Beginning

Naslov i pozdrav

1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Bog svake utjehe

³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, ⁴ koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, tako da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom Bog tješi nas same. ⁵ Jer kao što su izobilne Kristove patnje u nama, tako je po Kristu izobilna i naša utjeha. ⁶ Ako smo pak nevoljama pritiješnjeni, za vašu je to utjehu i spasenje; ako smo utješeni, za vašu je to utjehu - koja je djelotvorna kad strpljivo podnosite iste patnje koje podnosimo i mi.

⁷ I postojana je naša nada za vas jer znamo: kao što ste dionici patnji, tako ste i utjehe. ⁸ Jer ne bismo htjeli da ne znate, braćo, za nevolju što nas snađe u Aziji: da smo prekomjerno, preko svoje snage, bili opterećeni, tako da smo već zdvojili i za život. ⁹ Sami smo već u sebi prihvatili osudu na smrt, da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas od tako velike smrti izbavi i izbavit će nas; u Njega se uzdamo da će nas i opet izbavljati. ¹¹ I vi se pridružujete pomažući nam molitvom kako bi mnogi ljudi zahvaljivali za nas na milosnom daru koji nam je udijeljen posredovanjem mnogih.

Pavlova promjena nauma o putovanju

¹² Jer naša je dika ovo: svjedočanstvo savjesti naše što smo u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj - i ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti - živjeli u svijetu, a osobito prema vama. ¹³ Ništa vam, naime, i ne pišemo drugo osim onog što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, ¹⁴ kao što nas dijelom i razumjeste, da smo mi slava vaša kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.^[a]

¹⁵ U tom sam uvjerenju htio doći najprije k vama - da biste i drugu milost imali - ¹⁶ te poslije vas poći u Makedoniju i opet se iz Makedonije vratiti k vama, pa da me vi otpravite u Judeju. ¹⁷ Jesam li dakle u svojoj namjeri bio kolebljiv? Ili što namjeravam, po tjelesnu namjeravam, pa je u mene istodobno »da - da« i »ne - ne«? ¹⁸ Kao što stoji da je Bog vjeran, tako i naša riječ k vama nije bila »da« i »ne«. ¹⁹ Jer Sin Božji, Isus Krist, koga među vama mi propovijedasmo - ja i Silvan i Timotej - ne postade »da« i« ne«, nego je u njemu postalo »da«. ²⁰ Koliko god je, naime, obećanja Božjih, u njemu su »da«! Zato i po njemu naš »Amen« Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje u Kristu i koji nas pomaza. ²² On nas i zapečati te dade zalog Duha u naša srca.

²³ A ja prizivam Boga za svjedoka, duše mi: da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. ²⁴ Jer mi ne gospodarimo vašom vjerom, nego smo suradnici na vašoj radosti. Doista, u vjeri ste postojani.

2 Odlučih, naime, u sebi da neću opet doći k vama sa žalošću. ² Jer ako ja žalostim vas, tko će onda mene razveseliti ako ne onaj koga ja žalostim? ³ Zato i to napisah da me ne bi, kada dođem, ražalostili oni koji bi me trebali obradovati. Uzdam se u sve vas da je moja radost - radost sviju vas. ⁴ Jer sam vam pisao iz velike nevolje i tjeskobe srca, s mnogo suza, ne da se ražalostite, nego da upoznate ljubav koje za vas imam u izobilju.

⁵ Ali ako me je tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego donekle - da ne pretjerujem - sve vas. ⁶ Takvomu je dostatna ona kazna od većine, ⁷ te mu tako, naprotiv, vi radije oprostite i utješite ga, da ga prekomjerna žalost ne bi zatrla. ⁸ Zato vas molim da potvrdite ljubav prema njemu. ⁹ Jer sam vam zato i pisao da bih ispitao vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni. ¹⁰ A komu vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako sam imao komu oprostiti, oprostio sam radi vas - pred Kristom, ¹¹ da nas ne bi iskoristio Sotona, jer nam njegove namjere nisu neznane.

