Chronological

6 Janje je otvorilo prvi pečat, a ja sam pogledao i začuo jedno od četiriju bića. Govorilo je glasom koji je zvučao poput grmljavine: »Dođi!« ² Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao bijeli konj, a jahač na njemu imao je lûk. Bio mu je dan vijenac te je on otišao pobjeđivati i osvajati.

³ Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam kako drugo biće kaže: »Dođi!« ⁴ Tada se pojavio drugi konj. Bio je vatreno crven. Jahaču je bilo dopušteno da sa Zemlje digne mir, da se ljudi međusobno ubijaju. Dobio je i veliki mač.

⁵ Kad je Janje otvorilo treći pečat, čuo sam kako treće biće kaže: »Dođi!« Tada sam pogledao, a ispred mene je stajao crni konj. Njegov je jahač u ruci držao vagu. ⁶ Tada sam čuo neki glas koji je dopirao od tih četiriju bića. Rekao je: »Jedan kilogram^[a] brašna ili tri kilograma ječma koštat će punu dnevnu plaću. Ali ne nanesi štetu ulju i vinu!«

⁷ Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, začuo sam glas četvrtoga bića. Reklo je: »Dođi!« ⁸ Pogledao sam, a ispred mene je stajao sivi konj. Njegov jahač zvao se Smrt, a pratio ga je svijet mrtvih. Njima je dana moć nad četvrtinom Zemlje da ubijaju ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima.

⁹ Kad je Janje otvorilo peti pečat, ugledao sam ispod žrtvenika duše onih koji su bili zaklani zbog Božje poruke i zbog svjedočanstva koje su držali. ¹⁰ Te su duše vikale jakim glasom: »Sveti i istiniti Gospodaru, koliko ćeš još odgađati presudu stanovnicima Zemlje i kaznu što su nas ubili?« ¹¹ Svatko od njih dobio je bijelu haljinu. Rečeno im je da se strpe još malo dok se ne ispuni broj njihove braće, Kristovih slugu, koji trebaju biti ubijeni kao i oni.

¹² Onda sam vidio kako je Janje otvorilo šesti pečat, a u tom je trenu nastao jak potres. Sunce je postalo crno kao tkanina za žalovanje. Mjesec je postao kao krv. ¹³ Zvijezde su pale s neba na Zemlju, kao što kasne smokve padaju s drveta kada ga protrese snažan vjetar. ¹⁴ Nebo se smotalo kao svitak. A sve planine i otoci pomaknuli su se sa svoga mjesta.

¹⁵ Tad su se svi ljudi—zemaljski kraljevi, vladari, generali, bogataši i moćnici, robovi i slobodni—sakrili u pećine i iza stijena u planinama. ¹⁶ Govorili su planinama i stijenama: »Padnite na nas i sakrijte nas od onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetova gnjeva! ¹⁷ Došao je velik dan njihova gnjeva i tko ga može preživjeti?«

Božji narod

7 Nakon toga, vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje. Zadržavali su četiri zemaljska vjetra, tako da ni jedan ne može puhati ni po zemlji, ni po moru, ni po bilo kojem drvetu. ² Tada sam vidio drugog anđela kako dolazi s istoka. Nosio je pečat živoga Boga. Snažno je povikao četvorici anđela kojima je dana vlast da nanesu štetu zemlji i moru. ³ Rekao je: »Ne nanosite štetu zemlji, moru ili drveću dok sluge našega Boga ne obilježimo pečatom na njihovim čelima!« ⁴ Tada sam čuo ukupan broj onih koji su označeni pečatom: bilo ih je sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena izraelskog naroda.

Veliko mnoštvo

⁹ Nakon toga pogledao sam, a ispred mene nalazilo se veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti. Tu su bili ljudi iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom. Imali su na sebi duge bijele ogrtače i u rukama su držali palmine grane. ¹⁰ Vikali su jakim glasom: »Spasenje pripada našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu!« ¹¹ Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića. Pali su ničice pred prijestoljem i slavili Boga. ¹² Govorili su: »Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu uvijek i zauvijek. Amen!«

¹³ Tada me jedan starješina upitao: »Tko su ovi ljudi u dugim bijelim ogrtačima? Odakle su došli?«

