Beginning

Melkisedek

7 Doista, taj Melkisedek - kralj salemski, svećenik Boga Svevišnjega, što izađe u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovi ga, ² i komu Abraham Ödijeli desetinu od svega - u prijevodu najprije znači »kralj pravednosti«, a zatim »kralj salemski«, to jest »kralj mira«; ³ bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, kojemu dani nemaju početka ni život kraja, a nalik Sinu Božjemu, vječito ostaje svećenik.

⁴ Gledajte sad kolik je taj komu i Abraham, praotac, dade desetinu od plijena.^{[a] 5} Doduše, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju po Zakonu zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i ona izašla iz bedra Abrahamova. ⁶ Ali on, kojemu rodoslovlje nije od njih, uzeo je desetinu od Abrahama i blagoslovio onoga koji imaše obećanja, ⁷ a neprijeporno je da veći blagoslivlja manjega. ⁸ I: ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. ⁹ I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače desetinu prima, dao desetinu, ¹⁰ jer još bijaše u bedru očevu kad mu u susret izađe Melkisedek.

Isus - po redu Melkisedekovu

¹¹ Da je dakle savršenstvo dolazilo po levitskom svećenstvu, jer je narod pod njim Zakon primio, čemu onda potreba da nastupi nekakav drugi svećenik po redu Melkisedekovu, a ne da se imenuje po redu Aronovu? ¹² Doista, mijenja li se svećenstvo, neizbježna je i promjena Zakona. ¹³ Jer onaj o kome se to govori pripadao je drugome plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. ¹⁴ Ta jasno je da je naš Gospodin potekao od Jude, iz plemena za koje Mojsije ništa ne reče o svećenicima. ¹⁵ I još je mnogo očitije ako nastupa neki drugi svećenik po sličnosti s Melkisedekom, ¹⁶ koji to nije postao po zakonu tjelesna propisa, nego po snazi nerazoriva života. ¹⁷ Jer je posvjedočeno: »Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovu.«

¹⁸ Doista, dolazi do dokinuća prijašnje uredbe zbog njezine nemoći i beskorisnosti - ¹⁹ jer Zakon nije priveo ništa k savršenstvu - i uvodi se bolja nada po kojoj se približujemo Bogu. ²⁰ I tim više što se to nije dogodilo bez zakletve - jer oni su postali svećenici bez zakletve, ²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu kaza: »Zakleo se Gospodin i neće se predomisliti: 'Ti si svećenik zauvijek'« ²² - pa je utoliko Isus postao jamac boljega Saveza. ²³ I oni su mnogi svećenicima postali, jer ih je smrt priječila da to i trajno budu; ²⁴ a on, jer ostaje zauvijek, ima svećenstvo neograničeno. ²⁵ Zato i može posvema spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, jer vazda živi da se za njih zauzima. ²⁶ Doista, takav nam Velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnika i uzvišeniji od nebesa; ²⁷ koji danomice ne treba, kao oni velesvećenici, najprije prinositi žrtve za svoje grijehe, a potom za grijehe naroda, jer je to učinio jednom - prinijevši samoga sebe. ²⁸ Zakon doista za velesvećenike postavlja ljude s njihovim slabostima, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina savršena zauvijek.

Velesvećenik i Posrednik novoga Saveza

8 A glavno je u ovom kazivanju da imamo takva Velesvećenika koji sjede zdesna prijestolju Veličanstva na nebesima, ² koji je služitelj Svetinje i istinskog Šatora što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. ³ Doista, svaki se velesvećenik postavlja da prinosi darove i žrtve; zato je potrebno da i taj ima nešto što bi prinio. ⁴ Da je dakle na zemlji, ne bi bio svećenik - jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. ⁵ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je Mojsije bio upućen kad se spremao načiniti Šator: »Pazi«, kaže doista, »da sve načiniš prema uzorku koji ti je pokazan na gori.«

⁶ On je pak sada zadobio uzvišenije bogoslužje koliko je Posrednik i boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. ⁷ Jer da je onaj prijašnji bio besprijekoran, ne bi se tražilo mjesta drugomu. ⁸ Doista, koreći ih kaže:

¹³ Kad govori »novi«, proglasi zastarjelim onaj prvi. A što je zastarjelo i stari, blizu je iščeznuću.

'Ovosvjetsko' bogoslužje

9 I onaj prvi je, dakako, imao bogoslužbene propise i Svetište, ali ovosvjetsko. ² Jer Šator je bio uređen: prvi, u kojemu bijaše svijećnjak i stol i prinos kruhova, što se zove »Svetinja«; ³ a iza drugoga zastora bijaše Šator zvan »Svetinja nad svetinjama«, ⁴ sa zlatnim kadionim žrtvenikom i Kovčegom saveza optočenim zlatom sa svih strana, a u njemu zlatna posuda s manom i Aronov štap, što bješe procvao, i ploče Saveza; ⁵ a iznad njega kerubimi Slave zasjenjujući Pomirilište. O tome se ne može sada govoriti u pojedinostima.

⁶ Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, ⁷ u drugi pak jednom godišnje samo velesvećenik, ali ne bez krvi koju prinosi za sebe i za propuste naroda. ⁸ Time Duh Sveti pokazuje da još nije postao vidljiv put u Svetinju sve dok je još prvi Šator imao svoje mjesto. ⁹ To je slika za sadašnje vrijeme, prema kojoj darovi i žrtve što se prinose ne mogu, što se savjesti tiče, učiniti savršenim bogoslužbenika - ¹⁰ sami tjelesni propisi, temeljeni na jelima i pilima i različnim pranjima, nametanim do vremena novoga poretka.

Velesvećenik Krist i vječno otkupljenje

¹¹ Krist pak dođe kao Velesvećenik nastalih dobara, kroz veći i savršeniji Šator, ne rukom načinjen, to jest ne od ovoga stvorenja^{[b] 12} - i ne krvlju jaraca ni junaca, nego krvlju svojom uđe jednom zauvijek u Svetinju i pribavi vječno otkupljenje. ¹³ Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo juničin, poškropljen po onečišćenima, posvećuje na tjelesnu čistoću, ¹⁴ koliko li će više krv Krista, koji po Duhu vječnome prinese sama sebe bez mane Bogu, očistiti savjest našu od mrtvih djela da služimo Bogu živomu.^[c]

¹⁵ I stoga je on Posrednik novoga Saveza, pošto je nastupila smrt za otkupljenje prekršaja iz prijašnjeg Saveza da oni koji su pozvani prime obećanu vječnu baštinu. ¹⁶ Doista, gdje je posrijedi oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja, ¹⁷ jer je oporuka valjana tek nakon smrti, pa nikada i ne vrijedi dok oporučitelj živi.

¹⁸ Zato ni ona prva oporuka-Savez nije bila ustanovljena bez krvi. ¹⁹ Doista, pošto Mojsije priopći svemu narodu svaku zakonsku zapovijed, on uze krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropi Knjigu i sav narod,^{[d] 20} govoreći: »Ovo je krv Saveza koji vam Bog odredi.« ²¹ A slično poškropi krvlju i Šator i sve bogoslužno posuđe. ²² I, po Zakonu, gotovo se sve čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprosta. ²³ Potrebno je dakle time čistiti slike onoga što je na nebesima, ali ono samo nebesko boljim žrtvama od tih. ²⁴ Jer Krist ne uđe u rukom načinjenu Svetinju, preslik one istinske, nego - u samo nebo: da se sad pojavi pred Božjim licem za nas; ²⁵ niti da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što velesvećenik ulazi u Svetinju svake godine s tuđom krvlju; ²⁶ jer bi onda trebao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Nego se pojavi sada, jednom na svršetku vjekova, žrtvom svojom poradi dokinuća grijeha. ²⁷ I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga - sud, ²⁸ tako i Krist: jednom bi prinesen da grijehe mnogih ponese, a drugi put će se - bez grijeha - ukazati na spasenje onima koji ga iščekuju.

Prinos Kristov - jednom zauvijek

10 Jer kako Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik stvari, ne može nikada onim istim žrtvama, što se neprestance iz godine u godinu prinose, učiniti savršenim one što pristupaju. ² Ne bi li se inače one prestale prinositi, budući da bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? ³ No one su godišnje podsjećanje na grijehe, ⁴ jer nemoguće je da krv bikova i jaraca grijehe ukloni. ⁵ Zato On ulazeći u svijet govori:

⁸ Pošto gore kaže: »Žrtve i prinose i paljenice i okajnice ne htjede niti su ti se svidjele« - a koje se po Zakonu prinose - ⁹ reče potom: »Evo dolazim vršiti volju tvoju.« Ukida prvo, kako bi uspostavio drugo. ¹⁰ U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. ¹¹ I svaki pak svećenik stoji danomice bogoslužeći i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe; ¹² a ovaj, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe, sjede zauvijek zdesna Bogu ¹³ čekajući otada dok neprijatelji njegovi ne budu položeni za podnožje nogama njegovim. ¹⁴ Doista, jednim je prinosom zauvijek učinio posvećene savršenima. ¹⁵ A to nam svjedoči i Duh Sveti. Jer nakon što je rekao:

¹⁸ A gdje je njihov oprost, nema više prinosa za grijeh.

Poticanje na ljubav i dobra djela

¹⁹ Imajući dakle, braćo, smjelosti za pristup u Svetinju po krvi Isusovoj, ²⁰ put nov i živ koji nam otvori kroza zastor, to jest svoje tijelo, ²¹ i Velikoga svećenika nad kućom Božjom, ²² pristupajmo s istinitim srcem, u punoći vjere, srdaca poškropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. ²³ Držimo se nepokolebljiva vjeroispovijedanja nade, jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. ²⁴ I pazimo jedni na druge, poradi poticanja na ljubav i dobra djela, ²⁵ ne propuštajući zajedničkog okupljanja, kao što je u nekih običaj, nego se hrabrimo, i to više kako vidite da se približuje Dan.

²⁶ Jer ako hotimice griješimo nakon što primismo spoznanje istine, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, ²⁷ nego neko strahotno očekivanje suda i bijes ognja što će proždrijeti protivnike. ²⁸ Prezre li tko Zakon Mojsijev, bez milosrđa 'pogiba na temelju dvaju ili triju svjedoka' ²⁹ - promislite koliko će goru zavrijediti kaznu onaj tko je Sina Božjega pogazio i krv Saveza, u kojoj je bio posvećen, smatrao nečistom, i Duha milosti uvrijedio? ³⁰ Doista, poznajemo Onoga koji je rekao: »Moja je odmazda, ja ću uzvratiti«, i opet: »Sudit će Gospodin narodu svojemu.« ³¹ Strahotno je upasti u ruke Boga živoga.

Ustrajnošću do obećanja

³² A prisjetite se onih prvih dana u kojima ste, prosvijetljeni, podnijeli veliku borbu, u patnjama, ³³ dijelom javno izvrgnuti porugama i nevoljama, dijelom pak zajedničari onih s kojima se tako postupalo. ³⁴ Doista, i sa sužnjevima ste trpjeli i s radošću prihvatili otimanje svojih imetaka, znajući da vi imate bolje i trajnije imanje. ³⁵ Ne odbacujte dakle svoje smjelosti; pripada joj velika nagrada! ³⁶ Jer treba vam ustrajnosti kako biste, izvršavajući volju Božju, zadobili obećanje.

³⁹ A mi nismo od onih koji uzmiču - na propast, nego od onih koji vjeruju - na zadobivanje duše.