Apostolovo služenje

¹² A kada poradi Evanđelja Kristova dođoh u Troadu, premda su mi se otvorila vrata u Gospodinu, ¹³ nisam imao smirenja u svojemu duhu, jer ne nađoh svojega brata Tita - nego oprostivši se s njima, pođoh u Makedoniju. ¹⁴ Bogu pak hvala koji nas uvijek u pobjedonosnoj povorci vodi u Kristu i po nama na svakom mjestu širi miris svoje spoznaje. ¹⁵ Mi smo, doista, Kristov miomiris Bogu među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: ¹⁶ jednima miris iz smrti u smrt, a drugima miris iz života u život. I tko je za ovo podoban? ¹⁷ Jer mi nismo kao oni mnogi koji trguju riječju Božjom, nego s iskrenošću govorimo, kao od Boga pred Bogom, u Kristu.

3 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo, kao neki, preporučna pisma za vas ili od vas? ² Vi ste naše pismo upisano u našim srcima, koje znaju i čitaju svi ljudi. ³ Očitovani ste kao pismo Kristovo, kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na mesnim pločama srdaca.

Novi Savez

⁴ Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. ⁵ Ne kao da smo sami, kao od sebe samih, sposobni bilo što pomisliti, nego je naša sposobnost od Boga, ⁶ koji nas i osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

⁷ Ako se pak služba smrti, slovima uklesana u kamenju, pojavi u slavi tako da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave njegova lica, ⁸ u koliko će većoj slavi služba Duha biti? ⁹ Jer ako je u službi osude slava, mnogo je izobilnija slava službe pravednosti. ¹⁰ Ono, naime, što je bilo proslavljeno u tom pogledu i nije bilo proslavljeno, zbog slave koja to nadmašuje. ¹¹ Jer ako je po slavi ono prolazno, mnogo je više u slavi ovo što ostaje. ¹² Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću, ¹³ a ne kao Mojsije, koji preko svojega lica stavljaše pokrivalo da sinovi Izraelovi ne vide svršetak onoga prolaznoga. ¹⁴ Ali je njihova pamet otvrdnula, jer sve do današnjega dana isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta - ne bi im otkriveno da se ono u Kristu odbacuje. ¹⁵ Štoviše, sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo leži na njihovu srcu. ¹⁶ Kad se pak tko obrati Gospodinu, pokrivalo se uklanja. ¹⁷ Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. ¹⁸ A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu; po Gospodinu, Duhu.

Apostoli - sluge poradi Isusa

4 Stoga, imajući ovu službu jer milosrđe zadobismo, ne posustajemo; ² štoviše, odrekosmo se onoga skrovita i sramnoga, ne živeći u lukavosti i ne iskrivljujući riječ Božju, nego očitovanjem istine same sebe preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom. ³ Ako je i zastrto Evanđelje naše, zastrto je u onima koji propadaju, ⁴ u onima kojima bog ovoga svijeta zaslijepi pameti nevjerničke, da im ne zasine svjetlost Evanđelja slave Krista koji je slika Božja. ⁵ Jer ne propovijedamo same sebe, nego Isusa Krista Gospodinom, a sebe vašim slugama poradi Isusa. ⁶ Jer Bog, koji reče: »Neka iz tame svjetlo zasja!«, on zasja u srcima našim - na rasvjetljenje spoznanja Božje slave na licu Isusa Krista.^[b]

⁷ A ovo blago imamo u glinenim posudama, da ta izvanredna sila bude od Boga, a ne od nas. ⁸ Nevoljama u svemu pritiješnjeni, ali ne prignječeni; zbunjeni, ali ne zdvajamo; ⁹ proganjani, ali ne i ostavljeni; obarani, ali ne i oboreni - ¹⁰ uvijek u tijelu pronoseći umiranje Isusovo, da se i Isusov život u našem tijelu očituje. ¹¹ Jer se mi živi uvijek predajemo na smrt poradi Isusa, da se i Isusov život očituje u našemu smrtnom tijelu. ¹² Tako smrt djeluje u nama, a život u vama. ¹³ Imajući pak isti duh vjere, kao što je pisano: »Vjerovao sam, zato sam govorio«, i mi vjerujemo, zato i govorimo, ¹⁴ znajući da će Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. ¹⁵ Jer sve je radi vas, da milost umnožena po mnogima izobiluje zahvalnošću na slavu Božju.

¹⁶ Zato ne posustajemo, nego ako se i naš izvanjski čovjek raspada, naš se unutarnji obnavlja iz dana u dan. ¹⁷ Doista, naša nam časovita laka nevolja - prekomjerno i neizmjerno - donosi vječno breme slave, ¹⁸ jer se ne osvrćemo na vidljivo, nego na nevidljivo. Vidljivo je, naime, vremenito, a nevidljivo vječno.