Chronological

19 Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu. ² No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe. ³ No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.«

⁴ Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci. ⁵ U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi. ⁶ Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu. ⁷ Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.«

⁸ Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu.

⁹ Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti. ¹⁰ Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi—vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti. ¹¹ Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!«

20 Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana^[a].

² Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma^[b]. Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)

³ Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. ⁴ Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

⁵ U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te ⁶ rekao:

»BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. ⁷ Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. ⁸ Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ⁹ ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’

¹⁰ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta.^[c] Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. ¹¹ Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. ¹² Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«

¹³ Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.

¹⁴ Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.

¹⁵ Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. ¹⁶ Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. ¹⁷ Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«

¹⁸ Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. ¹⁹ Leviti iz obitelji Kehata i Koraha^[d] ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.

²⁰ Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.«

²¹ Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali:

²² Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena. ²³ Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir. Nakon što su ih sve poubijali, počeli su se ubijati međusobno.

²⁴ Judejci su stigli do mjesta s pogledom na pustinju. Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo mrtva tijela. Nitko nije uspio pobjeći.

²⁵ Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen. Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego što su mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. ²⁶ Četvrtoga su se dana okupili u Dolini blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova^[e].

²⁷ Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem. BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. ²⁸ S harfama, lirama i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. ²⁹ Sva su okolna kraljevstva strepjela pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. ³⁰ I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja.

Kratak pregled Jošafatove vladavine

(1 Kr 22,41-50)

³¹ Jošafat je vladao Judom. Imao je trideset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. ³² U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. ³³ No poganska svetišta na uzvisinama ipak nije uklonio. Narod se još uvijek nije bio svim srcem priklonio Bogu svojih predaka.

³⁴ Ostala Jošafatova djela, od prvog do posljednjega, zabilježena su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su upisani u knjigu Povijest izraelskih kraljeva.

³⁵ Poslije je judejski kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo. ³⁶ Zajedno su gradili brodove koji su trebali ploviti u grad Taršiš^[f]. Brodove su gradili u Esjon Geberu. ³⁷ Tada je Eliezer, Dodavahov sin iz Mareše, prorokovao Jošafatu: »Sklopio si savez s Ahazijom i BOG će zato uništiti što si sagradio.«

Brodovi su se razbili pa nisu mogli ploviti u Taršiš.

Joram, kralj Jude

(2 Kr 8,16-24)

21 Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj. ² Joramova braća, Jošafatovi sinovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi judejskoga kralja Jošafata. ³ Otac im je davao mnogo darova u srebru i zlatu, dragocjenosti i utvrđene gradove u Judi. No kraljevstvo je predao Joramu, prvorođenome sinu. ⁴ Kad je Joram preuzeo kraljevstvo svog oca i učvrstio vlast, mačem je poubijao svu svoju braću i neke od izraelskih poglavara.

⁵ Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao osam godina. ⁶ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao njegova obitelj. ⁷ Ipak, zbog saveza, koji je sklopio s Davidom, BOG nije želio uništiti njegovu vladarsku lozu. Davidu je obećao da će on i njegovi potomci zauvijek vladati^[g] u Izraelu.

⁸ U vrijeme Joramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svoga kralja. ⁹ Joram je tada krenuo na njih sa svim svojim zapovjednicima i bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali Joram se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. ¹⁰ Sve do danas Edom je neovisan od Jude. U isto se vrijeme od Joramove vlasti odcijepio i grad Libna, pošto je kralj bio zapostavio BOGA svojih predaka. ¹¹ Gradio je poganska svetišta po judejskim brdima i navodio stanovnike Jeruzalema na štovanje idola. Odveo je Judejce daleko od njihovog Boga.

¹² Od proroka Ilije dobio je pismo u kojem je stajalo:

»BOG tvoga pretka Davida poručuje: ‘Nisi živio poput svog oca Jošafata ili judejskoga kralja Ase, ¹³ nego poput kraljeva Izraela. Zaveo si Judejce i stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu, kao što je Ahabova obitelj zavela Izrael. Poubijao si svoju rođenu braću, a bili su bolji od tebe. ¹⁴ Stoga, BOG će sad strašno kazniti tvoj narod, tvoju djecu i tvoje žene. Uništit će tvoju imovinu, ¹⁵ a ti ćeš teško oboljeti na crijeva. Bolest će se pogoršavati iz dana u dan, a na kraju će ti se prosuti utroba.’«

¹⁶ BOG je protiv Jorama podigao Filistejce i Arape koji su živjeli blizu Etiopljana. ¹⁷ Krenuli su na Judu. Provalili su u zemlju i odnijeli svu imovinu iz kraljevske palače. Odveli su Joramove sinove i žene. Ostao je samo najmlađi Ahazija^[h].