¹⁴ Odgovorio sam mu: »Gospodine, ti to znaš.«

A starješina mi je rekao: »Ovo su oni što su prošli veliku patnju. Oprali su i izbijelili svoje ogrtače u Janjetovoj krvi. ¹⁵ Zato sada stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno ga štuju u njegovom hramu. Onaj što sjedi na prijestolju štitit će ih svojom prisutnošću. ¹⁶ Oni nikada više neće biti gladni ni žedni. Nikada im više neće naškoditi sunce ni vrućina. ¹⁷ Janje na sredini prijestolja bit će njihov pastir. Vodit će ih na izvore vode koja daje život, a Bog će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju.«

Sedmi pečat

8 Kad je Janje otvorilo sedmi pečat, na Nebu je nastala tišina oko pola sata. ² Tada sam vidio onih sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom. Dobili su sedam truba.

³ Tada je došao drugi anđeo i stao pokraj žrtvenika. Držao je zlatnu posudu za tamjan^[b]. Dobio je puno tamjana da ga prinese s molitvama svih Božjih svetih ljudi na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. ⁴ I dim tamjana, zajedno s molitvama Božjih svetih ljudi, digao se iz anđelove ruke prema Bogu. ⁵ Anđeo je tada uzeo posudu za tamjan, napunio je vatrom sa žrtvenika i bacio na Zemlju. Uslijedili su grmljavina, tutnjava, munje i potres.

Sedmorica anđela trube

⁶ Tada su se ona sedmorica anđela sa sedam truba pripremila da zatrube.

⁷ Prvi je anđeo zatrubio i pojavile su se tuča i vatra pomiješane s krvlju. Bačene su na Zemlju i trećina je Zemlje izgorjela. Izgorjela je i trećina drveća te sva zelena trava. ⁸ Drugi je anđeo zatrubio i nešto poput velike plamteće planine bilo je bačeno u more. Trećina mora pretvorila se u krv. ⁹ Trećina je morskih živih bića izginula, a trećina je brodova bila uništena.

¹⁰ Treći je anđeo zatrubio i neka je velika zvijezda, koja je gorjela kao baklja, pala s neba. Pala je na trećinu rijeka i na izvore vode. ¹¹ Zvijezda se zvala Pelin^[c]. Trećina sve vode pretvorila se u pelin i mnogo je ljudi umrlo pijući gorku vodu.

¹² Četvrti je anđeo zatrubio i trećina je Sunca bila pogođena zajedno s trećinom Mjeseca i trećinom zvijezda. Dakle, trećina njih je potamnjela pa je trećina dana ostala bez svjetlosti, kao i trećina noći.

¹³ Tada sam pogledao gore i začuo orla kako leti visoko u zraku. Vikao je jakim glasom: »Jao, jao, jao onima što žive na Zemlji kad se razlegne zvuk truba još trojice anđela!«

9 Peti je anđeo zatrubio, a ja sam vidio zvijezdu kako je pala s neba na Zemlju. Bio joj je dan ključ prolaza koji vodi u bezdan^[d]. ² Tada je zvijezda otvorila prolaz, a iz njega se podigao dim poput onoga iz velike peći. Sunce i nebo potamnjeli su od dima. ³ Iz njega su izašli skakavci i spustili se na Zemlju. Dana im je moć kakvu imaju škorpioni. ⁴ No rečeno im je neka ne nanose štetu travi, zelenilu ni drveću; samo ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima. ⁵ Naređeno im je da ljude ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci. A bol koju su im nanosili bila je poput one koju stvara ubod škorpiona. ⁶ I sve to vrijeme ljudi će tražiti smrt, ali ih ona neće snaći. Željet će umrijeti, ali smrt će ih izbjegavati.

⁷ Skakavci su izgledali kao konji spremni za bitku. Na glavama su imali nešto kao zlatne krune, a lica su im bila poput ljudskih. ⁸ Imali su kosu poput ženske kose, a zubi su im bili kao lavlji. ⁹ Prsa su im bila kao željezni oklopi. Zvuk je njihovih krila bio poput zvuka brojnih konja i bojnih kola što jure u bitku. ¹⁰ Imali su repove sa žalcima kao škorpioni. U njihovim repovima nalazila se moć da pet mjeseci nanose ljudima bol. ¹¹ Skakavci su imali svoga kralja. Kralj im je bio anđeo bezdana, a njegovo je ime na hebrejskom Abadon^[e], a na grčkom Apolion^[f].

¹² Prva je nevolja prošla, ali pazite: još dvije nevolje dolaze nakon ove!

