Beginning
Prijestolje na nebu
4 Potom vidjeh, i gle: vrata otvorena na nebu; i prijašnji glas što ga začuh da poput trublje govori sa mnom, reče: »Uzađi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi poslije ovoga.« 2 Odmah se zanesoh u duhu, i gle: na nebu bješe postavljeno prijestolje, a na prijestolju Netko sjedi. 3 A Taj koji sjedi izgledom je nalik kamenu jaspisu i sardu; a uokolo prijestolja duga, izgledom nalik smaragdu. 4 I uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, i na prijestoljima sjede dvadeset i četiri starješine, odjeveni u bijele haljine, a na glavama im zlatni vijenci. 5 A od prijestolja izlaze munje i glasovi i gromovi; pred prijestoljem gori sedam plamtećih zubalja - koji su sedam duhova Božjih; 6 i pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik kristalu; usred prijestolja i okolo prijestolja četiri bića puna očiju sprijeda i straga. 7 Prvo biće nalik lavu, drugo biće nalik juncu, treće biće ima lice kao čovječje, četvrto biće nalik orlu u letu. 8 I ta četiri bića, svako od njih s po šest krila, uokolo i iznutra puna su očiju te bez počinka dan i noć govore:
»Svet, svet, svet Gospodin, Bog Svevladar,
Onaj koji je 'Ja bijah i jesam i dolazim'!«
9 I kad god bi bića dala slavu i čast i zahvalu Onomu koji sjedi na prijestolju, Onomu koji živi u vijeke vjekova, 10 dvadeset i četiri starješine bi padale pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklonile se Onomu koji živi u vijeke vjekova, te bi stavljali svoje vijence pred prijestolje, govoreći:
11 »Dostojan si, Gospodine i Bože naš,
primiti slavu i čast i moć,
jer ti si stvorio sve - i po tvojoj volji bijaše i bje stvoreno!«
Zapečaćeni svitak i Jaganjac
5 I vidjeh u desnici Onoga koji sjedi na prijestolju svitak ispisan iznutra i izvana, zapečaćen sedmerim pečatima. 2 I vidjeh snažna anđela gdje jakim glasom proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti svitak i razlomiti njegove pečate?« 3 I nitko ni na nebu ni na zemlji niti ispod zemlje nije mogao otvoriti svitka i pregledati ga. 4 A ja sam plakao jako što se nitko ne nađe dostojan otvoriti svitak niti ga pregledati. 5 Onda mi jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedio je Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov; on će otvoriti svitak i njegovih sedam pečata.« 6 I vidjeh nasred prijestolja i četiriju bića i posred starješina: Jaganjac stoji, kao zaklan, sa sedam rogova i sedam očiju - koji su sedam duhova Božjih poslanih po svoj zemlji. 7 I pristupi te ga uzme iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju. 8 I kad uze svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem, svaki od njih sa citrom i zlatnim pliticama punim kada - što su molitve svetih. 9 I oni pjevaju pjesmu novu:
»Dostojan si da uzmeš svitak
i otvoriš pečate njegove,
jer zaklan bješe
i krvlju svojom otkupi ih Bogu
od svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
10 i učini ih kraljevstvom i svećenicima
Bogu našemu
i kraljevat će na zemlji.«
11 I vidjeh, i začuh glas mnogih anđela uokolo prijestolja i bića i starješina. I broj njihov bijaše mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12 Zborili su u sav glas:
»Dostojan je Jaganjac,
Onaj što je zaklan bio,
primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu i blagoslov!«
13 I začuh kako sve stvorenje, što je na nebu i na zemlji i ispod zemlje, i na moru, i sve što je u njima, govori:
»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast
i slava i vlast
u vijeke vjekova!«
14 A četiri bića odgovarahu: »Amen!« I starješine padoše ničice i pokloniše se.
Otvaranje šesterih pečata
6 I vidjeh kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata i - kao prasak groma - začuh gdje prvo od četiriju bića govori: »Dođi!« 2 I vidjeh, i gle: konj bijelac! U njegova konjanika luk i vijenac mu se dade te on izađe kao pobjednik, da pobijedi.
3 I kad otvori drugi pečat, začuh drugo biće gdje govori: »Dođi!« 4 I izađe drugi konj, riđan, i njegovu konjaniku bi dano da uzme mir sa zemlje te da ljudi jedni druge pokolju; i dade mu se velik mač.
5 I kad otvori treći pečat, začuh treće biće gdje govori: »Dođi!« I vidjeh, i gle: konj vranac! U ruci njegova konjanika tezulja. 6 I začuh kao neki glas usred četiriju bića gdje govori: »Mjera pšenice za denar i tri mjere ječma za denar; a ulju i vinu ne čini štete!«
7 I kad otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« 8 I vidjeh, i gle: konj sivac! Njegovu je konjaniku ime »Smrt«, a pratilo ga je Podzemlje. I dade im se vlast da nad četvrtinom zemlje ubijaju mačem i glađu i kugom i zvijerima zemaljskim.
