpjeti od njih.« ¹³ Tada su njegovi učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i ¹⁵ rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. ¹⁶ Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«

¹⁷ Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« ¹⁸ Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.

¹⁹ Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«

²⁰ Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme^[b], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« ^21 [c]

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 9,30-32; Lk 9,43b-45)

²² Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. ²³ Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili.

Isus poučava o plaćanju poreza

²⁴ Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza^[d] i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?«

²⁵ »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?«

²⁶ »Od tuđe«, odgovorio je Petar.

Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. ²⁷ Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme^[e]. Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!«

Tko je najveći?

(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«

² A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih ³ i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. ⁴ Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.

⁵ I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«

Navođenje na grijeh

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)

⁶ »Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen^[f] oko vrata i da ga utope u dubini mora. ⁷ Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!

⁸ Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. ⁹ Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«

Usporedba o izgubljenoj ovci

(Lk 15,3-7)

¹⁰ »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. ^11 [g]

¹² Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? ¹³ Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. ¹⁴ Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«

Bratska opomena

(Lk 17,3)

¹⁵ »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. ¹⁶ No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.^{[h] 17} Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.

¹⁸ Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.^[i]

¹⁹ A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. ²⁰ Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«

O opraštanju

²¹ Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

²² Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta^[j]!

²³ Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. ²⁴ Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata^[k]. ²⁵ Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

²⁶ Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ ²⁷ Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

²⁸ Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

²⁹ Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

³⁰ No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. ³¹ Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

³² Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. ³³ Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

³⁵ Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«