¹³ Šesti je anđeo zatrubio i ja sam čuo neki glas. Dolazio je iz četiri ugla zlatnog žrtvenika koji se nalazi pred Bogom. ¹⁴ Taj je glas rekao šestom anđelu koji je imao trubu: »Oslobodi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!« ¹⁵ I četvorica anđela, koja su bila spremna za taj sat, dan, mjesec i godinu, oslobođena su kako bi mogla ubiti trećinu čovječanstva. ¹⁶ Čuo sam ukupan broj njihovih konjanika: iznosio je dvjesto milijuna.

¹⁷ U mojem su viđenju konji i njihovi jahači izgledali ovako: oklopi za prsa bili su im plameno crveni, plavi kao hijacint i žuti kao sumpor. Glave konja bile su kao lavlje glave, a iz njihovih usta izlazili su vatra, dim i sumpor. ¹⁸ Ta tri zla—vatra, dim i sumpor—koja su izlazila iz njihovih usta, ubila su trećinu čovječanstva. ¹⁹ Konjima se snaga nalazila u ustima i repovima. Repovi su im bili kao zmije, s glavama koje nanose ozljede ljudima.

²⁰ Ostatak čovječanstva, koji nije poginuo od ovih zala, ipak se nije obratio od obožavanja djela svojih ruku. Nisu prestali štovati demone i idole napravljene od zlata, srebra, bronce, kamena i drva, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati. ²¹ Nisu se obratili ni od ubijanja, vračanja, seksualnog nemorala ni krađa.

Anđeo i mali svitak

10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. ² U ruci je držao mali razmotani svitak. ³ Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. ⁴ Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«

⁵ Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. ⁶ Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. ⁷ Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«

⁸ Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«

⁹ Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«

Dvojica svjedoka

11 Tada mi je dana trska nalik štapu za mjerenje. Rečeno mi je: »Ustani i izmjeri Božji hram i žrtvenik! Izbroji i one koji unutra štuju Boga! ² No izostavi vanjsko dvorište hrama i nemoj ga izmjeriti jer je ono predano nežidovima! Oni će gaziti Sveti Grad četrdeset i dva mjeseca. ³ A ja ću dati moć dvojici svojih svjedoka i oni će prorokovati tisuću dvjesto šezdeset dana odjeveni u pokajničku tkaninu.« ⁴ Oni su ona dva maslinova stabla i one dvije svjetiljke što stoje pred Gospodarem Zemlje. ⁵ Ako im itko pokuša nanijeti zlo, iz njihovih usta izlazi vatra i proždire njihove neprijatelje. Da, ako im tko pokuša nanijeti zlo, mora tako umrijeti. ⁶ Oni imaju moć zatvoriti nebo, da kiša ne pada za vrijeme njihovog prorokovanja. Imaju i moć nad vodama, da ih pretvore u krv. Imaju i moć da pogode zemlju svakovrsnim pošastima koliko god puta žele.

⁷ Kad završe sa svojim svjedočenjem, Zvijer, koja dolazi iz bezdana, zaratit će s njima. Porazit će ih i ubiti. ⁸ Njihova će mrtva tijela ležati na ulici tog velikoga grada—u prenesenom smislu nazvanog Sodoma i Egipat—gdje je njihov Gospodin razapet na križu. ⁹ Ljudi svih rasa, plemena, jezika i naroda gledat će tri i pol dana njihova mrtva tijela i neće dopustiti da ih pokopaju. ¹⁰ Oni što žive na Zemlji, likovat će nad njima. Slavit će i slati darove jedni drugima jer su ta dvojica proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje.

¹¹ Ali nakon tri i pol dana Božji dah što daje život ušao je u njih i oni su stali na noge. Veliki je strah zahvatio one koji su ih vidjeli. ¹² A oba su proroka čula jaki glas s neba koji je rekao: »Dođite gore!« I oni su u oblaku otišli gore u Nebo, a njihovi su neprijatelji gledali kako odlaze.

¹³ Baš u tom trenutku dogodio se veliki potres. Desetina grada se srušila. Sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu. Ostatak se jako uplašio i dao slavu nebeskom Bogu.

¹⁴ Prošla je i druga velika nevolja. Ali, pazite, uskoro slijedi i treća.

Sedma truba

¹⁵ Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći:

¹⁶ A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. ¹⁷ Rekli su:

¹⁹ Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča.