Beginning
1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.
Habakuk se žali Bogu
2 Dokle ću zapomagati, BOŽE,
a ti nećeš čuti?
Dokle ću vikati: »Nasilje!«,
a ti nećeš spasiti?
3 Zašto puštaš da gledam nepravdu?
Zašto samo promatraš zlostavljanje?
Uništavanje i nasilje su preda mnom,
nastaju sukobi i svađe.
4 Zato je zakon popustio
i pravda nikad ne pobjeđuje.
Zli nadvladavaju pravedne
i zato se pravda iskrivljuje.
Bog odgovara Habakuku
5 »Pogledajte druge narode,
pa ćete se zapanjiti i začuditi.
U vaše vrijeme učinit ću djelo
u koje ne biste povjerovali
da vam ga netko ispriča.
6 Evo, dižem Babilonce[a],
okrutan i pohlepan narod.
Zemljom idu uzduž i poprijeko,
tuđa boravišta zaposjedaju.
7 Oni su narod strašan i užasan,
sami su sebi zakon i vlast.
8 Konji su im brži od leoparda,
opakiji[b] od vukova u sumrak
dok jurišaju u napad.
Konjanici im dolaze izdaleka,
doletjet će kao gladna orlušina
što se na plijen obrušava.
9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje.
Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar[c]
i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10 S kraljevima se izruguju
i vladare ismijavaju.
S tvrđavama se poigravaju;
dižu nasipe pa ih osvajaju.
11 Potom prolaze kao vjetar,
odlaze dalje u napad.
Vlastita snaga njihov je bog.«[d]
Habakuk se dalje žali
12 Zar ti nisi otpočetka,
BOŽE moj, Sveče moj?
Ti ne umireš.[e]
BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu?
Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo
jer ne podnosiš zlostavljanje.
Zašto onda trpiš podlace?
Zašto šutiš kad opaki proždire
pravednijega od sebe?
14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru,
kao morska stvorenja bez vladara.
15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom.
Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16 Od svoje mreže živi u raskoši
i časti se najboljim jelima.
Zato štuje svoju mrežu,
prinosi joj paljene žrtve.
17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom[f]
i uništavati narode bez milosti?
2 Stat ću na svoje stražarsko mjesto
i postaviti se na bedeme.
Pazit ću da vidim što će mi Bog reći
i kako će na moju žalbu odgovoriti.[g]
Bog odgovara Habakuku
2 BOG mi je odgovorio:
»Zapiši ovo viđenje.
Jasno ga napiši na pločama
da se može brzo pročitati.[h]
3 Ovo je viđenje određeno za buduće vrijeme.
Ono govori o kraju i ostvarit će se.
Ako se čini da kasni, ti samo čekaj,
sigurno će se ostvariti, neće zakasniti.
4 Oholi propadaju jer nisu pravedni,
a pravednici će živjeti po vjeri.[i]
5 Bogatstvo[j] je varljivo i bahat čovjek neće uspjeti.
Proždrljiv je kao grob[k] i nezasitan kao smrt,
grabi si sve narode i skuplja ih kao svoje.
6 Ali svi će ga oni grditi i šale zbijati:
‘Teško tebi koji skupljaš ono što nije tvoje!
Obogatio si se onim što si zaplijenio!
Dokle će to ići?’
7 Zar tvoji vjerovnici neće iznenada ustati?
Zar se neće probuditi pa te protresti?
Tada će oni tebe oplijeniti.
8 Zato što si opljačkao mnoge narode,
preostali narodi opljačkat će tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljama i naseljima,
i svim njihovim stanovnicima.
9 Teško tebi, koji si se nezakonito obogatio,
da bi na visokom svoje gnijezdo postavio
ne bi li opasnost izbjegao!
10 Osramotio si svoj dom,
smišljajući propast mnogima,
i to će te koštati života.
11 Kamen iz zida protiv tebe će vikati,
a krovna greda krivnju će ti potvrditi.
12 Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima
i zločinima osnivaš naselja.
13 Zar nije BOG Svevladar odredio
da ljudski trud izgori u vatri
i da se uzalud muče narodi?
14 Ali zemlja će se ispuniti
spoznajom BOŽJE slave
kao što voda ispunjava more.
15 Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode!
Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće,
da bi ih napio i gledao njihovu golotinju.
16 Sramotom si se ispunio, a ne slavom.
Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati!
Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke,
da tvoju slavu sramota prekrije.
17 Činio si nasilje u Libanonu
i sada će ono stići tebe.
Uništio si njihove životinje,
sada će životinje strašiti tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljom i naseljima
i svim njihovim stanovnicima.
18 Kakva je korist od idola
kojeg je isklesao čovjek?
Kakva je korist od idola
kad je to samo metalni kip
koji zavarava čovjeka?
Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu
iako je napravio samo nijemog idola.
19 Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’
i nijemom kamenu: ‘Ustani!’
Zar ti idol može dati savjet?
Zlatom i srebrom je obložen,
ali života u njemu nema.
20 A BOG je u svom svetome Hramu;
neka sva zemlja zašuti
iz poštovanja pred njim.«
Habakukova molitva
3 Molitva proroka Habakuka.[l]
2 »Čuo sam što si učinio, BOŽE,
i divim se tvojim djelima.
Ponovi ih u naše vrijeme!
Pokaži ih u naše vrijeme!
Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.
3 Bog stiže iz Temana,
Svetac dolazi s planine Paran.[m] Selah
Njegovo veličanstvo prekriva nebesa,
zemlja je puna njegove slave.
4 On blista kao kad sijeva,
munje mu sijevaju iz ruke,
a onda skriva svoju moć.
5 Pred njim ide pomor,
groznica ga u stopu prati.
6 Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju,
od njegovog pogleda zadrhtali su narodi.
Drevne gore su se raspale,
dugovječna brda potonula,
tamo gdje je hodao u davna vremena.
7 Vidio sam nevolju u šatorima Kušana
i tresla su se krila midjanskih[n] šatora.
8 BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke,
razljutio na potoke
i razbjesnio na more?
Tjeraš li zato u pobjedu
svoje konje i kola?
9 Izvukao si i napeo svoj lûk,
dao si zadatak svojim strijelama.[o] Selah
Rascijepio si zemlju rijekama.
10 Planine su te ugledale i zadrhtale.
Oblaci su izlili vodu.
Duboka mora[p] su zahučala
i visoko valove podigla.
11 Sunce i mjesec bili su zastrti,
vidjeli su se samo bljeskovi
tvojih strijela i tvojega koplja.
12 Bijesno si koračao zemljom
i gnjevno gazio narode.
13 Došao si spasiti svoj narod
i svog odabranoga kralja[q].
Smrvio si glavu zlog naroda
i ogolio ga od vrata nadolje. Selah
14 Strijelama si mu probio glavu
kad su nas ratnici napali poput vihora.
Likovali su misleći da će nas proždrijeti
kao jadnike koji su bez zaštite.
15 Svojim si konjima izgazio more
i uskomešao silne vode.
16 Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala
i usne mi zadrhtale od tog zvuka.
Osjetio sam slabost u kostima,
a noge su mi pokleknule.
Strpljivo čekam da dođe dan propasti
za narod koji nas je napao.
17 Iako smokvino stablo ne pupa
i na lozi nema grožđa,
iako je podbacio rod masline
i polja ne daju usjeve,
iako nema ovaca u torovima
ni goveda u štalama,
18 ipak ću se radovati zbog BOGA,
veseliti se njemu, svom Spasitelju.
19 Gospodar BOG je moja snaga,
dao mi je noge spretne kao srnine,
da mogu hodati po visinama.«
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.
1 BOG je govorio Sefaniji u vrijeme kada je u Judi vladao kralj Jošija, Amonov sin. Sefanija je bio Kušijev sin, Kuši Gedalijev sin, Gedalija Amarijin sin, a Amarija Ezekijin sin.
Dan Božjeg suda
2 »Izbrisat ću sve s površine zemlje«,
govori BOG.
3 »Izbrisat ću i ljude i životinje.
Izbrisat ću ptice na nebu i ribe u moru.
Uklonit ću idole[a] i zlikovce.
Uklonit ću ljude s površine zemlje«,
govori BOG.
4 »Dići ću svoju ruku na zemlju Judu
i na sve stanovnike grada Jeruzalema.
Uklonit ću odatle svaki trag štovanja Baala
i sjećanje na svećenike i pomoćnike koji mu služe.
5 To su oni koji po krovovima
štuju razna nebeska tijela.
Oni štuju i mole BOGA,
ali također se zaklinju imenom idola Milkoma[b].
6 To su oni koji su se okrenuli od BOGA
pa ne traže ni njega ni njegovo vodstvo.«
7 Ušutite pred Gospodarem BOGOM,
jer blizu je BOŽJI sudnji dan.
BOG je pripremio žrtvu
i posvetio svoje uzvanike.
8 »Na dan žrtvovanja«, kaže BOG,
»kaznit ću kraljeve sinove i službenike,
i sve koji nose stranu odjeću.
9 Tog dana kaznit ću sve
koji preskaču prag idolskog hrama,[c]
koji kuću svoga gospodara
pune krvavim novcem i prijevarom.«
10 »Tog će se dana«, govori BOG,
»čuti vapaj s Ribljih vrata,
jecaj iz Druge četvrti
i glasna lomljava s brda.
11 Kukajte, stanovnici Donje četvrti,
jer će biti uništeni svi trgovci[d],
izbrisani svi koji barataju novcem[e].
12 U to vrijeme svjetiljkama ću pretražiti Jeruzalem
i kazniti one koji su postali šljam,[f]
koji misle: ‘BOG ne čini ništa—ni dobro ni zlo.’
13 Blago će im biti opljačkano,
a kuće opustošene.
Zidali su kuće, ali neće u njima stanovati;
sadili su vinograde, ali neće od njih vino piti.
14 Blizu je veliki dan BOŽJEG suda,
blizu je i brzo dolazi.
Ljudi će gorko vapiti na BOŽJI dan,
čak će i ratnici zakukati.[g]
15 Bit će to dan gnjeva,
dan nevolje i tjeskobe,
dan propasti i pustošenja,
dan mraka i pomrčine,
dan oblaka i guste tame.
16 Čut će se trube i bojni pokliči
protiv utvrđenih gradova
i visokih obrambenih kula.
17 Donijet ću takvu nevolju,
da će ljudi bauljati kao slijepi,
jer su protiv BOGA griješili.
Krv će im se prosuti kao prašina,
a leševi razbacati kao balega.
18 Neće ih spasiti njihovo srebro ni zlato
na dan BOŽJE srdžbe.
Svu zemlju proždrijet će
vatra njegove ljubomore.
Iznenada će dokrajčiti
sve stanovnike zemlje.«
Opomena narodu Jude
2 Saberite se kao što se sabire slama,
besramni narode,
2 i to prije nego što sud stupi na snagu,
raspršite se kao pljeva na vjetru;[h]
prije nego što se na vas obruši
strašan gnjev BOŽJI;
prije nego što na vas dođe
dan BOŽJE srdžbe.
3 Tražite BOGA,
svi ponizni u ovoj zemlji,
koji vršite njegove zapovijedi.
Težite pravednosti, težite poniznosti;
možda tako zaklon nađete
na dan BOŽJE srdžbe.
Sud nad Filistejcima
4 Gaza će biti napuštena
i Aškelon opustošen.
Stanovnici Ašdoda bit će protjerani do podneva,
a Ekron iščupan iz korijena.
5 Slušajte, vi stanovnici primorja,
narode Krećana[i]!
Protiv tebe je BOŽJA poruka,
Kanaane, zemljo Filistejaca:
»Uništit ću te, ostat ćeš bez stanovnika.«
6 Tada će zemlja u primorju
postati zemlja pašnjaka,
livada s pastirima i ovčjim torovima.
7 Ona će pripasti preostalom narodu Jude,
koji će ondje napasati stada,
a uvečer odlaziti na počinak
kućama grada Aškelona.
Jer, njihov BOG brinut će se o njima
i vratiti im blagostanje.
Sud nad Moapcima i Amoncima
8 »Čuo sam uvrede Moabaca
i ruganje Amonaca.
Vrijeđali su moj narod
i hvalili se otimačinom njegove zemlje.
9 Zato, zaklinjem se svojim životom«,
govori BOG Svevladar, Bog Izraelov,
»Moab će postati kao Sodoma,
Amon kao Gomora;
hrpa korova i jama soli,
zauvijek pusta ruševina.
Preostali iz moga naroda opljačkat će ih;
preživjeli iz moga naroda zauzet će im zemlju.«
10 To će im se dogoditi zbog njihove oholosti
jer su vrijeđali i ponižavali
narod BOGA Svevladara.
11 BOG će ih strašno uplašiti
kad sve bogove zemlje uništi.
Klanjat će mu se svi narodi,
na svim obalama i otocima,
svaki u svojoj zemlji.