¹⁸ Nakon tih događaja, BOG je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva. ¹⁹ Njegovo je stanje iz dana u dan bilo sve teže, sve dok mu nakon dvije godine nisu ispala crijeva. Umro je u strašnim mukama. Narod nije palio vatru u njegovu čast, kao što je to bio običaj prilikom smrti njegovih prethodnika. ²⁰ Kad je postao kralj, imao je trideset i dvije godine. Vladao je u Jeruzalemu osam godina. Nitko nije požalio za njim. Sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

Ahazija, kralj Jude

(2 Kr 8,25-29; 9,21-28)

22 Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj.

² Ahazija je imao dvadeset i dvije godine^[i] kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. ³ Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo. ⁴ U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast. ⁵ Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama. ⁶ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. ⁷ Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj. ⁸ Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi. ⁹ Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom.

Atalija, kraljica Jude

(2 Kr 11,1-16)

¹⁰ Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena. ¹¹ No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen. ¹² Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom.

23 No sedme se godine Jojada odvažio i sklopio sporazum sa zapovjednicima vojnih postrojbi. Bili su to Azarija—Jerohamov sin, Išmael—Johananov sin, Azarija—Obedov sin, Maasej—Adajev sin i Elišafat—Zikrijev sin. ² Išli su po cijeloj Judi i okupljali Levite iz svih judejskih gradova i poglavare izraelskih obitelji. Potom su došli u Jeruzalem. ³ Cijela zajednica, okupljena u Božjem Hramu, sklopila je savez s kraljem.

Jojada im je rekao: »Vladat će kraljev sin. BOG je to objavio o Davidovim potomcima. ⁴ Ovako ćete učiniti: trećina vas svećenika i Levita, koji ste na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će ulaze u Hram, ⁵ druga će trećina biti u kraljevskoj palači, a treća na Vratima utemeljenja^[j]. Svi ostali neka budu u dvorištima BOŽJEGA Hrama. ⁶ Ne puštajte nikog u BOŽJI Hram, osim svećenika i Levita na dužnosti. Oni smiju ući jer su posvećeni. Svi ostali neka vrše BOŽJE odredbe kako su im dane. ⁷ Leviti trebaju okružiti kralja, s oružjem u svojim rukama. Ubijte svakoga tko uđe u Hram. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«

⁸ Leviti i svi Judejci učinili su kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, kako one na dužnosti tako i one koji nisu bili na dužnosti na šabat, dan odmora. Svećenik Jojada nije bio oslobodio dužnosti ni jedan svećenički red. ⁹ Razdijelio je zapovjednicima koplja te velike i male štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u Božjem Hramu. ¹⁰ Rasporedio je ljude s oružjem u ruci oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana. ¹¹ Tada su izveli kraljevog sina i stavili mu krunu. Uručili su mu dokument Saveza^[k] i proglasili ga kraljem. Jojada i njegovi sinovi izvršili su nad njim obred pomazanja. Svi su vikali: »Živio kralj!«

¹² Kad je Atalija čula viku naroda, koji je trčao i slavio kralja, ušla je k njima u BOŽJI Hram. ¹³ Vidjela je kralja kako stoji uz kraljevski stup na ulazu u Hram, a pored njega službenike i trubače. Cijeli je narod zemlje radosno svirao u trube, a pjevači su glazbalima predvodili pjesmu slavljenja.

Tada je Atalija razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«

¹⁴ Svećenik Jojada pozvao je vojne zapovjednike i naredio im: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. ¹⁵ Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.

Jojadine reforme

(2 Kr 11,17-21)

¹⁶ Jojada je sklopio savez u kojem su se on, kralj i narod obavezali da će biti BOŽJI narod. ¹⁷ Tada je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Razbili su žrtvenike i kipove, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred žrtvenika.

¹⁸ Jojada je postavio svećenike i Levite da upravljaju BOŽJIM Hramom. Još ih je David bio postavio da u BOŽJEM Hramu prinose BOGU žrtve paljenice, kao što je pisano u Mojsijevom zakonu. Prema Davidovoj odredbi, radili su to uz radosno klicanje i pjesmu. ¹⁹ Na ulaze u BOŽJI Hram postavio je čuvare koji nisu dopuštali da uđe itko nečist.

²⁰ Poveo je vojne zapovjednike, velikodostojnike, poglavare naroda i sav narod zemlje. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz gornja vrata. Posjeli su ga na kraljevsko prijestolje. ²¹ Cijeli narod zemlje se radovao. Nakon što je Atalija pogubljena mačem, u gradu je zavladao mir.