Chronological
Job odgovara Elifazu
6 Tada je Job odgovorio:
2 »O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti,
a sav moj jad staviti na vagu!
3 Bili bi teži od sveg morskoga pijeska.
Zato su mi riječi brzoplete.
4 U meni su strijele Svemoćnoga,
moj duh ispija njihov otrov.
Božje strahote na mene su se ustremile.
5 I magarac njače kad nema trave!
I vol muče kad nema hrane!
6 Neukusno jelo ne jede se bez soli.
Bljutavi bjelanjak nema slasti.
7 Ne želim jesti što mi je Bog pripremio[a]
jer mi je muka od toga.
8 O, kad bi mi molba bila ispunjena,
kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem!
9 O, kad bi me Bog htio satrti,
zamahnuti rukom i uništiti me!
10 Tada bih barem imao ovu utjehu:
kroz svu patnju koju sam podnio,
govorio sam istinu o Svetome.
11 Nemam snage da bih se još nadao,
ne mogu izdržati to što me čeka na kraju.
12 Zar sam čvrst kao kamen?
Zar mi je tijelo od bronce?
13 Nemam snage da si pomognem,
sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen.
14 Čovjek u nevolji treba prijatelja,
čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga.[b]
15 Ali moja su braća nepouzdana
kao potok bez stalnog toka,
kao potoci koji se izlijevaju,
16 kad su ispunjeni ledom
i nabujali od rastopljenog snijega.
17 Ali u sušno doba prestaju teći
i u žezi nestaju iz korita.
18 Skreću s tokova svojih,
zalaze u prazno i propadaju.
19 Karavane iz Teme ih traže,
nadaju im se putnici iz Šebe.
20 Uzdaju se u njih, ali se razočaraju;
kad stignu do njih, shvate da su prevareni.
21 Vi ste meni postali takvi—
vidjeli ste moju nesreću i uplašili se.
22 Jesam li vas tražio da mi nešto date,
da ponudite mito od svog bogatstva,
23 izbavite iz ruku neprijatelja,
otkupite iz pandži tlačitelja?
24 Poučite me, i ušutjet ću.
Pokažite mi gdje sam pogriješio.
25 Iskrene su riječi snažne,
ali vaši su prijekori krivi.
26 Zar mislite ukoravati očajnika,
kao da govori bez razloga?
27 Vi biste bacili kocku za siroče
i trgovali biste svojim prijateljem.
28 Sada me, molim vas, pogledajte.
Kunem se da vam ne bih lagao u lice.
29 Popustite i ne budite nepravedni;
razmislite, radi se o mojoj nedužnosti.
30 Govorim li što krivo?
Zar ne razlikujem laž od istine?
7 Nije li težak čovjekov rad na zemlji?
Dane provodi kao najamni radnik.
2 Kao što sluga žudi za hladom,
a najamnik željno čeka dnevnicu,
3 mene čekaju mjeseci uzaludnosti,
a jad me muči iz noći u noć.
4 Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’
Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom,
koža mi je gnojna i ispucala.
6 Dani su mi brži od tkalačkog čunka[c]
i bez nade se primiču kraju.
7 Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak.
Moje oči više neće vidjeti sreću.
8 Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti.
Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.
9 Kao što se oblak raspline i više ga nema,
nema ni onoga tko ode u grob.
10 Nikad se više ne vraća kući,
ne znaju ga na poznatim mjestima.
11 Zato neću zatvoriti usta!
Govorit ću jer mi je duh tjeskoban,
jadat ću se jer mi je duša ogorčena.
12 Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj
pa si nada mnom postavio stražu?
13 Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu,
moj će mi ležaj olakšati jadanje’,
14 ti me plašiš snovima
i prestravljuješ viđenjima.
15 Radije bih bio nasmrt zadavljen
nego da živim ovako.
16 Prezirem život, ne želim vječno živjeti.
Pusti me na miru, moji su dani kao dah.