9 I kad otvori peti pečat, vidjeh ispod žrtvenika duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10 I jakim su glasom vikali: »Dokle još, Gospodaru, Sveti i Istiniti, nećeš suditi i osvetiti krv našu na stanovnicima zemaljskim?« 11 I svakome se od njih dade bijela haljina i bi im rečeno neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova i njihove braće, koji imaju biti pobijeni kao i oni.
12 I vidjeh kad otvori šesti pečat, a to veliki potres nastade, i sunce postade crno kao dlakava kostrijet, a mjesec sav postade kao krv. 13 I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbaci nedozrele plodove kad je zatrese jak vjetar. 14 A nebo se povuče kao svitak kad se smota, i svaka se gora i otok pomaknuše sa svojih mjesta. 15 Zemaljski kraljevi, i velikaši, i vojskovođe, i bogataši, i moćnici, i svaki rob i slobodnjak - sakriše se po pećinama i gorskome stijenju 16 govoreći gorama i stijenju: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva! 17 Jer dođe onaj veliki Dan njihova gnjeva, i tko može opstati?«[a]
Sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih
7 Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemaljska zadržavajući četiri vjetra zemaljska da vjetar ne bi puhao ni na zemlju ni na more ni na ikoje stablo. 2 I vidjeh jednoga drugog anđela gdje uzlazi od sunčeva istoka; on ima pečat Boga živoga. I jakim glasom povika onoj četvorici anđela kojima je bilo dano da naude zemlji i moru: 3 »Nemojte nauditi ni zemlji ni moru, ni stablima, dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima njihovim.« 4 I začuh broj opečaćenih: sto četrdeset četiri tisuće opečaćenih od svakoga plemena sinova Izraelovih: 5 od plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, od plemena Rubenova dvanaest tisuća, od plemena Gadova dvanaest tisuća, 6 od plemena Ašerova dvanaest tisuća, od plemena Naftalijeva dvanaest tisuća, od plemena Manašeova dvanaest tisuća, 7 od plemena Šimunova dvanaest tisuća, od plemena Levijeva dvanaest tisuća, od plemena Jisakarova dvanaest tisuća, 8 od plemena Zabulonova dvanaest tisuća, od plemena Josipova dvanaest tisuća, od plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih.
9 Potom vidjeh, i gle: veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojati, od svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u haljine bijele, s palmama u svojim rukama, 10 i viču u sav glas: »Spasenje Bogu našemu - Onomu koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!« 11 A svi anđeli bijahu stajali okolo prijestolja, starješina i četiriju bića, te padoše pred prijestoljem ničice i pokloniše se Bogu, 12 govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost i zahvala,
i čast i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova! Amen.«
13 I jedan me od starješina upita: »Ovi, u bijele haljine odjeveni, tko su i odakle dođoše?« 14 Odgovorih mu: »Gospodine moj, to ti znaš.« Nato mi reče: »Ovo su oni što dolaze iz nevolje velike, a haljine svoje opraše i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj. 15 Stoga su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će nada njih svoj šator, 16 i više neće gladovati, niti će više žeđati, niti će ih više sunce žeći ni ikakva pripeka. 17 Jer će ih Jaganjac, koji je nasred prijestolja, napasati i voditi ih na izvore voda života. I Bog će otrti svaku suzu s očiju njihovih.«
Otvaranje sedmoga pečata
8 A kad otvori sedmi pečat, nastade zatišje na nebu oko pola sata.
2 I vidjeh sedmoricu anđela koji stoje pred Bogom, te im se dade sedam trubalja. 3 I jedan drugi anđeo dođe i stade pred žrtvenik držeći zlatni kadionik, te mu se dade mnogo kada da ga pridoda molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4 I uzvinu se kadni dim uza molitve svetih iz anđelove ruke pred Boga. 5 Anđeo tada uzme kadionik i napuni ga ognjem sa žrtvenika te baci na zemlju; i nastadoše gromovi i glasovi i munje i potres.
Prve četiri trublje
6 A sedam anđela što imaju sedam trubalja pripraviše se da zatrube.
7 I prvi zatrubi, te nastade tuča i oganj, pomiješani s krvlju; i bjehu bačeni na zemlju. Tada trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje i sva zelena trava izgorje.
8 I drugi anđeo zatrubi, te nešto kao velika gora, ognjem zapaljena, bi bačeno u more. Tada se trećina mora prometnu u krv 9 te izginu trećina stvorenja što žive u moru, i propade trećina lađa.
10 I treći anđeo zatrubi, te pade s neba velika zvijezda, goreći kao zublja; i pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 11 A ime je toj zvijezdi Pelin. Trećina se voda prometnu u pelin, i mnogi ljudi pomriješe od voda jer su ogorčale.
12 I četvrti anđeo zatrubi, te bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda tako da pomrčaše za trećinu pa nije svijetlila trećina dana, a tako i noć.
13 I vidjeh i začuh nekog orla gdje leti vrh neba i u sav glas viče: »Jao, jao, jao stanovnicima zemaljskim zbog preostalih glasova trublje trojice anđela koji tek što ne zatrube!«
Copyright © 2001 by Life Center International