Sud nad Kušanima
12 »I vi ćete, Kušani[j],
od moga mača poginuti.«
Sud nad Asircima
13 Bog će dići ruku protiv sjevera
i uništiti Asiriju.
Ninivu će pretvoriti u pustoš,
suhu poput pustinje.
14 Ondje će se nastaniti stoka
i svakovrsne divlje životinje.
Ptice će se gnijezditi
na osamljenim stupovima.
Sove će hukati na prozorima,
a vrane graktati na pragovima.
Cedrove grede bit će uništene.
15 Tako će biti s nekoć oholom Ninivom,
koja živi u sigurnosti
i misli: »Nitko nije kao ja.«
Ali postat će razvalina,
jazbina divljim životinjama!
Tko god kraj nje prođe, zgraža se;
zviždi i rukom odmahuje.
Budućnost Jeruzalema
3 Teško buntovnom, oskvrnutom
i nasilničkom gradu!
2 Ne sluša nikoga
i ne prihvaća stegu.
U BOGA se ne pouzdaje,
svom Bogu ne prilazi.
3 Gradski službenici su kao ričući lavovi
i njegovi suci kao gladni vukovi
koji uvečer kreću u lov
i do jutra sve pojedu.
4 Proroci su mu bahati i podli,
svećenici oskvrnjuju što je sveto,
zakon krše i izvrću.
5 Ali u gradu je pravedni BOG,
on nikad ne postupa krivo.
Iz jutra u jutro dijeli pravdu,
svakog svitanja bez propusta.
Ali nepravedni i dalje griješe,
nimalo se ne srame.
6 Bog kaže: »Uklonio sam narode,
kule i zidine su im razorene.
Opustošio sam im ulice,
više nema prolaznika.
Uništio sam im gradove,
sada su bez stanovnika.
7 Mislio sam da ćete me poštovati
i da ćete prihvatiti odgoj.
Tada ne bih uništio vaš dom
niti vas toliko kažnjavao.
Ali vi ste se i dalje trudili
u svemu postupati pokvareno.«
8 »Zato me čekajte«, govori BOG,
»do dana kad ću doći kao sudac.
Odlučio sam okupiti narode
i sabrati kraljevstva,
da na njima iskalim svoj bijes
i svu žestinu svoje srdžbe.
Vatra moje ljubomore
progutat će cijeli svijet.«
9 »Zatim ću narodima dati čiste usne,
da svi mogu zazvati BOŽJE ime
i složno mu služiti.
10 S druge strane kušanskih rijeka,
štovatelji iz moga raspršenog naroda,
donosit će mi žrtvene darove.
11 Tada se, Jeruzaleme, više nećeš sramiti
zbog svega što si učinio protiv mene.
Uklonit ću tvoje bahate hvalisavce
pa se više nećeš uzoholiti
na mojoj svetoj gori.
12 U tebi ću ostaviti ponizne i skromne
koji se za pomoć uzdaju u BOŽJE ime.
13 Preostali Izraelov narod
neće činiti zlo niti govoriti laži,
niti se prevarama baviti.
Bit će poput ovaca koje spokojno pasu i odmaraju,
a da ih neprijatelji ne zastrašuju.«
Radosna pjesma
14 Pjevaj na sav glas, Jeruzaleme[k]!
Viči radosno, Izraele!
Veseli se svim srcem, Jeruzaleme!
15 BOG je povukao presude protiv tebe
i otjerao tvoje neprijatelje.
BOG je s tobom, Kralj Izraelov,
više se nećeš bojati nesreće.
16 U to vrijeme Jeruzalemu će biti rečeno:
»Ne boj se, grade na Sionu, nemoj klonuti!
17 S tobom je tvoj BOG,
kao junak koji ti donosi pobjedu.
Nad tobom će se radovati,
svojom ljubavlju će te umiriti,
nad tobom će se veseliti, pjevajući,
18 kao u dane proslave.«[l]
Bog kaže: »Odagnat ću od tebe nevolju,
da više ne podnosiš sramotu.
19 U to vrijeme kaznit ću sve tvoje tlačitelje.
Spasit ću ranjene i sabrati prognane.
Donijet ću im hvalu i čast u svakoj zemlji
gdje su bili osramoćeni.
20 U to vrijeme odvest ću vas kući,
u to vrijeme ću vas okupiti.
Učinit ću da vam iskazuju čast i hvalu
svi narodi na zemlji.
Vratit ću vam blagostanje
ispred vaših očiju.«
Tako kaže BOG.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International