17 Što je čovjek da ti je toliko važan,
da na njega obraćaš pažnju,
18 da ga pohodiš svakog jutra
i svakog trena provjeravaš?
19 Zašto ne skineš pogled s mene,
barem za treptaj oka?
20 Ako sam i zgriješio,
što sam učinio tebi,
ti nadzorniče ljudi?
Zašto si me uzeo za metu?
Zar sam ti postao teret?
21 Zašto moj prekršaj ne oprostiš
i ne prijeđeš preko moga grijeha?
Jer, uskoro ću leći u prašinu.
Ti ćeš me pomno tražiti,
ali mene više neće biti.«
Bildad govori Jobu
8 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Dokle ćeš tako govoriti?
Riječi su ti kao prazan dah.
3 Zar Bog izvrće ono što je ispravno?
Zar Svemoćni iskrivljuje pravdu?
4 Ako su tvoja djeca zgriješila protiv njega,
on ih je kaznio prema njihovom prijestupu.
5 Ali, ako potražiš Boga,
ako za milost zamoliš Svemoćnoga,
6 i ako si čist i pravedan,
on će se i sada radi tebe prenuti
i vratiti te na mjesto koje si zaslužio.
7 Premda si na početku imao malo,
u budućnosti ćeš imati puno.
8 Samo pitaj prošle naraštaje
i saznaj što su njihovi očevi naučili.
9 Jer, mi smo od jučer i ništa ne znamo,
a naši dani na zemlji samo su sjena.
10 Zar te oni neće poučiti i objasniti ti?
Zar neće iz svog znanja iznijeti riječi?
11 Zar papirus raste gdje nema močvare?
Zar trska buja bez vode?
12 Ne, osušit će se prije berbe,
uvenuti prije svake druge biljke.
13 Tako je i sa svima koji zaborave Boga;
bezbožnik stoga gubi nadu.
14 Krhko je njegovo uzdanje,
poput paukove mreže.
15 Nasloni li se na nju, ona popušta;
uhvati li se za nju, ona se slama.
16 On je kao zalivena biljka na suncu:
po vrtu širi svoje mladice,
17 korijenjem je hrpu stijenja preplela
i traži mjesto među kamenjem.
18 A kad je s njenog mjesta iščupaju,
mjesto je se odriče i kaže da je nikad nije vidjelo.
19 Život joj se gasi,
a iz tla već rastu druge biljke.
20 Ne, Bog ne odbacuje besprijekorne,
niti podržava zlikovce.
21 Još će ti on usta ispuniti smijehom
i usne radosnim klicanjem.
22 Tvoji će neprijatelji biti posramljeni,
i nastambe zlih će nestati.«
Job odgovara Bildadu
9 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bih htio raspravljati s Bogom,
ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a da one to ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabovi[d] sluge poklonili.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16 Da se odazove na moj sudski poziv,
ne vjerujem da bi me saslušao.
17 Jer, on me u vihoru satire,
i bez razloga mi umnožava rane.
18 Ne dâ mi da dođem do daha,
nego me tugom preplavljuje.
19 Ako se mjeri snaga—
on je najsilniji.
Ako se mjeri pravda—
tko ga može pozvati na sud?
20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene
jer prezirem svoj život.
22 Sve je svejedno, stoga kažem:
on zatire i besprijekornog i opakog.
23 Kad bič smrti iznenada ošine,
on se ruga očajanju nedužnih.
24 Kad zemlja padne u ruke zlih,
on zastire oči njenim sucima.
A ako ne on, tko onda?
25 Moji su dani brži od trkača,
bez trunke radosti prolijeću.
26 Promiču hitro kao čamci od papirusa,
kao orao kad se na plijen obrušava.
27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28 opet bih strepio od svih svojih muka
jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
29 Budući da ću biti kriv,
zašto da se trudim uzalud?
30 Da se operem sapunom,
da istrljam ruke lužinom,
31 ti bi me gurnuo u kaljužu
pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 Nema nikoga tko bi posredovao
i presudio među nama,
34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International